Filipinski rat protiv droge: noćna smjena

“Svake noći neko umre. Nekad jedno, troje, petoro, desetoro, dvanaestoro ljudi… mislim da smo najviše u jednoj noći imali 24 ubistva.”

– Raffy Lerma –

Iako je međunarodna zajednica osudila bespravna ubistva lica koja su osumnjičena da su korisnici narkotika na Filipinima, filipinci se u velikoj mjeri suprostavljaju ovoj osudi. Tradicionalni medijski izvori su u velikoj mjeri doprinjeli stvaranju i legitimizaciji toksičnog narativa koji predstavlja ubistvo kao jedinu opciju u takozvanom ratu protiv droge. Ovaj opasni rat je rezultirao ubistvima, tajnim zatvorima i ogromnim strahom. Grupa fotografa, pisaca i filmskih autora se bori protiv ovoga dokumentujući nasilje i uticaj ubistava na lokalne zajednice. Njihov cilj je otvaranje očiju filipinaca koji ignorišu ili ne vjeruju u ono što se svake noći dešava na njihovim ulicama.

‘Filipinski rat protiv droge: noćna smjena’ je foto i video izložba koja pokazuje stvarnu sliku nasilja koju je prouzrokovao vladin rat protiv droge. Izložba uključuje rad 12 umjetnika koji su stalni dio noćne smjene: Ezra Acayan, Alyx Arumpac, Dante Diosina, Kimberly Dela Cruz, Vincent Go, Eloisa Lopez, Carlo Gabuco, Brother Jun Santiago, Basilio Sepe, Jes Aznar, Raffy Lerma, Jay Ganzon i Linus Escandor. Godinu dana nakon što je predsjednik Rodrigo Duterte došao na vlast, 30. juna 2017. godine, izložba je otvorena u sklopu četvrtog WARM Festivala u prisustvu fotografa Raffy Lerma, Eloisa Lopez i Ezra Acayan.

"Philippines War on Drugs: The Nightshift" is unveiled in Sarajevo during the 2017 WARM Festival. (Photo: Brad Hobbs)
Otvaranje izložbe “Filipinski rat protiv droge: noćna smjena” tokom WARM Festivala 2017. (Foto: Brad Hobbs)
Raffy Lerma gives opening remarks at the official opening of the exhibition in Sarajevo. (Photo: Brad Hobbs)
Raffy Lerma tokom otvaranja izložbe u Sarajevu. (Foto: Brad Hobbs)

Bez droge pod svaku cijenu

Rat protiv droge je počeo prije nešto više od godinu dana sa izborom predsjednika Rodrigo Dutertea. Duterte je prije izbora za predsjednika imao nastup strongmena. Imao je nadimke “The Punisher” (“Onaj koji kažnjava”) i “Duterte Harry”, koji su referenca za nasilne ubice. Zaradio je ove nadimke kroz svoju povezanost sa navodnim jedinicama smrti tokom svog vremena kao gradonačelnik Davaoa. Ovaj narativ oko Dutertea kao junaka podstaknut je tvrdnjama da su stope kriminala drastično opale u Davau. Priče o Davau kao jednom od najsigurnijih gradova na svijetu proširile su se po Filipinima. Međutim, ovo rangiranje je postignuto putem ispitivanja javnog mnjenja bez ikakvih statističkih podataka. Statistika filipinske nacionalne policije za 2010-2015. pokazala je da je Davao imao najvišu stopu ubistava i drugu najvišu stopu silovanja u zemlji.

Tokom svoje predsjedničke kampanje, Duterte je iskoristio svoj “grubijanski” nastup da ubjedi filipince da može dovesti u red čitavu zemlju, baš kao što je to uradio u Davau. On je obećao da će očistiti zemlju od ovisnika i trgovaca drogom pod svaku cijenu. Ovo je uključilo i obećanja o davanju naloga za ubistva policiji i pružanju nagrada za tijela ovisnika. Takođe je podstakao obične građane da učestvuju u oslobađanju zemlje od kriminalaca: “Ako poznajete bilo koga ko je ovisnik, ubijte ih sami pošto je roditeljima to previše bolno”. Ubistva su počela i prije njegove inauguracije i, u svojoj prvoj godini kao predsjednik, Duterte je poveo krvavi sveobuhvatni rat protiv droge koji je rezultirao sa najmanje 7000 smrtnih slučajeva. Human Rights Watch navodi da je policija odgovorna za najmanje 3116 ubistava.

Noćna smjena

Tradicionalni mediji su oklijevali da izvještavaju o smrtnim slučajevima koji se dešavaju svake noći. Lokalni fotoreporteri su preuzeli na sebe da dokumentiraju i izveštavaju o tome šta se dešava na terenu u ovom ratu protiv droge. Svake noći oni dokumentuju tijela osoba koje su optužene za korištenje narkotika i dilera širom Manile. Neki su upucani, drugi su zadavljeni, a neki imaju vezane zglobove. Mnogi su ostavljeni sa kartonskim znacima koji ih identifikuju kao kriminalce i upozoravaju druge kako bi izbjegli njihovu sudbinu. Oni se kreću od mjesta zločina do mjesta zločina, žureći da stignu prije nego što policijski kordon i forenzičari uklone tijelo. Većina žrtava su mladi muškarci iz siromašnih zajednica. Oni koji rade u ovoj noćnoj smijeni se suočavaju sa stalnom borbom između objektivnosti i saosjećanja. Javnost često osuđuje izvještaje krvoprolića koji se pojavljuju svake noći. Oni se smatraju podrškom trgovini drogom i napadom na vladu.

Noćna smjena se veoma razlikuje od svakodnevnog posla tradicionalnog novinarstva. Ne postoji konkurencija ili potreba da se nadmaši kolega novinar. Ovo je kolektiv fotografa, filmskih autora i pisaca koji rade na zajedničkom cilju dokumentovanja i izvještavanja o ubistavima radi droge. Oni pomažu jedni drugima tako što dijele izvore i daju savjete o najnovijem mjestu zločina: “U noćnoj smjeni zaista osjećam da svi čuvaju leđa jedni drugima” (Eloisa Lopez, fotoreporter). U noći nije važno za koju novinsku organizaciju radite sve dok radite na povećanju svjesti javnosti o ubistvima radi droge. 

Promjenjivi narativi

U martu 2017. godine, zbog nedostatka dokaza, obustavljena je istraga o navodima da je Duterte koristio jedinice smrti u Davau. Fotografi, pisci i filmski radnici koji rade u noćnoj smjeni su odlučni da spriječe da se to ponovo dogodi dokumentovanjem ovog noćnog rata. 

Raffy Lerma

Raffy Lerma je dugogodišnji fotoreporter sa sjedištem u Manili na Filipinima. On trenutno radi kao novinarski fotograf za Philippine Daily Inquirer i dokumentuje nasilje od kada je Duterte preuzeo dužnost. Lerma je uzeo jasan stav protiv ubistava: “Ja sam za rat protiv droge, ali ne za ubistva.”. Lermin rad je služio kao prekretnica u oklijevanju tradicionalnih medija da izvještavaju o nasilju. Njegova najznačajnija fotografija rata protiv droge objavljena je na naslovnoj strani Philippine Daily Inquirer, zajedno sa člankom o moralnosti ovog nasilja. Ovaj članak je otvorio javni dijalog o događajima koji se odvijaju.

To je bilo treće ubistvo te noći. Kao standardna procedura, policijski kordon je blokirao novinare i posmatrače. Scena, međutim, nije bila standardna. Jennelyn Olaires je bila u kordonu koji je držao tijelo njenog supruga. Michael Siaron, vozač pedikaba, optužen je da je diler droge. Ubili su ga maskirani muškarci na motociklima. Članovima porodice inače nije dozvoljen ulaz na mjesto zločina, što je protokol forenzičara radi očuvanja integriteta dokaza. Međutim, forenzičari su na ovu lokaciju stigli kasnije, nakon obrade ranijeg mjesta zločina. Lerma je opisao događaj: ‘’osjećao sam se kao grabljivac koji pokriva scenu.’ Sjećam se kako je rekla: ‘Prestanite da slikate i pomozite mi.’ Pitao sam policiju ‘Šta to radite?’ Odgovorili su ‘On je već mrtav i ništa se ne može učiniti’’. Lerma je odmah znao da će ovo biti snažna fotografija, ali nije znao da li će biti objavljena. Fotografija je objavljena u nedeljnom izdanju Philippine Daily Inquirer-a sa naslovom “Ne ubijaj”.

Jennilyn Olayres holds her partner Michael Siaron, 30, a pedicab driver who was shot and killed by unidentified motorcycle riding vigilantes along Pasay Rotonda, EDSA on July 23, 2016. A placard was left beside the victim's body which says, "Pusher ako, wag tularan" (I'm a pusher, do not copy me). According to Olayres, Siaron was not a drug pusher. (Photo: Raffy Lerma)
Jennilyn Olayres drži u naručju svog partnera Michael Siarona (30) – vozača pedikaba, kojeg su 23. jula 2016. godine ubili nepoznati motociklisti u naselju Pasay Rotonda, EDSA. Na tijelu žrtve je ostavljen papir sa natpisom: “Pusher ako, wag tularan “(Ja sam diler drogom, ne kopirajte me). Prema riječima Olayres, Siaron se nije bavio prodajom narkotika. (Foto: Raffy Lerma)

Priča je izazvala snažnu reakciju, koja nije prethodno postojala. Fotografija je nastavila svoj život, a ljudi su je upoređivali sa Mikelanđelovom skulpturom “Pieta”. Čak je i predsjednik reagirao na priču. Tokom prvog državnog obraćanja naciji, Duterte je fotografiju nazvao pretjerano dramatičnom tvrdeći da nije stvarna. Njegove pristalice su tvrdile da su mediji snimili fotografiju u studiju uz upotrebu glumaca. Ovo je bio prvi slučaj velikog javnog suprotstavljanja ratu protiv droge.

Eloisa Lopez

Eloisa je fotografkinja i pisac sa sjedištem u Manili na Filipinima. Njen rad je do sada objavljen u The New York Review of Books, TIME (online), Der Spiegel i Philippine Daily Inquirer. U svom radu se fokusira na ljudska prava, položaj žena i djece i religiju.

U svojoj prvoj noćnoj smjeni, Lopez je otišla na javno groblje Tugatog u Malabonu. Očekivala je krvavu scenu, oružje i pakete metamfetamina – očekivala je tipičnu scenu koju inače prikazuju mediji. Umjesto toga, Lopez je pronašla tijelo sedmogodišnje djevojčice koja je silovana, ubijena i ostavljena gola na groblju. Pored tijela je bila tužna porodica djevojčice. Policija je izjavila da je napadač bio porodični prijatelj, navodni narkoman i alkoholičar. Lopez je pratila osumnjičenog do policijske stanice. U tom trenutku je shvatila zašto ljudi podržavaju ubistva u ratu protiv droge: “Već sam osjećala da ovaj osumnjičeni za drogu mora umrijeti sada.”. Lopez je ipak, nakon daljnjeg razmišljanja, shvatila da ovaj užasni zločin nije opravdanje za ubijanje svih narkomana. Bez pravičnog postupka, bez ljudskih prava i ona bi se mogla naći na mjestu osimnjičenog kojeg mrzi.

Enrico Ranho was sleeping beside his daughter when unidentified masked men barged into his house and shot him in the head. Eight-year-old Erica was left with her papa’s dead body, blood, and trauma. (Source: www.eloisaalopez.com/blog/)
Enrico Ranho je spavao pored svoje ćerke u krevetu kada su nepoznati maskirani ljudi ušli u kuću i upucali ga u glavu. Osmogodišnja Erika je ostala pored tatinog mrtvog tijela, sa krvlju i traumom. (Izvor: www.eloisaalopez.com/blog/)

Ezra Acayan

Ezra Acayan je nezavisni fotoreporter koji je prethodno radio za Reuters. Acayan je pokrivao nedavna ubistva. On izaziva normativne poglede na ubistva, postavljajući fotografije i priče o onima koji su ubijeni na društvene medije.

Kolica su oslonac filipinskog društva. Posao sa kolicima su započeli siromašni ljudi kao način za zaradu. Oni su jeftina alternativa autobusu ili vozu. Dva tijela su ostavljena u blizini kolica kojima se Acayan redovno vozio. Pozvan je na mjesto zločina i dovezao se kolicima do njega. Hitna pomoć koja je stigla da odveze tijela nije mogla doći do njih, pa su bili primorani da stavljaju tijela na kolica i da ih dovezu. Acayan se zatim vozio u kolicima koja su putovala neposredno pored kolica sa tijelima. Opisao je tu noć kao nadrealnu. Ovo je bila zajednica koju je poznavao, kolica kojim se vozio. Ono što se obično koristilo za prevoz putnika i donošenje sredstava za život u komšiluk je sada prevozilo leševe. Acayan je nekada imao srećna sjećanja na Manilu, a sada samo vidi tijela koja je fotografisao.

The bodies of Paul Lester Lorenzo and Danny Laurente were hauled away in a makeshift trolley along a railroad after they were shot dead by police, in what they called an anti-drugs operation. (Photo: Ezra Acayan)
Tijela Paul Lester Lorenzoa i Danny Laurentea prevezena su u improvizovanim kolicima duž pruge nakon što su ih je policija ubila u jednoj od operacija protiv droge. (Foto: Ezra Acayan)

Odgovor vlade

Vlada ne podržava priču o pokolju i očaju. Pored stvaranja iluzije o široko rasprostranjenoj podršci, Duterte je sastavio i “vojsku trolova” kako bi diskreditovao i uznemiravao disidente preko interneta. Acayan je bio velika meta za online uznemiravanje. Njegove objave sadrže poruke koje ga nazivaju lažovom ili pristalicom rata protiv droge. Takođe prima poruke mržnje u kojima mu žele smrt ili pozivaju na silovanje i ubistvo ženskog dijela njegove porodice od strane narkomana. Online trolovi takođe objavljuju propagandne poruke koje podržavaju Duterteovu autoritarnu retoriku. Acayan i njegove kolege posmatraju ove napade kao znak njihove efikasnosti; što više napada dobijete, to je efikasniji vaš rad.

Duterte je nedavno održao konferenciju za štampu u kojoj je naglasio potrebu za smanjenjem trgovine drogom. On je obećao građanima da će obim droge biti najniži ikada do kraja njegovog mandata 2022. godine. Duterte je takođe podsjetio policiju da ubija samo one osumnjičene koji se opiru. Takođe se našalio: “Ako osumnjičeni odbije da se bori, natjerajte ga da se on ipak bori protiv vas.”

Balkanska premijera izložbe ‘’Filipinski rat protiv droge: noćna smjena’’ je organizovana u sklopu 4. WARM Festivala u Sarajevu od 28. juna do 4. jula. Festival, organizovan od strane WARM Fondacije i Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI) okuplja aktiviste, reportere, akademike i umjetnike koji rade u oblasti savremenog konflikta.

Brooke Ward

Brooke Ward je bivša pripravnica Centra za postkonfliktna istraživanja u Sarajevu. Trenutno se nalazi na master studijama u oblasti međunarodnih ljudskih prava u Josef Korbel školi međunarodnih studija na Univerzitetu Denver. Diplomirala je psihologiju na Grand Valley State Univerzitetu gdje je radila kao asistent na istraživanjima nekoliko profesora. Njeni istraživački projekti uključuju kulturalne razlike u razvoju djece, teoriju upravljanja terorom i kritike u oblasti trgovine ljudima.

Vezani članci

Nova generacija demokratije i međureligijski dijalog – odgovor na nasilni ekstremizam
Na Bošnjačkom institutu u Sarajevu održana je panel diskusija o ulozi međureligijskog dijaloga kao načina borbe protiv nasilnog religijskog ekstrimizma. Pišu: Angelika Hoerner, Tasha Fell i Marko Kljajić
Pazi – Auto
S glavom u torbi…

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu