Učesnici Omladinske akademije “Stanje mira”, u organizaciji Evropske unije u Bosni i Hercegovini i Centra za postkonfliktna istraživanja, a koji dolaze iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine odali su kroz niz komemoracija počast civilnim žrtvama rata u Tuzli, Brčkom, Sarajevu i Vitezu.
Oslanjajući se na pravno naslijeđe nacionalnih i međunarodnih sudova za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, mladi su upoznati sa činjenicama o počinjenim zločinima, te se time aktivnije uključili u proces suočavanja s prošlošću.
Velma Šarić, predsjednica i osnivačica Centra za postkonfliktna istraživanja, kazala je da se posebna komponenta Omladinske akademije odnosi na komemoriranje civilnih žrtava rata, jer se proces suočavanja s prošlošću ne može održavati u kontinuitetu ukoliko mladi ljudi nisu uključeni.
„U Bosni i Hercegovini ne postoji državni zakon koji reguliše način komemoriranja civilnih žrtava rata, te dozvole za izgradnju spomenika i memorijalnih obilježja daju lokalne vlasti. Ovo nas često dovodi u situaciju da izgrađeni spomenici nose poruke mržnje i podjela, te nemaju obrazovnu komponentu niti se oslanjaju na utvrđene pravne činjenice o datim zločinimaˮ, navela je Šarić.
Prema riječima Šarić, kroz program Omladinske akademije „Stanje mira“ shvatili smo da mladi ljudi iz regiona nisu upoznati sa onim što se desilo na tuzlanskoj Kapiji koju su posjetili, ali i da mladi iz BiH ne znaju za ubistvo osmero djece u Vitezu, na čijem su spomeniku „Osmica“ položili cvijeće za vrijeme trajanja akademije.
Učesnici Akademije su pokušali položiti cvijeće i odati počast na sarajevskom Spomen obilježju srpskim žrtvama stradanja u jami Kazani, no zbog neuređenosti i nedostupnosti terena to nisu uspjeli. ,,Sve nam ovo pokazuje da je potrebno više raditi u oblasti sjećanja i memorijalizacije, kako bi mladi imali pristup i mogućnost da uče o historiji našeg društva.ˮ
Pored komemoracija u Tuzli, Sarajevu i Vitezu, učesnici su odali počast i na Spomen obilježju civilnim žrtvama rata u Brčkom zajedno sa predstavnicima gradskih vlasti.
Tea Ružić, savjetnica gradonačelnika Brčko Distrikta za mlade i nevladin sektor je kazala da zajednički spomenik svim žrtvama rata za mlade znači da je svaka suza jednaka i dio naše povijesti. „Mislim da smo jednim ovakvim spomenikom poslali dobru poruku iz Brčkog, jer slobodno mogu reći da je Brčko primjer posljeratnog pomirenja i suživota“.
Počast je odata i ubijenima na tuzlanskoj Kapiji zajedno sa Natašom Perić, predsjedavajućom Gradskog vijeća Tuzla, a nakon čega im je prikazan dokumentarni film ‘Kapija 95’ u produkciji Centra za postkonfliktna istraživanja.
Nikola Pavlović, učesnik Omladinske akademije iz Beograda, istaknuo je da je prvi put u Tuzli i da prvi put čuje za granatu koja je pala na Kapiju, te mu je drago da može u ime svih Srba da izrazi saučešće porodicama ubijenih.
U Vitezu su mladi odali počast 116 ubijenih Bošnjaka u selu Ahmići i osmero ubijene hrvatske djece u spomen parku ,,Osmicaˮ. Tom prilikom su u Ahmićima razgovarali sa Hazrudinom Bilićem koji je preživjeo masakr i podijelio sa mladima svoju ličnu priču, te činjenice napada na Ahmiće. Prilikom posjete spomen parku ,,Osmicaˮ ubijenoj hrvatskoj djeci, mladi su razgovarali sa Ivanom Garićem kojem je u ovom zločinu ubijena sestra i koji je mladima prezentovao rad na izgradnji sjećanja u vezi ovog zločina i naporima porodica da sačuvaju sjećanje na svoje najmilije.
Ahmo Mehmedović, učesnik Omladinske akademije iz Srebrenice smatra da je memorijalizacija jako bitna kako bismo kreirali trajne spomenike i sjećanja na nevino ubijene žrtve. „Oni nose posebnu dimenziju u suočavanju s prošlošću i bitno je da ih mladi ljudi posjećuju i saznaju činjenice o ratnim dejstvima. Memorijali trebaju da mlade motivišu da kroz različite aktivnosti učine sve da zaštite žrtve rata. Kroz znanje, emociju i inspiraciju nakon obilaska ovih memorijala, vjerujem da će mladi dati svoj doprinos tome“.
O važnost da mladi drugih nacija i etničkih pripadnosti posjete mjesta stradanja svih grupa, govorila je i učesnica Lora Jurić iz Đakova. „I ja sama nisam shvatala dubinu ovih priča. Naše vojne akcije sam znala kao hrvatski pokret oslobađanja Hrvata, ali sada vidim širu sliku da su to bili nedužni ljudi koji nisu znali ni zašto umiru ni zašto se bore i svi su oni bili žrtve jednog toksičnog razmišljanja gdje su mislili da će ratom postići mir“.
