Draga BiH: borba romske zajednice za opstanak u postratnom društvu

Da li biste rizikovali život da zaradite četiri marke? Mnogi Romi to rade svakodnevno. Ova opasna praksa je samo jedan pokazatelj višedimenzionalnog siromaštva sa kojim se suočava najveća manjinska grupa Bosne i Hercegovine (BiH). Ova fotografska priča pokazuje svakodnevne nedaće romske populacije u BiH.

Da li biste rizikovali život da zaradite četiri marke? Mnogi Romi to rade svakodnevno. Ova opasna praksa je samo jedan pokazatelj višedimenzionalnog siromaštva sa kojim se suočava najveća manjinska grupa Bosne i Hercegovine (BiH). Ova fotografska priča pokazuje svakodnevne nedaće romske populacije u BiH.

Fotografije: Sofia Yu

Romi su nomadska etnička grupa čija većina populacije živi u Evropi. Procjenjuje se da postoji između 25.000 do 50.000 Roma koji trenutno žive u BiH, ali ustavni okvir BiH ne priznaje Rome kao postojeću manjinsku grupu (Evropski centar za prava Roma, 2003). Ovo po sebi isključuje romsku populaciju iz određenih privilegija u bosanskoj vladi koja se dijeli na tri glavne etničke grupe, kao što je mogućnost da se kandiduju za Predsjedništvo. Osim široko rasprostranjene institucionalne diskriminacije, Romi se takođe bore protiv diskriminacije na društvenom frontu. Percepcija javnosti i označavanje Roma kao nepoštenih, neinteligentnih, prljavih lopova potisnula je ovu grupu na margine bosanskog društva što ih često sprečava da dobiju zaposlenje, zaključuju stambene ugovore i dobiju bankarske kredite.

Romska populacija u BiH je dodatno marginalizovana birokratskim zahtjevima. Podaci pokazuju da više od 2.000 Roma nema rodni list, a mnogi su još i bez ikakvog identifikacionog dokumenta (UNICEF, 2013). Kao rezultat ovoga, Romi nisu u mogućnosti da uživaju puno državljanstvo, čime se sprečava pristup programima socijalne zaštite, zdravstva i obrazovanja.

U nastojanju da vizualno prikaže stradanje Roma u BiH, Sofija Yu, portugalska fotografkinja, provela je deset dana u malom romskom kampu koji se nalazi u neposrednoj blizini grada Lukavac u sjevernoj Bosni. Tokom svog vremena u kampu, Yu je zabilježila suštinu elastičnog duha Roma kroz fotografisanje njihove dnevne rutine, sredstava za život i teških uslova života.

A Roma mother and her two children stand outside of their house located near the center of the Roma camp in Lukavac. The husband and father of this family is a mechanic and earns a modest profit by repairing broken devices, cars and salvaged items. In the mornings, they cut, sell and store timber for the chilly winter months. Photographer Yu mentioned that this was one of few families in the camp fortunate enough to make a living without having to resort to illegal methods.
Majka i njeno dvoje djece stoje ispred svoje kuće koja se nalazi u blizini centra kampa Roma u Lukavcu. Njen suprug i otac djece je mehaničar i skromno zarađuje popravljajući slomljene uređaje, automobile i ostale uređaje koje pronađe. Svako jutro, oni sijeku, prodaju i skladište drva za prohladne zimske mjesece. Fotografkinja Yu je napomenula da je ovo jedna od nekolicine porodica u kampu koji imaju sreću da uspjevaju živjeti bez potrebe za nezakonitim radnjama.

U 2014. godini velike poplave su uništile mnoge izgrađene kuće u romskom kampu, ali ljudi nisu dobili nikakvu pomoć od vlade za popravke ili materijal. Romi koji žive u ovakvim kampovima su u još nepovoljnijem položaju zbog izolacije. Anketa o Osnovnim pravima iz 2009. otkrila je da je većina romskih naselja izuzetno odvojena od glavnih stambenih jedinica, sa oskudnim pristupom javnom plinu, vodi i električnim uslugama (UNICEF, 2013).

This child belongs to the family photographed above. She has been born into circumstances that will likely inhibit her opportunities for a proper education, will significantly increase her risk of becoming a victim of sexual exploitation and domestic violence and will more than likely bar from access to social protection (UNICEF, 2013).
Ovo dijete pripada porodici koja je fotografisana iznad. Ona je rođena u okolnostima koje će vjerojatno da oslabe njene šanse za odgovarajuće obrazovanje, značajno će povećati rizik da postane žrtva seksualnog iskorištavanja i nasilja u porodici i više nego vjerovatno će umanjiti mogućnost pristupa socijalnoj zaštiti (UNICEF, 2013).

Dvoje od petoro Romske djece nikada neće kročiti u školi, a među djecom koja pohađaju osnovnu školu, samo njih 22,6% će početi srednjoškolsko obrazovanje (UNICEF, 2013). Isključivanje iz obrazovnog sistema jedan je od najčešćih faktora koji doprinose zapanjujuće visokoj stopi nezaposlenosti među romskom populacijom u BiH. Osim toga, Romska djeca su najpodložnija grupa u BiH za oboljevanje od različitih, inače preventivnih, oboljenja i neuhranjenosti.

Mina is an elderly woman living in the Lukavac camp. With her husband's passing, she lives alone and has been deemed mentally unstable. Mina, like many Roma people, resorts to begging on the streets to survive. Despite Mina’s difficult situation, she is described as a very outgoing and approachable person that many in the camp go to for advice.
Mina je starija žena koja živi u kampu u Lukavcu. Nakon smrti njenog supruga, ona nastavlja da živi sama dok je zajednica smatra mentalno nestabilnom. Mina, kao većina Roma, prosi na ulicama kako bi preživjela. Unatoč Mininoj teškoj životnoj situaciji, smatraju je veoma otvorenom i pristupačnom osobom kojoj mnogi u kampu dolaze po savjet.

Uprkos nezamislivim nedaćama koje je Mina podnijela tokom života, ona je i dalje nasmijana i drugi stanovnici u romskom kampu Lukavac je smatraju izuzetno ljubaznom i otvorenom ženom. Mina je udovica koja, poput mnogih starijih Romkinja, nema drugog izbora nego da otputuje u Tuzlu i prosi za novac na ulicama. Ona je žrtva međusektorske diskriminacije jer je Romkinja, žena i starija, zbog čega na nju većina poslodavaca gleda kao na beskorisnu. Mlađe romske žene takođe doživljavaju ovaj fenomen što se ogleda u stopi nezaposlenosti od 71% kod Romkinja (UNICEF, 2013).

A young Roma boy practices his accordion skills which double as a hobby and a source of income. He wishes to soon venture to Tuzla later in the day to play his music in the hopes that passersby will leave him some spare change.
Mlad Rom vježba sviranje harmonike koja mu služi i kao hobi i kao izvor zarade. On želi da u nastavku dana ode u Tuzlu kako bi svirao na ulicama u nadi da će mu prolaznici ostaviti nešto novca.

Stopa nezaposlenosti među mladima u BiH je 57.5%, a još je veća kada su u pitanju mladi Romi. (UNICEF, 2013).

landscape

Pištavi i melodični zvižduk “Choo-Choo… choo-Choo… Choo-Choo” odjekuje u cijelom gradu Lukavcu kada su potpuno napunjeni vozovi uglja spremni da krenu iz lokalnog rudnika. Za mnoge Rome, ovaj zvuk signališe priliku. Kako navodi Yu, izuzetno je uobičajeno za mlađe Romske muškarce da skoče na ove vozove i nakon njihovog odlaska iz rudnika guraju ugalj sa vrhova teretnih vagona. Nakon toga, oni prikupljaju ugalj sa zemlje i pokušavaju ga prodati u gradu.

action

Mladi Romi koji kradu ugalj sa pokretnih vagona obavljaju veoma opasan posao koji se odvija u tri faze. Odmah nakon što voz krene iz rudnika Lukavac, oni počnu trčati prema krivini blizu početka pruge. Za kradljivce uglja strateški plan je skočiti na voz u ovoj krivini jer ovdje vozovi značajno uspore. Ovo je ponekad i trenutak u kojem policija pokušava da odvrati lopove gurajući ih sa voza. Policija ipak često zatvara oči nad ovim sa prividom razumijevanja za njihove probleme.

A young Roma man successfully climbs to the top of a cargo wagon laden with coal and contemplates his exit strategy after shoving heaps of coal to the ground. Typically, one to two men cover each cargo wagon, however, they do not work in tandem.
Mladi Rom se uspješno penje do vrha teretnog vagona koji je natovaren ugljem i razmišlja o izlaznoj strategiji nakon guranja gomile uglja na zemlju. Tipično, jedan ili dva muškarca pokrivaju svaki teretni vagon, međutim, oni ne rade zajedno.
The final step in the process is to jump off the moving train and collect the coal in burlap sacks in preparation to sell it. Every day, men put their lives in jeopardy for a 50 kilogram bag of coal that is sold for just four BAM (two Euros). As long as the needs of the Roma people are ignored, this practice will persist, despite the fact that locals have witnessed a number of train-jumper fatalities.
Završni korak u ovom procesu je skakanje sa voza u pokretu i skupljanje uglja u vreće u pripremi za prodaju. Svaki dan, ljudi stavljaju svoje živote u opasnost za vreću od 50 kilograma uglja koji se proda za samo četiri marke (dva eura). Dokle god su potrebe Roma zanemarene, ova praksa će trajati, uprkos činjenici da je lokalno stanovništvo vidjelo veći broj smrtnih slučajeva prilikom iskakanja iz voza.

Stigma i predrasude u vezi sa Romima ih onemogućavaju da se potpuno integrišu sa drugim etničkim grupama u BiH. Prihvatanje je ključno, a počinje sa Ustavom BiH koji mora da legalno prizna Rome kao manjinsku grupu. Osim toga, vlada BiH mora aktivno raditi kako bi se premostio jaz u pogledu pristupa Roma sigurnom i adekvatnom stanovanju, mogućnosti za zapošljavanje, obrazovanje i zdravstvenu njegu. Sve dok se ne pozabavimo ovim bitnim pitanjima, Romi će nastaviti da se bore.

Korišteni izvori

European Roma Rights Centre, 2003. The non-constituents. Rights deprivation of Roma in post-genocide Bosnia and Herzegovina. [Online]
Available at: http://www.errc.org/cms/upload/media/00/28/m00000028.pdf
[Accessed 2 August 2016].

UNICEF, 2013. The Status of Roma Children and Families in Bosnia and Herzegovina. [Online]
Available at: http://www.unicef.org/bih/roma_families-en-final.pdf
[Accessed 21 July 2016].

Diskriminacija Ljudska prava Manjine Multikulturalizam Nejednakost Nezaposlenost Romi

Bridget Granger je studentica političkih studija na Univerzitetu Michigan. Njeno interesovanje za globalna pitanja, kršenja ljudskih prava i međukulturalni dijalog je počelo kada je sa 16 godina studirala u Maroku kao stipendista U.S. Department of State NSLI-Y programa. Nakon diplomiranja, namjerava da upiše studije prava i radi u sektoru međunarodne diplomatije.

Vezani članci
EKO ZH: Ekološko djelovanje mladih, zaštita prirode i kulturne baštine
Ekološko djelovanje, zaštita prirode i kulturne baštine, povezivanje mladih umjetnika, edukacija i terenski rad, kroz izložbe, radionice i kampanje, samo su neke od aktivnosti koje provodi Udruga za razvoj, okoliš i kulturu EKO ZH, čije se sjedište nalazi u Širokom Brijegu, a s ciljem doprinosa razvoju kvalitete života.  

Festival mira ’22 – Mir je neprocjenjiv i moramo ga čuvati
U središnjem djelu Bosne i Hercegovine – Vitezu – završen je trodnevni Festival mira ‘22, sa kojeg su mladi, aktivisti i novinari poslali jedinstvenu poruku da žele život bez podjela i diskriminacije uz neophodnost održavanja mira, a što je posebno potrebno u ovim trenucima kada se njihovi vršnjaci u Ukrajini suočavaju sa strahotama nasilne agresije.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.
Popularni članci
Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu