Zatvoreno do daljnjeg: nestanak kineskih radnji iz Bosne i Hercegovine

Nakon rata u Bosni i Hercegovini, država je ostala u ruševinama. Sukob je unio haos u državnu ekonomiju i onesposobio njenu finansijsku infrastrukturu. Ipak, do početka 21. stoljeća, stotine kineskih imigranata su došli u BiH i otvorili kineske radnje tamo gdje su se doselili. Nekada, ove male radnje sa raznovrsnom robom su se mogle naći širom države i smatrale su se bitnim dijelom svakodnevnog života. Međutim, danas su skoro sve te radnje nestale.

Dok smo putovali prema Rajlovcu iz Buća Potoka, taksista nam je pokazao obližnje kuće koje su se nizale uz cestu. “Sedam kilometara uz ovaj put se mogla naći po jedna kineska radnja u svakoj drugoj kući. Bilo je nevjerovatno; Kinezi svuda. Sada svi oni napuštaju Bosnu,” rekao nam je sa žaljenjem. “Prije otprilike petnaest godina, svi su dolazili ovdje da kupuju. Parkirali bi auta i hodali uz radnje.” Skoro je nemoguće zamisliti da su stanovnici BiH ovu cestu nekada neslužbeno smatrali “kineskim gradom”. Danas, tu se mogu naći samo auto saloni, prodavnice namještaja i lokalni supermarketi. Dalje smo pronašli izblijedjele hànzì (kineske simbole) i zahrđale znakove sa natpisom “KINESKA PRODAVNICA”, koji služe kao sjećanje na nekadašnje živahne etničke enklave kineskih imigranata i raj na zemlji za štedljive kupce. Uprkos činjenici da na mjestima gdje su nekada postojale stotine kineskih radnji u ulici Safeta Zajke sada postoji samo nekoliko otvorenih poslovnica, još uvijek mnogo kineskih imigranata nastavlja živjeti u BiH. Vlasnici prodavnica ne vide ovu državu samo kao izvor zarade; mnogima je Bosna novi dom: mjesto na kojem će se nastaniti, započeti porodicu, pa čak i biti pokopani.

(Foto: Hunter Zhao)

Kineski imigranti u Bosni i Hercegovini: brojke

Uprkos generalnom smanjenju broja kineskih imigranata od 2015. do 2016. godine, Narodna Republika Kina ostaje jedan od najvećih izvora imigranata u BiH. Prema podacima Migracijskog profila za 2016 godinu, objavljenog od strane Ministarstva sigurnosti, najveći broj trajnih prebivališnih dozvola je izdat kineskim aplikantima, koji su sačinjavali preko 20% ukupnog broja aplikanata. Naime, 161 izdata dozvola u 2016. godini predstavlja porast od 71.28% u odnosu na godinu prije. Kina, kao najveći izvor trajnih stanovnika u BiH koji su rođeni u inostranstvu, je jedinstvena u odnosu na ostale države na toj listi jer je jedina država izvan Evrope i Bliskog Istoka. Imigranti iz Kine takođe čine značajan broj imigranata kojima su oduzete prebivališne dozvole u 2016, godini. Još zanimljivije je to da nijedan kineski stanovnik u Bosni nije aplicirao za državljanstvo od 2014. godine. Dok je imigracija u Bosnu sama po sebi nezanimljiva i dešavala se kontinuirano kroz historiju, jedinstvene karakteristike kineske imigracije zahtjevaju detaljniju analizu.

Trenutni okvir za diskusiju

Kineska prisutnost u BiH je u većini slučajeva bila raspravljana u kontekstu ekonomskih veza između ove dvije države. Formalizirana finansijska saradnja djeluje od 2012 godine kroz “1+16” Framework koji se odnosi na brojne dogovore i mehanizme između Centralnih i Istočnih Evropskih Država i Kine. Jedan primjer ovoga u akciji je investicija od 350 miliona eura od strane Kineske Razvojne Banke za pomoć u izgradnji kontroverzne termoelektrane ‘’Stanari’’, koja se nalazi malo izvan Banja Luke. Kao posljedica tranzicionog stanja ekonomije, finansijska nestabilnost i rastući dug su privukli pažnju kineskih investitora.

Bosna je takođe implementirala širenje kineskog turizma širom njenih gradova. Zajedno sa Srbijom i Mađarskom, BiH je počela raditi na zajedničkom programu u martu 2017. godine, koji će unaprijediti kineski turizam u balkanskim državama. Pored geografskih ljepota i bogate kulturološke historije ove države, kineske turiste u Bosnu privlači i ogromna popularnost filma Valter Brani Sarajevo. Osim što prikazuje bratstvo i jedinstvo Jugoslovena tokom Drugog svjetskog rata, ovaj film sadrži prelijepe panorame sarajevskog krajolika. S obzirom na veliki uspjeh ovog filma među kineskom publikom, China Star Media trenutno pravi remake koji će vjerovatno biti dostupan u sljedećih par godina.

Još uvijek otvoreno

Uobičajena priča u vezi Kineza u Bosni najčešće previdi prisutnost ekonomskih imigranata koji žive u ovoj državi od kraja rata. Kao što je slučaj i u drugim dijelovima svijeta, ovi kineski imigranti se mogu opisati kao poduzetnici koji otvaraju male, porodične biznise gdje god se dosele. Mnogi državljani BiH ove kineske biznise uzimaju zdravo za gotovo, jer je kineska radnja postala srodna običnoj prodavnici s ćoška.

Ulazak u jednu od tih kineskih radnji može biti pomalo dezorijentirajuće zbog silnog izbora predmeta na prodaju. Od bosanskih zastava i jeftine šminke do polovne odjeće i svih mogućih elektronskih naprava, ove radnje su obično mješavina zalagaonice i veleprodajnog nabavljača. Međutim, čim uđete u jednu kinesku radnju, ušli ste u sve kineske radnje, jer uprkos tome što se na prvi pogled čini da nudi raznovrstan asortiman, ubrzo postaje očito da svaka radnja prodaje skoro identičnu robu. “Mnogi od nas [Kineza] dolaze iz Zhejiang pokrajine. Svakih par mjeseci se vraćam u Kinu da pokupim robu za svoju radnju i za druge,” rekao je Xiaohui* iz Wenzhou-a. On je sada u 30-im godinama i kaže kako nije razmišljao o tome da se preseli u Bosnu dok se nije vjenčao za svoju ženu, čija je porodica otvorila kinesku radnju u Sarajevu početkom 21. stoljeća. On je naslijedio radnju od ženinih roditelja i već šest godina je poslovođa. “Mnogi Kinezi napuštaju Bosnu; oni idu kući [u Kinu] ili idu na Tržnicu Arizona u Brčko Distriktu.” Spominjući pad u ekonomiji i sve slabiji promet u radnji, Xiaohui se brine o budućnosti života u Bosni. Iako je njegova žena državljanka BiH, oni su se dogovorili da će djecu, ako ih budu imali, odgajati u Kini, a ne u Bosni.

Dvadesetogodišnja nećakinja još jednog vlasnika kineske radnje, Boqin* iz Guangzhou-a, navodi još jedan razlog zašto su mnogi kineski imigranti odlučili da napuste Sarajevo. Za razliku od njenog porodičnog biznisa, drugi vlasnici radnji su se doslovno “spakovali i otišli” zbog duga državi kojeg su nakupili. Ona se žali, “Mnogi od nas ne znaju kako da se nose sa zakonima o oporezivanju ovdje. Država ne govori ništa. Ambasada ne govori ništa. Niko nam ne objasni ništa od toga, a postoji i jezička barijera.” Propusti vlade da pruži dovoljno informacija o oporezivanju i tome kako će se taj porez trošiti, su doprinijeli masovnom nestanku kineskih radnji iz Sarajeva; da bi izbjegli odgovornost za ogromne dugove, mnoge poslovođe su pobjegle. “Tako je mirno ovdje, ali ja sam ovdje samo da radim za svog ujaka. Nakon što zaradim dovoljno novca, želim se preseliti nazad u Kinu da stvorim porodicu,” kaže Boqin. Dok stariji kineski imigranti pronalaze ugodnost u mirnoj okolini i opuštenom životu ove regije, mlađe generacije su više zainteresovane za živahne gradove urbane Kine.

(Foto: Hunter Zhao)

Baka Jun*, izvorno iz Rui’an-a, živi u BiH već preko petnaest godina. Ostavljajući djecu u Kini, ona i njen muž su otvorili veleprodajnu prodavnicu cipela u ulici Safeta Zajke početkom 21. stoljeća. “Nakon rata, cijena zemlje je bila jako niska. Svi iz našeg grada su se počeli doseljavati ovdje zbog pruženih mogućnosti,” kaže Jun. “Ja sam jako sretna ovdje. Čak se i moj sin doselio ovdje nakon što se oženio i doveo je moga unuka.” Kada je upitana da li će njen unuk ići u državnu školu u BiH, ona je rekla da smatra da je bolje da ide u privatnu školu, a zatim na međunarodni fakultet. Nijedan vlasnik radnje koji je intervjuisan nije izrazio interes da pošalje svoju djecu u državnu školu.

Bolja prilika?

Nestanak kineskih radnji i imigranata iz BiH je gorko-slatki fenomen. S jedne strane, gubitak kineskih radnji znači da su potrošači ostali bez pristupa jeftinoj, svakodnevnoj robi. Problemi sa oporezivanjem, transparentnošću i birokratskom crvenom trakom se smatraju glavnim uzrocima zatvaranja kineskih biznisa. Dok država korača naprijed, kineske radnje kao one iz ranih 2000-tih u ulici Safeta Zajke sada postoje samo u sjećanju. Emigracija Kineza koja se i dalje nastavlja, dovodi u pitanje da li bi se “kineski gradovi” ikada mogli pojaviti na sličan način u susjednoj Hrvatskoj i Srbiji. S druge strane, smanjen protok kineskih imigranata ima i pozitivnu stranu. Kako bosanska ekonomija nastavlja da sazrijeva, veće korporacije počinju prepoznavati potencijal za investicije koji ova država posjeduje. Jun smatra da je uspostavljanje privatnih robnih kuća i biznisa, kao što su BBI Centar i Sarajevo City Centar, uveliko doprinijelo zatvaranju mnogih kineskih radnji. Smanjene tarife za veće uvoze više pomažu velikim kompanijama nego malim, porodičnim biznisima. Međutim, ovo je dovelo do toga da potrošači sada kupuju robu veće kvalitete, i predstavlja stalnu integraciju BiH na međunarodno tržište.

“Moji prijatelji su sve što mi je ostalo, ali neću otići,” naglašava Jun. “Posjećujem Kinu tokom praznika, ali se opet uvijek vratim u Sarajevo. Ovo je moj dom. Ovo je dom moje porodice.”

*Imena su promjenjena da bi se zaštitila privatnost intervjuisanih vlasnika kineskih radnji.

 

**Cover Photo: Hunter Zhao

Hunter Zhao

A current intern for the Post-Conflict Research Center (PCRC), Hunter Zhao is currently pursuing a bachelor’s degree in History and Honors Sociology from the University of Michigan. Inspired by his own family history as well as the stories of other immigrant families, he is interested in the field of migration studies and the integration of migrants & refugees. At his university, Zhao also serves as a research assistant for the Program for Refugee and Asylum Law, a research fellow for the Nam Center for Korean Studies, and is the president of First Generation College Students at the University of Michigan. Funded by the U.S. Department of State’s Benjamin A. Gilman Scholarship last summer, he studied at the International Center for Hellenic and Mediterranean Studies where he began to learn about the complexity and plight of migrants in the Western Balkans. After graduation, he hopes to pursue a master’s degree in migration studies as well as attend law school in order to impact the realm of migration policymaking.

Vezani članci

Potraga za pravdom na Balkanu
Kolektivna dženaza za pet ubijenih civila u Vlasenici biti će klanjana 18. aprila ove godine. Najmlađa ubijena žrtva, koja je identifikovana, je Edis Hajdarević, koji je tada ima sedam godina. Vlasenica je mali grad u Istočnoj Bosni. Prema popisu iz 1991. godine 55% stanovnika su bili Muslimani i 42% Srbi. Danas, u Vlasenici živi većinsko …
Borba za vidljivost – „coming out“ u Bosni i Hercegovini
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 17. maja 1990. godine prekrižila homoseksualnost u Međunarodnoj klasifikaciji oboljenja. Iako je većina zemalja, koje pripadaju Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, posvećena borbi protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i roda, neke od zemalja pripadnica ostaju neodlučne u potpunom implementiranju neophodnih mjera koje garantuju efikasnu zaštitu, ostavljajući time prostor nasilju i diskriminaciji protiv lezbijske, gej, bi i trans (LGBT) zajednice.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu