Pletenje do bolje budućnosti

Kako bi pomogla ženama koje su traumatizirane tokom ratnog perioda, Nadira Škaljić Mingasson je osnovala udruženje “Udružene” u Sarajevu prije tri godine. Cilj je da se pletenjem žene suoče sa ratnim traumama i reintegriraju u društvo kroz privredno i psihosocijalno osnaživanje.

Nadira je kazala da pomaže ženama da uzmu svoj život u svoje ruke i radom dođu do oporavka. Ona naglašava da i 20 godina nakon rata, žrtve seksualnog zlostavljanja ili nasilja počinjenog u porodici ne govore o onom što su preživjele i zbog toga pate. Za žene koje su progovorile o ratnim traumama, a riječ je o seksualnom zlostavljanu, u Federaciji BiH (FBiH) moguće je dobiti novčanu naknadu. Iako dobro dođe ta naknada, Nadira smatra da zadržava žene u poziciji žrtve.

“Takva pomoć ne osnažuje ženu dugoročno, ni psihološki, niti financijski. Dajući ženama posao, Udružene im daju neovisnost i priliku da ponovno izgrade svoj život”, kazala je Nadira.

Na upit kako se rodila ideja za pletenjem, Nadira je pojasnila da u BiH tradicionalno žene znaju da pletu i zapitala se zašto to ne iskoristiti. Ambasada Norveške u BiH je podržala ovu ideju i pomogla da se ostvari.

Norveška ambasadorica, Vibeke Lilloe kazala je da je najbolja pomoć ženama da se reintegrišu u društvo, a najbolji način je da im se osigura plaćen posao.

“Zaista plaćen posao ovim ženama daje nivo samopoštovanja i osjećaj da vrijede”, kazala je Lilloe.

Žene koje rade u udruženju “Udružene” imaju različite priče i dolaze iz svih krajeva BiH. Neke su direktno pogođene ratom, kada su seksualno i drugi oblici nasilja korišteni u i van logora kao oružje rata. Neke od žena su žrtve nasilja u porodici. S druge strane, neke jednostavno traže način da steknu finansijsku neovisnost. Većina ih je iz ruralnih područja u kojima je teško naći zaposlenje. Bez obzira na pozadinu, Nadira kaže da je svaka žena koja je voljna da preduzme kontrolu nad svojim životom dobrodošla u ovu organizaciju.

Za početak, moraju prvo poboljšati svoje vještine pletenja.

“Nije lako navesti ove žene da shvate da iako imaju osnovno poznavanje pletenja, moraju profesionalizirati svoje vještine kako bi mogle plesti specifične uzorke koji možda zahtijevaju tehničku stručnost. Kad shvate ovo, drugi izazov je da im se pomogne da prevaziđu svoj strah od neuspjeha i da počnu vjerovati da će uspjeti”, kazala je Nadira.

Prije nego što počnu raditi sa Udruženim prolaze obuke koje se održavaju u Sarajevu, ali i u selima ako postoji dovoljno interesovanja.

Nakon nekoliko obuka, pletačice su spremne da počnu raditi na mjestu koje same izaberu i tempom koji njima odgovara. Od pulovera i džemperčića do kapa i šalova, žene biraju vrstu i broj odijevnih predmeta koje žele plesti. Mogu raditi od kuće ili doći u ured u Sarajevu i plesti u društvu drugih žena. Iako ove opcije nekad mogu otežati rukovodećem timu da garantuje završetak narudžbi na vrijeme, sloboda žena da rade onako kako je njima najugodnije je nešto što Udružene ne žele mijenjati.

Nadiri žene govore da im je ovaj posao terapija jer ih ponavljajući i ritmički pokreti pletenja smiruju, a detalji i mustre im odagnaju brige iz njihovog uma. Jedna od žena, priznala je Nadiri, da je otkako je počela raditi prestala uzimati antidepresive jer se njeno stanje popravilo.

Kad žene shvate da mogu živjeti od pletenja, Nadira kaže da postaju sigurnije u sebe, osjećaju se više vrijednima i imaju veću kontrolu nad svojim životom.

U protekle tri godine, Udružene su obučile više od 300 žena da pletu i njihovi proizvodi se prodaju na međunarodnom tržištu. Sada je projekat samoodrživ. Zbog prihoda od prodaje, oko 150 žena je u mogućnosti da uzdržava sebe i svoje porodice.

“Postoji mnogo načina da se pomogne drugima, ali mislim da je najbolji od njih da ih naučimo da pomognu sami sebi”, zaključila je Nadira.

Marion Pineau

Marion Pineau je bivša pripravnica Centra za postkonfliktna istraživanja u Sarajevu. Diplomirala je istoriju i političke nauke, a trenutno završava svoje magistarske studije u oblasti politehnike, međunarodnih odnosa i evropskih studija na Univerzitetu Sorbonne u Parizu.

Vezani članci

Goran Milić: “Negativnost” je zajednička odlika Balkana
Milić vjeruje da "cijeli Balkan ima jednu zajedničku odliku — negativnost. Ova sklonost ka pesimizmu ima svoje korijene, ali je s vremenom “negativnost“ prerasla u kulturnu normu. Navika da se oko svega jadikuje, od priče o bolesti i nepravdi koja dolazi zajedno sa nedostatkom novca. Pa ipak, upravo taj sumorni ambijent je inspirisao Milićevu ideju da pokaže ono što oni prije njega nisu —potencijal Bosne i Hercegovine.
Milion kostiju: put ka Srebrenici
U susret 20. godišnjici Srebreničkog genocida, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) donosi 100,000 kostiju na mjesto zločina. Suosnivačica centra, Leslie Woodward govori o motivaciji koja stoji iza projekta "Milion kostiju", objašnjavajući važnost vizualizacije genocida.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu