Sjećanje na Srebrenicu na Sarajevo Film Festivalu

17. avgusta, u prepunoj kino dvorani 21. Sarajevo Film Festivala, bosanskohercegovački režiser Samir Mehanović je predstavio svoj dokumentarni film ‘Izmaglica Srebrenice’.

Film je priča Mehmeda, Hatidže, Ahmeda i Zinahide – četiri preživjele osobe onoga što mnogi definiraju kao najgori zločin počinjen na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata. Tokom više od sedam dana u julu 1995. godine, više od 8000 muslimanskih Bošnjaka je ubijeno je u gradu i okolini Srebrenice. Izvještavanjem osobnog iskustva likova ove tragedije, film podstiče publiku da se odražava na mnoga važna pitanja o humanosti, sjećanju i oprostu.

Na sceni s nekim od likova u filmu, preživjelim genocida u Srebrenici i članova porodica žrtava, Mehanović govori o važnosti sjećanja Srebrenice i na potrebe da se izgradi nada za buduće generacije u Bosni i Hercegovini.

“Počeo sam da radim na ovom filmu prije 20 godina”, rekao je Mehanović, koji je odrastao u Tuzli i dalje pamti događaje iz jula 1995. godine, kada je bezbroj izbjeglica dolazilo iz Srebrenice, četrdeset milja od svoga grada. “Uspomene progone. Otvorio sam Pandorinu kutiju praveći ovaj film”, dodao je.

Mehanović je želio da studira režiju prije rata, ali je umjesto toga uspostavio pozorište kada je rat počeo. “Dok se rat dešavao oko nas, mi smo radili predstave poput Malog princa”, sjeća se Mehanović.

U maju 1995. godine, Mehanović bježi od masakra u Tuzli, u kome je oko 71 mladih ljudi poginulo. On napušta Bosnu i Hercegovinu u avgustu iste godine i traži azil u Škotskoj nakon što je pozvan da nastupi na Edinburgh Fringe Festivalu.

“Otišao sam u Edinburgh i ostao sam tamo, ali sam stalno bio vezan za Bosnu”, rekao je publici.

2013. godine režira ‘Kako smo se igrali’, film o dva dječaka iz različitih etničkih zajednica na početku rata u BiH. Ali za ‘Izmaglicu Srebrenice’, motivacija Mehanovića je jednostavno proizašla iz želje da ispriča priču o ljudima koji su umrli i nestali.

Dok je radio na filmu, Mehanović je vodio opsežno istraživanje o genocidu koje je otvorilo stare rane. “To je preispitivalo moj stav o humanosti”, objasnio je on, i prisilio ga da se upita: “Je li čovjek stvarno gori od životinje?” Međutim, praveći ovaj dokumentarac mu je također dalo nadu.

“Bilo je divno to što nisam osećao mržnju u likovima”, objasnio je Mehanović, dodajući da veruje da je oproštaj odigrao vrlo važnu ulogu u svom filmu. Iako je većina likova ovog dokumentarnog filma izgubilo nekoliko članova porodice i svjedoci izuzetno nasilnim situacijama, oni su ipak bili u stanju da oproste i izjavili da ne traže osvetu. “Ljudi oproštaju, oni nisu puni mržnje”, tvrdi režiser.

Mehmed Hodžić, jedan od likova filma, je frizer koji živi sa suprugom i dva sina u Srebrenici. Za vrijeme genocida, izgubio je 67 članova obitelji. On se preselio u Sarajevo, ali nakon rata je odlučio da se vrati u Srebrenicu. Danas, Hodžić opisuje život u Srebrenici kao miran i isto tako normalan kao u bilo kojem drugom malom gradu.

Ipak, Srebrenica je događaj koji se nikada ne smije zaboraviti, posebno od strane budućih generacija. Prema riječima jednog od likova u filmu, “Srebrenica je nikada završena priča”. Zato, Mehanović planira napraviti igrani film. “Osjećam se kao da nisam dovoljno rekao”, govori on.

Narodno pozorište Sarajevo
Narodno pozorište Sarajevo (Foto: Marta Vidal)

Mehanović također koristi svoj govor da istakne važnost pravde u procesu pomirenja. “Ako se počini zločin, potrebno je da pošaljete budućim generacijama poruku: nećete proći bez kazne”, rekao je on.

U svom istraživanju Mehanović koristiti arhive i izvještaje iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Osnovan 1993. godine od strane Vijeća sigurnosti UN-a, ova institucija je imala za primarni cilj procesuiranje počinilaca zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji. “MKSJ sadržio je najbolje sudije iz svijeta”, Mehanović navodi, “Međutim, u posljednjih dvadeset godina je procesuirana samo nekolica ljudi za njihovu ulogu u Srebrenici”.

Režiser je također potvrdio da je situacija i dalje “nepodnošljiva” za preživjele.

“Oni su lišeni osnovnih uslova i žive na samo 5-10 eura dnevno. Vlada ne vodi računa za njih, niti normalni ljudi. Sada se ljudi prave slijepi i okreću leđa na pitanja Srebrenice”. “Ja vjerujem”, nastavlja Mehanović “da postoji zavjera šutnje. Ljudi ne govore o ovim stvarima”.

Mehanović smatra da budućnost mira u Bosni i Hercegovini počiva na postojanju dijaloga koji omogućava ljudima da nauče kako da žive zajedno. Iako je njegov film o BiH i jugoslovenskom ratu, njegova poruka je upućena svijetu. “Nažalost, užasi poput Srebrenice se mogu dogoditi svugdje i bilo kada”, objasnio je on.

“Ne smijemo dozvoliti da se to ponovi”, zaključuje Mehanović.

Marta Vidal

Marta Vidal je bivša pripravnica Centra za postkonfliktna istraživanja u Sarajevu. Studirala je žurnalistiku u Lisabonu, Portugal.

Vezani članci

Razumijevanje Jugoslavije: I Dio
Za Josipa Broza Tita sam čula prvi put tokom časa istorije u 13. ili 14. godini života. Učili smo o hladnom ratu i razlikama između: Zapadnog bloka, dobrih demokratskih-liberalnih-kapitalističkih Sjedinjenih Američkih Država (SAD-a), i Istočnog bloka, lošeg diktatorskog-komunističkog-socijalističkog Sovjetskog Saveza. Iako Tito nije pripadao ni jednom od ovih blokova, u našim ‘zapadnjačkim’ mozgovima okarakterisan je …
U potrazi za medijskom slobodom u Bosni i Hercegovini
Na prvi pogled, za bh. medijsku scenu bi se reklo da je obećavajuća. Sa Ustavom koji garantuje slobodu medija, velikim brojem medijskih kuća i finansijski nezavisnim nadzornim tijelom, ova mala balkanska zemlja djeluje relativno dobro, po regionalnim standardima. Ali ako malo bolje pogledamo, ove slobode su samo fasada koja krije neprekidnu borbu u ovoj podijeljenoj, …

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu