Kratki istorijski pregled transgeneracijske traume (Dio III)

[:en] Photo: Mirko Pincelli [:bs] Foto: Mirko Pincelli

Koju ulogu vizualna umjetnost može igrati u javnom zdravstvu? Kako se nacija može oporaviti od trauma po mentalno zdravlje kada nema dovoljno psihologa i psihijatara da ih podrže?

Koju ulogu vizualna umjetnost može igrati u javnom zdravstvu? Kako se nacija može oporaviti od trauma po mentalno zdravlje kada nema dovoljno psihologa i psihijatara da ih podrže? U dijelu III naše serije istraživanja o posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP) i vizualnoj umjetnosti, registrovani medicinski tehničar Bruce Clezy razmatra temu transgeneracijske traume. Prvi dio ovog serijala pročitajte ovdje.

Šta je transgeneracijska trauma?

Transgeneracijska trauma (također poznata kao međugeneracijska ili višegeneracijska trauma) je proces u kojem se traumatično iskustvo jedne generacije može prenijeti na drugu ili čak treću generaciju. U slučajevima transgeneracijske traume, djeca i unuci se nalaze u situacijama da imaju simptome ili “preživljavaju” određena iskustva prve generacije i originalnog traumatskog događaja (de Mendelssohn, 2008). Ovaj proces prijenosa je uglavnom nesvjestan, tj. roditelji ne namjeravaju prenijeti traumu na njihove potomke. Važno je napomenuti da se transgeneracijska trauma veoma razlikuje od traume do koje može doći kada se osoba brine za nekoga ko je prošao kroz traumatski događaj (npr. starateljska trauma, starateljski teret) (Kellermann, 2001). Transgeneracijska trauma je prepoznata kao ozbiljna posljedica teških traumatskih događaja kao što su rat, međuetnički sukobi, genocid, ropstvo, silovanja, kolonijalizam i prirodne i neprirodne katastrofe. Što se tiče javnog zdravstva, treba ozbiljno shvatiti činjenicu da transgeneracijske traume ometaju kako pojedinačnu tako i sposobnost zajednice da zaraste, funkcioniše i napreduje za generacije koje dolaze.

Kako je transgeneracijska trauma otkrivena?

Današnje razumijevanje transgeneracijske traume najviše dolazi iz istraživanja o djeci preživjelih Holokausta, a posebno iz rada Yael Danieli. U kasnim 1960-ih, Danieli je u New Yorku uspostavila centar za liječenje preživjelih Holokausta i njihove djece. Na njeno zaprepašćenje, otkrila je da generalno nijedan njen pacijent nikada nije bio saslušan o svojim iskustvima u koncentracionim logorima, čak ni od strane stručnjaka za mentalno zdravlje. Umjesto toga, njihova iskustva su bila tretirana sa izbjegavanjem, poricanjem, omalovažavanjem i ravnodušnošću. Njihove priče su viđene kao previše traumatične da se u njih poveruje ili o njima raspravlja. Suočeni s onim što je Danieli nazvala “zavjera šutnje”, pacijenti nisu imali drugog izbora nego da se povuku u svoje porodice, što onemogućava ispravan proces tugovanja. Djeca su upijala ili internalizovala neusaglašenu tugu i gubitak roditelja ili kroz priče preživjelih (obično ispričane od strane supružnika preživjelih) ili kroz osmozu; dijete odrasta u čuđenju po pitanju neobjašnjivih muka u porodici i vlastitog rastućeg osjećaja krivice (Danieli, 1998).

Šta smo naučili od tada?

Od početka istraživačkog rada u oblasti Holokausta, ogromne količine istraživanja su napisane o prirodi i efektima transgeneracijske traume. Djeca američkih veterana iz Vijetnama, na primjer, su bila veliki izvor interesa u istraživanju efekata rata kao jednog određenog oblika traumatskog događaja (Leiner, 2009). Slično tome, Daniel Schechter je nedavno kroz svoje istraživanje o porodicama koje su pogođene napadom na World Trade Center 2001. godine, pokazao kako uznemirenost djece može pokrenuti PTSP njihovih preživjelih roditelja – nalaz koji ukazuje na mnogo dinamičniji, recipročan pogled na transgeneracijsku traumu (Schechter, Coates i prvo, 2002). Dalja istraživanja su se fokusirala ne samo na to kako se prijenos transgeneracijske traume odvija, nego i na pravu prirodu ishoda (efekat na djecu i unuke). U početku se mislilo da ako roditelj doživi neku vrstu PTSP-a i ne liječi se, njegova djeca imaju šanse da razviju PTSP (kao da je psihopatologija infektivna). Ova teza se u velikoj mjeri pokazala kao neistinita (Kellermann 2001; Daniele, 1998). Danas, međutim, istraživanja teže da akcenat stave na odgovor na traumu u drugoj generaciji. Drugim riječima, kada su suočeni sa nekim posebno opasnim po život ili stresnim događajem, da li su djeca čiji su roditelji patili od traume i PTSP-a podložnija razvoju PTSP-a ili su, zbog uticaja njihovih roditelja, nekako otporniji?

U nastavku: Uspomene 677: transgeneracijska trauma žrtava i počinitelja (Dio IV)

Daljnje čitanje:

Daniele Y. (ed). (1998). International Handbook of Multigenerational Legacies of Trauma. Boston, MA: Springer US.

de Mendelssohn F. (2008). Transgenerational transmission of trauma: guilt, shame, and the “heroic dilemma”. International Journal of Group Psychotherapy, 58 (3):389-401.

Kellermann N P F. (2001). Transmission of Holocaust trauma – an integrative view. Psychiatry, 64 (3): 256-267.

Leiner B. (2009) The legacy of war: an intergenerational perspective. Smith College Studies in Social Work, 79 (3-4): 375-91.

Schechter D S, Coates S W, First E. (2002). Observations of acute reactions of young children and their families to the World Trade Center attacks. Zero to Three, 22(3): 9-13.

Bruce Clezy je završio Master studije u oblasti javnog zdravlja (MPH) na Univerzitetu u Melbourneu, Australija. Tokom 2017. godine je bio pripravnik u Centru za postkonfliktna istraživanja.

Vezani članci

Sestre Bektić: Od konja učimo o plemenitosti, nježnosti i odgovornosti
Sestre Ćamka, Kadira, Fatima i Đeneta Bektić iz sela Jasenova kraj Srebrenice postale su poznate zbog fotografije na kojoj kroz snijegom ovejane srebreničke šume galopiraju na konjima. One za sebe kažu da se ne sjećaju jesu li prvo naučile hodati ili jahati.
Invaliditet je vidljiv tek kada je suočen s preprekama sistema
Uz trud i volju, naša sagovornica, Adisa Kišić pokazuje kako osobe s invaliditetom mogu biti aktivni akteri društva.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu