Sukob kroz objektiv filmske kamere

Ukrajina, druga država po površini u Evropi, zvanično je stekla nezavisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza 1990. godine. Narod ove novoformirane države od tada uhvaćen je u burnom ratnom nadmetanju Rusije i Evrope gdje svaka strana vuče svoj dio konopca i teži ka ekonomskoj i političkoj prevlasti.

Prateći dolazak Vladimira Putina na vlast u 2000. godini, Rusija je povećala svoje prisustvo i interes u ukrajinskoj politici podržavajući pro-ruskog simpatizera, Viktora Janukoviča na veoma kontroverznim predsjedničkim izborima. Kao rezultat ove situacije, hiljade bijesnih Ukrajinaca preplavilo je ulice u masivnim mirovnim protestima poznatim kao ”narančasta revolucija” 2004. godine. Javno negodovanje uspješno je promijenilo ishod namještenih izbora, ali je prethodno odnešena pobjeda spriječila održivu reformu u Ukrajini.

Zbog ekonomske krize u Ukrajini 2008/2009. godine, Janukovič je odnio legitimnu pobjedu na izborima 2010. godine, obećavajući glasačima stabilnu i prosperitetnu budućnost. Par mjeseci nakon preuzimanja dužnosti, predsjednik Janukovič počeo je sa implementacijom mjera otpora evropskim integracijama u cilju jačanja veza sa Ruskom Federacijom. Tenzije su eskalirale u 2014. godini Janukovičevim odbijanjem potpisivanja sporazuma o pridruživanju Evropskoj Uniji; koji je bio u opticaju mjesecima ranije. Ova odluka, u kombinaciji sa rastućim nezadovoljstvom prema rasprostranjenoj korupciji u vladinom sektoru i čestim kršenjima ljudskih prava, kulminirala je unutar ukrajinske revolucije.

Nemiri i nasilni građanski protesti eruptirali su kako je revolucija napredovala, rezultirajući smrću stotina protestanata, policajaca, i nevinih posmatrača. Propaganda podržana od strane Kremlja uticala je na jačanje nasilja i krvoprolića širom Ukrajine, dok su stanovnici predominantno ruskih govornih područja na istoku formirali oružane vojne snage i počeli sa osvajanjem zgrada ukrajinske vlade.

Usred općeg haosa dvadesetšestogodišnja studentica filmske akademije u Kijevu, Alisa Kovalenko, odlučila je poduzeti mjere onako kako najbolje zna; kroz filmski objektiv. Snimala je rastuće tenzije širom Ukrajine, uključujući pro-ruske skupove i opasne proteste u glavnom gradu Kijevu. U plemenitom nastojanju da se izbori protiv ruske propagande koja ukrajinske nacionaliste prikazuje kao zločince i teroriste, Kovalenko se priključila grupi ukrajinskih vojnika na prvim linijama u ratu. S kamerom u ruci, izdržala je bezbroj opasnih susreta sa separatističkim snajperistima, eksplozije minobacačkih granata i pucnjavu mitraljeza. Jednom je čak bila zarobljena i prošla je kroz nasilno saslušavanje pro-ruskih snaga zbog špijunaže.

Kovalenko, u suradnji s režiserkom Lubov Durakovom, od svih snimaka koje je zabilježila tokom Revolucije napravila je kompilaciju i transformirala ju u jedinstven i otriježnjujući dokumentarni film pod imenom Alisa u zemlji rata”.

Alisa u zemlji rata fenomenalan je prikaz ukrajinskog konflikta jer humanizira rat kroz scene drugarstva i prikazuje svakodnevnicu običnih ljudi koji riskiraju živote na prvim linijama da odbrane svoju zemlju i sačuvaju njeno jedinstvo.

Snimci vojnika koji ukrašavaju napuštene domove improviziranim božićnim vijencima, kao i scene gdje vojnici kartaju i pričaju o svojim rodnim mjestima, tjeraju gledaoce da vide dalje od uniforme koju ljudi nose i posmatraju ih kao osobe. Kada Alisa pita ljude zašto su dobrovoljno pristupili prvim linijama sukoba, svi njihovi odgovori oslikavaju duboku zabrinutost za dobrobit građana Ukrajine i budućnost njihove nacije. U ovom smislu, film uspješno pobija već pomenuti sveprisutni ruski sentiment koji sve ukrajinske vojnike predstavlja kao zločince i teroriste.

Nakon projekcije Alisa u zemlji rata na trećem WARM Festivalu u Sarajevu, Anna B. Roach, studentica Univerziteta u Torontu, pohvalila je film jer nam prikazuje rat iz perspektive žene. ”Posebno mi se svidjela pozitivna interakcija između Alise i muških vojnika koji ju nikad nisu sputavali zbog njenog spola. Naprotiv, poštuju nju i njen rad”, zamjećuje Anna.

Još jedan pronicljiv osvrt dolazi od strane Ayle Heder, polaznice magistarskog studija na Des Moines Univerzitetu, i vrti se oko Alisine veze sa njenim dečkom iz Francuske. ”Kada čovjek odluči riskirati život boreći se za neki cilj, obično se smatra junakom i njegova supruga (ili djevojka) prinuđena je da se pomiri s tom odlukom. Uznemirujuće je vidjeti da kada žena, u ovom slučaju Alisa, odluči da se želi boriti, njen dečko kontinuirano kritizira njenu odluku i tvrdi da ista ugrožava njihov odnos, u konačnici prijeteći da će prekinuti vezu ukoliko se Alisa ne vrati kući. To je dvostruki standard koji se prečesto javlja u vrijeme rata i sukoba”.

Iako Alisa u zemlji rata prikazuje samo perspektivu ukrajinskih nacionalista, film služi kao aktivni podsjetnik da je priroda konflikta uvijek kompleksna i višeslojna. Ovaj film će zauvijek sačuvati uspomene, suze i slomljeno srce podijeljene Ukrajine, a gledaoce ostavlja sa porukom da iscrpljujuća ratna potezanja ne jenjavaju, ali i da konopac još drži.

Film ‘’Alisa u zemlji rata’’ premijerno je prikazan u sastavu Trećeg WARM Festivala. WARM Festival je održan u Sarajevu od 26. juna do 2. jula 2016. godine. Organiziran u saradnji sa Centrom za postkonfliktna istraživanja, WARM Festival okuplja umjetnike, reportere, akademike i aktiviste koji rade u oblasti savremenih konflikata.

Bridget Granger

Bridget Granger je studentica političkih studija na Univerzitetu Michigan. Njeno interesovanje za globalna pitanja, kršenja ljudskih prava i međukulturalni dijalog je počelo kada je sa 16 godina studirala u Maroku kao stipendista U.S. Department of State NSLI-Y programa. Nakon diplomiranja, namjerava da upiše studije prava i radi u sektoru međunarodne diplomatije.

Vezani članci

Nestalih u Siriji sve više
Cilj u Siriji je “terorisati stanovništvo i iscrpiti revoluciju. Režim se fokusira na hapšenje mirnih aktivista da bi situaciju pretvorili u čisto oružani konflikt.” Uistinu, prisilni nestanci se koriste kao dio namjerne strategije za terorisanje porodica i zajednica i za širenje straha u svrhu sakaćenja otpora i ušutkivanja disidenata.
Ulaganje u žene – ulaganje u budućnost
Žene su najveći neiskorišteni resurs u svijetu. U Turskoj, manje od devet posto poduzetnika su žene. Jedina turska investiciona platforma koja je fokusirana na žene ‘’Arya’’ želi da ovo promijeni. Balkan Diskurs je razgovarao sa AhuSerter, osnivačicom ženske investicione platform „Arya’’, o njenom radu i planovima za budućnost.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu