Beograđanin Vojkan Krstić, humanista i poduzetnik, pomaže osobama u teškoj materijalnoj situaciji bez obzira na vjeru i naciju. Za sebe kaže da je čovjek koji vidi srcem i zbog toga se odlučio pomoći braći Hamidu i Hakiji Šabanović, povratnicima iz Višegrada.
Tetka je bila moj oslonac, podrška, ljubav i pažnja. Kad mislim na nju, mislim na autoritet, kojem nije bilo potrebno da povisi ton. Kad mislim na nju, mislim na skromnost i kako je najobičniji cvijet mogao obradovati, bez obzira na činjenicu da je sebi mogla priuštiti sve što želi.
Kao najbolji argument protiv upotrebe duhanskih proizvoda uvijek je onaj, iako općepoznat i višestruko ponavljan, da na svijetu puši više od tri milijarde ljudi, od kojih svakih osam sekundi, jedna osoba umire.
Svako ko je prestao pušiti zna koliko je to težak i mukotrpan proces. Nakon završetka srednje škole pa sve do svoje 29. godine, cigareta je za mene predstavljala nagradu, utjehu, petominutnu pauzu na poslu ili predavanjima, idealan način da utrošim vrijeme dok čekam gradski prijevoz ili vrlo često samo navika koje se bilo vrlo teško odreći.
Bosna i Hercegovina trenutno slovi za jednu od najpoželjnijih zemalja za one koji vole duhanski dim. Turističke usluge su podređene onima koji stalno konzumiraju duhan pa tako javna mjesta rijetko imaju prostore za nepušače.