Moje tijelo, ratna zona: Prekidanje tišine koja okružuje seksualno nasilje u konfliktu

Izložba fotografija Moje tijelo: Ratna zona otvorena je 1. jula 2015. godine u srcu Sarajeva kao dio WARM festivala. Moje tijelo: Ratna zona predstavlja portrete i svjedočenja onih koji su preživjeli seksualno nasilje u ratu u Bosni i Hercegovini, Nepalu, Kolumbiji i Kongu.

Izložba, razvijena od strane organizacije PROOF: Mediji za društvenu pravdu u saradnji sa sarajevskim Centrom za postkonfliktna istraživanja (CPI), ima za cilj da široj publici predstavi individualne priče o nepravdi u nastojanju da se prevaziđe šutnja i stigma koja je vezana za zločine seksualnog nasilja. Drugi cilj izložbe je mijenjanje kulture nekažnjavanja seksualnog nasilja u kulturu koja ga zaustavlja.

Nagrađivani fotograf Paul Lowe otvorio je izložbu, naglašavajući važnost promovisanja priča o seksualnom nasilju u široj javnosti. “Predstavljanje ovih priča na ovako vizuelan i javan način snažan je pristup prevazilaženju stigme koja se veže uz takve zločine“, objasnio je Lowe.

CPI i PROOF su se udružili sa fotografima Midhatom Poturovićem, Blake Fitchom, NayanTara Gurung Kakshapati i Pete Mullerom kako bi slikali preživjele iz svojih zemalja. Zbog osjetljive prirode koja okružuje temu seksualnog nasilja, naglasak je stavljen na sigurnost preživjelih, dobrobit i kontrolu nad konačnim proizvodom. Mnoge od žena koje su podijelile svoje priče željele su ostati anonimne, što je rezultiralo snažnim fotografijama koje, dok uspješno kriju identitete, u isto vrijeme prikazuju kulturne nijanse svake lokacije i težinu i dubinu patnje ovih žena.

U svom govoru na otvaranju ceremonije, britanski ambasador u Bosni i Hercegovini, Edward Ferguson je rekao: “Ujedinjeno Kraljevstvo sa ponosom podržava ovaj projekat.“ Govoreći o nastojanjima UK-a da okonča seksualno nasilje u konfliktu na globalnom nivou, ambasador je naglasio da “UK vjeruje da svi mi moramo da učinimo više da se suočimo sa problemom silovanja u ratu, da podržimo preživjele i dovedemo krivce pred lice pravde.“

Britanski ambasador Edward Ferguson
Britanski ambasador u Bosni i Hercegovini Edward Ferguson u uvodnom govoru. (Foto: Clara Casagrande)

Svaki fotograf na projektu je koristio jedinstven vlastiti pristup stvarajući portrete žena koje su pristale da ispričaju svoje priče. Bosanski fotograf Midhat Poturović se igra sa sjenom, svjetlosti i odrazom kako bi simbolizirao stradanje bosanskih žrtava koje se boje da sa svojim pričama istupe iz tame. Blake Fitch otkriva detalje na ženinim rukama, koje same po sebi pričaju priču o sramoti i strahu, ali i o otporu i snazi. NayanTara Gurung Kakshapati iz Nepala predstavlja fotografije uslikane s leđa koje prikazuju momente sjećanja i refleksiju. Koristeći boje tradicionalnih haljina i svog okruženja, fotograf sa kenijskom adresom Pete Muller pokazuje djela koja predstavljaju rezonantnu kulturu Konga, dok u isto vrijeme ilustruje prelijepu ranjivost i ženstvenost svakog od modela.

Na ceremoniji otvaranja, Midhat Poturović je objasnio da Balkan ima istoriju ponavljanja vlastitih grešaka. “Dokumentiranje i čuvanje tih snažnih priča za buduće generacije može nam pomoći da izbjegnemo takva stradanja u budućnosti i poslužiti kao sredstvo za okončanje nekažnjivosti počinitelja“.

Kroz izložbu su predstavljene i opšte informacije o svakoj od zemalja iz kojih dolaze te priče kako bi posjetiocima dočarale kontekst svakog konflikta. CPI i PROOF vjeruju da iznošenje ove teme u javnost može podstaći i druge žrtve da istupe i ispričaju svoje priče, te otvoriti vrata ka poboljšanju sadašnjeg stanja žrtava u cijelom svijetu.

U emocionalnom obraćanju prisutnima, H. B. koja je preživjela silovanje, mučenje i zatvor kao tinejdžerka tokom bosanskog rata, naglasila je stalnu borbu žena žrtava rata: “Prepuštene smo same sebi na margini društva, bez ikakve psihološke, finansijske ili pravne pomoći. Apelujem na Bosansku Vladu da usvoji državni zakon kojim će regulisati naš status kako bismo mogle i mi imati priliku živjeti normalan život.“

Seksualno nasilje kao oružje rata

Procjenjuje se da je između 20.000 i 50.000 osoba, većinom žena, silovano tokom rata 1992-95 u Bosni i Hercegovini. U najekstremnijim slučajevima, uspostavljeni su specijalni kampovi u kojima su žene silom držane i sistematski silovane po nekoliko mjeseci. Iako su češće žene žrtve ove vrste institucionalizovane i sistematske diskriminacije, važno je napomenuti da su i muškarci bili žrtve seksualnog nasilja tokom bosanskog rata.

Nažalost, Bosna i Hercegovina nije izuzetak rasprostranjenom ponavljanju seksualne eksploatacije tokom konflikta, a za to postoje brojni primjeri kroz istoriju. Seksualno nasilje nad Njemicama činile su “oslobodilačke“ savezničke snage tokom i nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1971. između 200.000 i 400.000 žena silovano je tokom borbe za nezavisnost Bangladeša. Silovanje je bilo uobičajeno i tokom sukoba u Peruu 1980 – 2000.

Slučaj Bosne i Hercegovine, međutim, razlikuje se po tome što je doveo do ogromnog koraka u definisanju međunarodnog humanitarnog prava. U februaru 2001. godine, prvi put u istoriji, Međunarodni krivični sud za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (MKSJ) priznao je silovanje kao moćno oružje rata koje se koristi kako bi se protivnik zastrašio, progonio i terorisao. U raznim predmetima koji su uslijedili, MKSJ je omogućio da se seksualno nasilje osudi kao ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i genocid.

Uprkos napretku u polju tranzicijske pravde, seksualno nasilje je i dalje neodvojiv dio rata i konflikta danas, a njegove posljedice imaju dugotrajan i dalekosežan uticaj koji i dalje treba biti u središtu pozornosti.

Razbijanje tabua i osnaživanje žrtava

Alarmantno je da su dvadeset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, žrtve seksualnog nasilje i dalje suočene sa stigmatizacijom i isključivanjem iz društva, koje često nastaje i u krugovima bliže rodbine. Još više uznemiruje činjenica da mnoge od ovih žrtava svakodnevno susreću svoje zlostavljače.

preživjela Bosanka
“Do današnjeg dana, oni koji su mi nanijeli takvo zlo hodaju slobodno, a ja se ne mogu vratiti kući.“ – O.D., preživjela Bosanka. (Foto: Midhat Poturović) Poturović)

Postavljanjem izložbe ispred BBI Centra, jednog od najfrekventnijih mjesta u Sarajevu, CPI ima za cilj da iznese ove priče pred javnost u pokušaju razbijanja dominirajuće prakse okrivljavanja žrtava i tišine kojom je okruženo silovanje.

“Treba nam promjena stava. Podrška porodice i zajednice je ta koja može označiti ključnu promjenu u tome da preživjeli takvih zločina povrate dostojanstvo i daju pozitivan doprinos svojim zajednicama,“ naglasio je ambasador Ferguson.

Uključivanje javnosti i dijalog na temu postratne pravde jeste važan korak u pravcu zahtijevanja odgovornosti počinitelja i razbijanja tabua povezanih sa zločinom seksualnog nasilja. Još je važnije da izložbe kao što je Moje tijelo: Ratna zona nose potencijal ohrabrivanja žrtava da progovore i time napreduju od pukog objekta nasilja do aktivnih učesnika u borbi za pravdu.

Postavljanjem izložbe BBI
Postavljanjem izložbe ispred jednog od najposjećenijih tržnih centara u Sarajevu, CPI ima za cilj privući pažnju javnosti. (Foto: Clara Casagrande)

Nakon izložbe

Godine 2010. izvršna direktorica CPI-a Velma Šarić počela je raditi sa Specijalnom izaslanicom UNHCR-a Angelinom Jolie na daljem usmjeravanju diskusije o pravima preživjelih. Podizanjem diskusije na međunarodni nivo, pojavio se Međunarodni protokol o istraživanju i dokumentovanju seksualnog nasilja u konfliktu. U partnerstvu sa Ambasadom Ujedinjenog kraljevstva, CPI se uključio u niz lokalnih aktivnosti koje su okupile predstavnike javnih institucija, organizacija civilnog društva, omladine i medija sa ciljem podizanja svijesti o ovoj važnoj temi i uvođenja međunarodnih standarda za dokumentovanje i istraživanje seksualnog nasilja u konfliktu. CPI je pomogao u organizaciji predstavljanja Protokola u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i predvodio je njegovo predstavljanje širom zemlje. Zajedno sa Protokolom, pokazana je i izložba, i to u Mostaru, Banjaluci, Brčkom i Zenici.

Izložbe kao što je Moje tijelo: Ratna zona čine samo jedan dio pristupa CPI-a osnaživanju žena i zagovaranju prava onih koji su preživjeli seksualno nasilje. Ostali projekti CPI-a koji doprinose ovim ciljevima su izložba fotografija Ratnice mira i dokumentarni filmovi “Došla sam da svjedočim” i “Nezaštićena”.

CPI vjeruje da multimedijalni prisup u bavljenju pitanjima ljudskih prava može biti veoma efektivan u osvjetljavanju nepravdi savremenog konflikta koje zanemaruju političari, pogrešno predstavljaju mediji, a i javnost često ignoriše.

Odajući počast ženama koje su podijelile svoja iskustva sa svijetom, suradnik CPI-a na projektima Tim Bidey zatvorio je izložbu zaključivši: “Bez vaše hrabrosti, ništa od ovoga o čemu govorimo i šta pokušavamo postići danas ne bi bilo moguće.“

Leslie Woodward je suosnivačica i projekt direktorica Centra za post-konfliktna istraživanja u Sarajevu. Zuzana Pavelková je pripravnica u centru. Zuzana je diplomirala Međunarodne odnose na Dresden Univerzitetu i planira da upiše Master studije u oblasti Međunarodnog prava.

Ovaj članak je objavljen u saradnji sa Warscapes. WARM Festival 2015 je organizovan u Sarajevu, od 28. juna do 4. jula 2015. godine. U saradnji sa Centrom za post-konfliktna istraživanja, WARM Festival u Sarajevu okuplja umjetnike, reportere, akademike i aktiviste širom svijeta koji djeluju u oblasti savremenih konflikta.

Velma Šarić, Midhat Poturović, Bosnian survivor H.B.
Poseban akcenat na lokalnom vlasništvu. Slijeva nadesno: izvršna direktorica CPI-a Velma Šarić, fotograf Midhat Poturović i preživjela Bosanka H.B. (Foto: Clara Casagrande)
Zuzana Pavelková

Zuzana Pavelková je bivša pripravnica Centra za postkonfliktna istraživanja u Sarajevu. Diplomirala je međunarodne odnose na Dresden Univerzitetu. Obrazovanje planira da nastavi kroz master studije u oblasti međunarodnog prava.

Vezani članci

Zapuštena strana jevrejskog groblja
Preminuli i sahranjeni na sarajevskom Jevrejskom groblju ne mogu govoriti za sebe. Ne mogu se buniti protiv štete nanesene njihovom vječnom počivalištu.
Poziv na razumijevanje
U petak, 1. jula 2016. godine, WARM Fondacija je, u partnerstvu s Amnesty International-om, organizivala konferenciju tokom trećeg WARM Festivala u Sarajevu pod nazivom "Civili uhvaćeni između Džihadizma i državne represije: rušenje mitova".

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu