Osvrt na memorijalizaciju genocida i Holokausta
Židovski pravni teoretičar poljskog porijekla Raphael Lemkin prvi je skovao termin ʻgenocidʼ u djelu ʻVladavina osovine u okupiranoj Evropi: Zakoni okupacije, analiza vlade, prijedlozi za ponovnu uspostavuʼ 1944. godine. Lemkinov opis genocida podrazumijeva „zločinačku namjeru da se uništi ili trajno osakati jedna grupa“. Ovom definicijom postavio je temelje za Konvenciju o genocidu i studije o genocidu kao sociološku disciplinu.
Komentar Vanje Šunjić: Historijski revizionizam u obrazovnom sistemu
Profesori/ce Srpskog jezika i književnosti u tim konkursima ne vide ništa sporno, no podebljavaju epitete bola, metafore patništva, hiperbole odanosti, da se osvijestimo i da nam se nikada ne ponovi. Vrlo često razmišljam o tome kako nastaje historijski revizionizam. Kako je moguće da neko može preći preko činjenica stvarajući narativ(e) koji odgovaraju jednoj grupici, nipodaštavajući …
Osvrt na dokumentarac o Emeriku Blumu
Tamo, iza stambenih blokova koji su nekoć zaklanjali inauguralnu iteraciju Festivala 1994. godine od snajperista Vojske Republike Srpske, smjestili smo se za posebnu pretprojekciju još uvijek nedovršenog dokumentarca Jasmile Žbanić o Emeriku Blumu.
Memento: Izložba nove usmene historije Srebrenica-Potočari
Već sam negdje čula ovu priču. Pročitala sam je desetak puta. Ali, dok sam slušala priču o Maršu smrti Ahmeda Ustića nije bilo moguće da zaustavim neobičnu paralizu koju sam osjetila dok sam prvi put čitala izvještaj o užasnom šestodnevnom putovanju ovog mladića na trasi za opstanak.
„ŠTO TE NEMA“: Kako povezati umjetnost i društvo koje još uvijek liječi ratne rane
Moglo bi se pomisliti da umjetnost i poslijeratne rane nisu toliko povezane. Aida Šehović, bosanskohercegovačka umjetnica sa sjedištem u New York-u, tvrdi drugačije. Ona tome svjedoči posljednjih 15 godina – dokazala je da umjetnost može pomoći oporavku nakon sukoba.
“Kao da ste još uvijek tu”
Priča je mogla početi ovako: Imam jedno dijete, sina. Zjenicu oka moga. Sav moj ponos i dika je on.  Priča je mogla početi i ovako: Živimo našu bajku, a naše dvoje djece juri svoje snove. Život je lijep, ugodan. On ima posao, a ja se brinem o djeci i kući. Mi smo sretni. Čak je moglo biti i ovako: Imam majku i sestru. Nerazdvojne smo. Satima možemo kafenisati.