Pravo žena na izbor

My body. My choice. (photo: voxfeminae.net)

Zakonske kazne koje bi trebale regulisati evidenciju operativnih zahvata, uključujući i abortuse nedovoljno su utjecale na promjene u praksi. I dalje se izvode abortusi u privatnim poliklinikama jer se zna desiti da se doktori u javnim ustanovama pozivaju na savjest i odbijaju ga izvršiti. Drugi ga pak izvrše ali priklanjaju se mišljenju i stvaranju predrasuda o ženi koja se na to odlučila.

„Bila sam razvedena i imala jedno dijete, ušla sam u vezu sa Mirkom, takođe razvedenim čovjekom. Završilo se i prije nego je počelo. Menstruacija mi je kasnila. Nazvala sam ga da mu kažem novosti. Bez razmišljanja on odlučuje-abortus! Odmah sutra. Čudim se kako mi je skoro svejedno, ali u ruke mi dolazi knjiga Orijane Falači „Pismo nerođenom djetetu“. Teško je bez mame, tate, ali najteže je ne roditi se“.

Ovim riječima T.S. objašnjava svoje iskustvo pobačaja. Nije se pitalo za njeno mišljenje, jer je sve već bilo plaćeno i spremno u privatnoj poliklinici.

Ona dodaje kako je to bila najteža odluka donesena u njeno ime. Nakon pobačaja osjećala se krivom za nešto što nije učinila, ali je bilo odlučeno umjesto nje. Dodaje da situacija odredi ljudske postupke pa je stoga ona bila nejaka da se suprotstavi odluci i da zadrži dijete.

Žene se najčešće opredjeljuju za privatne klinike, na kojima se cijena abortusa kreće od 100 do 300 konvertibilnih maraka i nešto je veća nego u javnim ustanovama, zbog zagarantovane diskrecije. To se posebno odnosi na adolescentice, koje sve češće traže usluge u ovim klinikama. Doktor Mithat Kurtović, direktor Zavoda za zaštitu žena i materinstva Kantona Sarajevo ističe da privatne klinike nemaju potrebne, zakonom propisane uslove za vršenje abortusa.

„Bosanskohercegovačko društvo, koje se nalazi u tranziciji, ne respektira dovoljno ženu, a posebno ne trudnu ženu.“, smatra doktorica Rabija Dedić-Nikšić specijalista za ginekologiju i akušerstvo. Zbog sve češće prakse da poslodavci otpuštaju trudnice, žene su prisiljene abortirati.

„Bili smo dugo u vezi i imali planove za budućnost. On je dobio posao u drugom gradu i odlučio da me izbriše iz svog života. Moja trudnoća je postajala sve vidljivija, nosila sam se sama sa svim. Odlučila sam da rodim“, kazala je samohrana majka D.K. iz Jajca.

Prema njenim rječima, mislila je da je abortus jedna od opcija ali da nije ispravna.

„Nema veće nevolje od toga da predugih devet mjeseci čekaš dijete kojem se ne raduješ jer će ličiti na čovjeka koji te ostavio. Odluka o rođenju djevojčice je bila teška ali pobjedila sam najveću bitku u svom životu“, kazala je D.K.

Biti samohrana majka, kako je pojasnila nije nešto što društvo toleriše.

Svaki slučaj je različit, ali svaka žena bi trebala imati podršku da donese odluku koja joj u određenom momentu najviše odgovara bez osude ili prijekora drugih ljudi. To je u krajnosti, njeno tijelo i trebala bi biti njena odluka.

Sara je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Jajca. Studirala je komunikologiju na Komunikološkom koledžu u Banjaluci. Već više godina radi kao reporterka i novinarka za nekoliko medijskih portala u BiH.

Vezani članci

Ljudi velikog srca u restoranu Dobre volje
Siromaštvo ne poznaje granice i vidljivo je, ali ljudi velikog srca u restoranu „Dobre Voljeˮ u Travniku čuvaju dostojanstvo onih koji teško žive i kojima samo jedan obrok znači mnogo. Humanitarna organizacija Pomozi.ba je 2019. godine otvorila restoran u tom gradu, prvi te vrste u Bosni i Hercegovini.
Tvrđava – kruna grada Doboja
Stari grad Doboj nalazi se na sjeveru Bosne i Hercegovine na prostoru jedne široke geografske zone pobrđa. Središnji geostrateški značaj položaja oko ušća rijeka Usore i Spreče, bio je presudan faktor za nastanak Tvrđave iz koje se razvio današnji Doboj.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu