Dugogodišnja borba Majki Srebrenice

“Najgore je iza mene, ali me i dalje boli i uvijek će da me boli. Nemam riječi da objasnim svoju bol“, kazala je Zumra Šehomerović iz Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa“ povodom 20 – godišnjice obilježavanja genocida počinjenog u Srebrenici.

Tokom činjenja genocida, u julu 1995. godine, u tadašnjoj zaštićenoj enklavi Ujedinjenih Nacija (UN-a) ubijen je Zumrin muž, braća i mnogi članovi šire porodice.

“Nikad ne bih mogla pretpostaviti da će se nešto ovako strašno desiti u Srebrenici. Živjela sam mirno sa komšijama, dok neko nije dobio pravo da mi uzme sve“, ispričala je Zumra, inače rođena Srebreničanka koja danas živi i radi u Sarajevu.

Nakon napuštanja rodnog kraja u julu 1995. godine i gubitka svojih muških članova porodice, Zumrin životni put postao je borba za istinu, pravdu i kažnjavanje počinilaca genocida.

(Foto: Clara Casagrande)

“Život je bio dobar prije rata. Imali smo snove“, kazala je ona.

Srebrenica je proglašena sigurnom zonom 1993. godine kada je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo “Rezoluciju 819“. Ipak, u julu 1995. godine, Vojska Republike Srpske (VRS) predvođena generalom Ratkom Mladićem je zauzela Srebrenicu. Žene, djeca i starci su odvojeni od muškaraca u Potočarima (općina Srebrenica) i odvezeni autobusima na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Oko 8. 000 muškaraca, među kojima je bilo i dječaka, streljano je i ubijeno na različitim lokacijama u i oko Srebrenice. Nije bilo nikakve intervencije trupa UN-a.

“UN nas je prodao“, kazala je vidno potresena Zumra u razgovoru za Balkan Diskurs.

(Foto: Clara Casagrande)
(Foto: Clara Casagrande)

Nada još uvijek postoji

Udruženje “Majke enklave Srebrenice i Žepe“ podnijele su tužbu 2007. godine Okružnom sudu u Haagu i tražile kompenzaciju od UN-a i Kraljevine Holandije, navodeći da su krivi za nespriječavanje genocida u Srebrenici. Nakon godina pravne borbe, Vrhovni sud je potvrdio da UN ima imunitet od krivičnog gonjenja. Istu odluku, u junu 2013. godine donio je i Europski sud za ljudska prava.

Iako je u julu 2014. Holandija osuđena za nesprečavanje smrti više od 300 Bošnjaka, Zumra se nada da će ponovno otvoriti slučaj i da će i UN biti osuđen.

“Nažalost, ja tada neću biti živa da to vidim“, dodaje ona.

Uz pravnu bitku koju vodi Udruženje “Majke enklave Srebrenice i Žepe“, šest godina nakon počinjenja genocida uspjele su se izboriti da se postavi spomenik u Potočarima. U maju 2001. osnovan je Memorijalni centar Srebrenica-Potočari i groblje, koje je posvećeno za 8.372 civila, koji su ubijeni od 11. do 16. jula 1995. godine. Broj ubijenih je službeno priznala Specijalna komisija Vlade Republike Srpske (RS) u junu 2014. godine. U Udruženju “Majke enklave Srebrenice i Žepe“ procijenjuje se da je više od 10.000 ubijenih civila tokom genocida.

Bivši američki predsjednik, Bill Clinton formalno je otvorio memorijal za javnost 20. septembra 2003. godine. Od tada, svakog 11. jula vrši se ukop identifikovanih žrtava srebreničkog genocida, kada na hiljade ljudi prisustvuje kolektivnoj dženazi.

“Dvadeset godina poslije, porodice i dalje čekaju da se njihovi najmiliji identifikuju. Nažalost, traženje i identifikacija svih žrtava vjerovatno neće biti moguća,“ objasnio je Muhamed Duraković, koji danas radi kao šef misije Međunarodne komisije za traženje nestalih osoba (ICMP) u Libiji, a uspio je preživjeti Srebrenicu.

(Foto: Taylor McConnell)
(Foto: Taylor McConnell)

Osakaćena tijela

Zahvaljujući DNK profilisanju, ICMP je identifikovao 6.838 osoba. Mnoga tijela su osakaćena kada su prebacivana iz masovnih grobnica u sekundarne i tercijarne.

Duraković je pojasnio za Balkan Diskurs kako je zbog korištenja velikih mašina i transportovanja mješavine zemlje i djelova tjela kamiona uništen integritet tjela žrtava.

“Štaviše, mnogi neće biti nikada nađeni i neke žrtve nikada neće biti identifikovane jer nema više članova porodice da daju DNK uzorak“, dodao je Duraković.

DNK analizom su identifikovane 6.838 žrtava, od kojih je 6.066 do sada ukopano.

(Foto: Midhat Poturović)
(Foto: Midhat Poturović)

Uz pravnu bitku, pomaganje u traženju i identifikovanju nestalih, udruženje “Majki enklave Srebrenice i Žepe“ pomaže i povratak preživjelih u Srebrenicu. Međutim, naglašavaju da je to izuzetno težak zadatak.

“Nema suživota, tolerancije ili sklada među etničkim grupama. Veliki je nivo poricanja. Mnogi Srbi u RS-u su ponosni na to što je Karadžićeva i Mladićeva vojska uradila u Srebrenici, često ih se slavi kao heroje“, kazala je Šehomerović.

Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske i Ratku Mladiću, komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske sudi se u Haškom Tribunalu za genocid počinjen u Srebrenicu, kao i za druge zločine počinjene u BiH.

Dok suđenja traju, proces traženja nestalih nije završen, kao ni povratak preživjelih. Udruženju “Majke enklave Srebrenice i Žepe“ predstoji još mnogo zadataka da ispune svoju misiju.

Chloé Gaillard

Chloé Gaillard je magistrirala Međunarodno i evropsko pravo, pravo izgradnje države u postkonfliktnim društvima. Ima veliko interesovanje u oblasti prava, pravde, demokratije i medija.

Vezani članci

Ožiljci Sarajeva
Skoro 20 godina nakon rata, gradski pejzaž Sarajeva još uvijek je izrešetan rupama od metaka i kraterima od granata na fasadama i pločnicima. Ovi ostaci su ožiljci Sarajeva.
Pronađeni ili izgubljeni: Priča bosanske zaboravljene djece
U julu 1992. godine, četrdeset šestero djece je iz doma Bjelave, u Sarajevu, evakuisano u Italiju. Ni jedno dijete nije se vratilo.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu