U sistemu obrazovanja svih nivoa u Bosni i Hercegovini je vrlo malo prostora za mlade kako bi se na neki način vokalizirali u problemima koji njih zanimaju i dotiču. Fakultet političkih nauka u Sarajevu daje prilike mladima, kako bi se čuli njihovi glasovi i time potaknuli pozitivne promjene u bosanskohercegovačkom društvu.
Povjerenje ljudi se teško stiče, ali ako ga dobijete, onda se to treba i iskoristiti u najpozitivnijem mogućem smislu. Ovako svoju priču počinje influenser Mirza Mustafagić, koji je jako dobro poznat bosanskohercegovačkoj javnosti i šire, a podrška je mladima i svima koji kažu svoje mišljenje i stoje iza njega, što je raritet danas jako vrijedan i treba ga čuvati. Pokretač je i inicijative „I ti možeš biti ta osoba“, borbe za onkološko odjeljenje Univerzitetsko kliničkog centra (UKC) Tuzla.
Osobe starije životne dobi u Bosni i Hercegovini, točnije one koje imaju više od 60 godina, često nemaju dovoljno dostupnih aktivnosti kako bi upotpunili svoje slobodno vrijeme. Sve više se otvaraju Centri za zdravo starenje koji predstavljaju jedan vid ispunjenja potreba starijim osobama nudeći brojne radionice i aktivnosti koje mogu koristiti svaki dan, a da ne moraju izdvojiti velike svote novca. Nije riječ o gerijatrijskim centrima, kao što se to obično pretpostavlja.
Ljubavna priča Vahdijane (1988.) iz Srbije i Momira (1984.) Ostojića iz Bosne i Hercegovine započela je upoznavanjem preko zajedničkih prijatelja. Učiteljica, koja radi s učenicima s poteškoćama u razvoju i programer, uz neke „prijeke poglede“ nisu imali drugih prepreka u ljubavi i krunisali su je brakom. Žive u Brčko distriktu i imaju dvoje djece.
Mirza Mujagić je 26-godišnji glumac iz Lukavca koji put do pozornice nije započeo na tipičan način, ali impresivni repertoar i rad proteklih godina u Pozorištu mladih Tuzla i Narodnom pozorištu Tuzla, pod naslovima “Pat”, “Druže, moja žena si ti!”, “Posljednja ljubav Hasana Kaimije” i mnogi drugi, pokazuju da je jako dobro što se sudbina s njim poigrala.
Tema memorijalizacije rata u Bosni i Hercegovini (BiH) je i dalje sporna. U svjetlu nepostojanja državnih zakona i propisa o spomen obilježjima, a kamoli nacionalne komemorativne strategije, memorijalni krajolik u zemlji zasićen je nizom napora za memorijalizaciju koji proizlaze iz svih razina bosanskohercegovačkog društva.