Izgradnja zajedničke agende: Naučene lekcije sa konferencije Centra za postkonfliktna istraživanja za prevenciju zločina

„Ova konferencija je došla u pravo vrijeme s obzirom da se susrećemo s mnogobrojnim izazovima. Najnoviji izvještaj Povjerenice za ljudska prava, Dunje Mijatović je istaknuo ključne negativne trendove u regiju, uključujući rastuću glorifikaciju [ratnih zločinaca] i revizionizam od političkih i intelektualnih elita“, kazala je Velma Šarić, predsjednica i osnivačica Centra za postkonfliktna istraživanja.

Prema njenim riječima, govor mržnje i progon aktivista, segregirani obrazovni sistem, destruktivna transgeneracijska dimenzija sukoba, rodno nasilje, iskrivljivanje narativa i preko medija, samo su neki od problema s kojima se susreće Zapadni Balkan. Zbog navedenog, kako je dodala, ključno je jačati solidarnost između predstavnika civilnog društva i međunarodne zajednice kako bi definisali zajedničke akcije, strategiju i metodologiju rada Koalicije za prevenciju genocida i masovnih članova na Zapadnom Balkanu.

Koalicija su 2017. Godine osnovali CPI i Ujedinjeni narodi (UN) kako bi olakšali transnacionalnu saradnju u prevenciji zločina. Osnivanje je uslijedilo nakon šest godina seminara o prevenciji genocida koje je vodio CPI, a na kojima je prisustvovalo više od 120 organizacija civilnog društva.

Otpor revizionizmu i trijumfalizmu

Tema revizionizma i trijumfalizma genocida obrađena je u panelu pod nazivom „Civilno društvo i prevencija: suprotstavljanje sve većem poricanju i revizionizmu“. Stavovi izraženi tokom panela također su ponovljeni i od strane glavnih govornika izvan panela.

Thomas Unger iz Impunity Watch-a izjavio je da smatra porast poricanja i revizionizma simptomom neuspjeha kako domaćih vlada tako i međunarodne zajednice.

„Na vladama je primarna odgovornost. Također, mislim da je međunarodna zajednica napravila puno grešaka. Interesantno je vidjeti da su propusti međunarodne zajednice, posebno u tranzicijskoj pravdi, uvijek zanemareni“, pojasnio je Unger.

Sonja Biserko iz Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, naglasila je važnost civilnog društva u regiji ali i međunarodnih grupa, pojedinaca, novinara i drugih koji su doprinijeli istraživanju događaja tokom ratova na Balkanu. Dodala je da su ratovi devedesetih godina najviše dokumentovani u historiji, ali da je sada vrijeme sa se suočimo s interpretacijama.

„Civilno društvo ima ključnu ulogu u procesu suočavanja s prošlošću i izgradnje budućnosti zasnovane na istini i pravdi“, smatra Biserko.

Video porukom prisutnima se obratila Alice Wairimu Nderitu, specijalna savjetnica za prevenciju genocida generalnog sekretara UN-a. Navela je da kao predstavnici civilnog društva, u mnogim slučajevima kao predstavnici žrtava i samih preživjelih, imaju ključnu ulogu.

„Zajedno, bili ste na čelu zagovaranja i promoviranja odgovornosti te podrške pomirenju, memorijalizaciji i sjećanju. Za to ste podnosili izazove i često rizike. Pohvaljujem vaš rad i vašu borbu“ istaknula je Nderitu.

Podsjetila je da su prošle gotovo dvije decenije od kraja nasilnog sukoba u regiji i gotovo 30 godina od genocida u Srebrenici, ističući rastuću potrebu za kolektivnim naporima kako bi se olakšala prevencija zločina.

„Nedostatak odgovornosti i potpunog pomirenja, kao i kontinuiranog iskrivljivanja i poricanja genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti, sve to ukazuje na pokazatelje rizika za takve zločine koji su navedeni u okviru analize koju je uradio moj ured, a za koji znam da vaša Koalicija koristi za unapređenje rada u regionu“, kazala je Nderitu, istaknuvši da nadgledanje, analiziranje i alarmiranje po potrebi, govori o odgovornosti koju je civilno društvo preuzelo na sebe.

Nataša Kandić, Fond za humanitarno pravo, istakla je teškoće s kojima se suočava civilno društvo u regiji, naglasivši da nakon više od deceniju je suočeno s praznim obećanjima vlasti.

„Što se tiče civilnog društva, posebno REKOM mreže pomirenja, nastavili smo s dobrim radom. Možda bih mogla reći da smo zamijenili institucije jer je samo ova mreža uspjela registrirati sve žrtve, primjerice, na Kosovu i u ratu u Hrvatskoj, bez obzira na etničke granice. Međutim, to nije dovoljno jer sada se suočavamo s potpunim zastojem zbog poricanja umjesto tranzicijske pravde u suočavanju s prošlošću“, izjavila je Kandić.

Ahmed Kulanić, Memorijalni centar Sarajevo, naglasio je nedostatak borbe protiv poricanja i revizionizma, kao i nedostatak proizvodnje relevantnih materijala koji bi se tome suprotstavili.

„Zbog dopuštanja ratnim zločincima da budu domaćini u televizijskim emisijama, mi im dajemo prostor da govore. Zatim neko izreže dio tog govora i podijeli ga na društvenim mrežama. I na neki način, krivim i njih, ali više krivim nas same i govorim u ime svoje institucije, da mi već 27 godina nismo proizveli relevantne materijale kako bismo se tome suprotstavili“, kazao je Kulanić.

Marlies Stappers, izvršna direktorica i osnivačica Impunity Watch je izrazila duboku zabrinutost zbog glorifikacije ratnih zločinaca i negiranja činjenica, ističući da to ima ozbiljan uticaj na ljudska prava i mir u regiji. Također je naglasila važnost dugoročnih pristupa i solidarnosti, posebno ističući važnost uključivanja žrtava u procese tranzicijske pravde.

„Mislim da ako zaista držimo žrtve u srcu naših strategija, sve je lakše. Lakše je tako da ostanemo dosljedni svom radu jer žrtve ne zaboravljaju. One znaju kakve su njihove potrebe. I znaju šta je potrebno da se uradi da se te potrebe zadovolje“, kazala je Stappers.

U svom posljednjem obraćanju u regiji kao povjernica za ljudska prava Vijeća Evrope, Dunja Mijatović, istakla je važnost podrške za projekte koji doprinose procesu izlječenja i osiguravaju da se zločini ne zaborave. Posebno je naglasila ulogu umjetnosti u suočavanja s prošlošću, osvrnuvši se na posjetu Nacionalnom teatru Crne Gore, gdje je prisustvovala predstavi o ratnim zločinima u Štrpcima. „Doživjeli smo samo mali dio patnje koja je i dalje prisutna kod porodica i preživjelih ovog užasnog zločina“, dodala je Mijatović.

Govoreći o odgovornosti političkih lidera, Mijatović je naglasila potrebu za promjenom kursa vlada u regionu, objašnjavajući da nema opravdanja za nečinjenje ili prebacivanje odgovornosti na prethodne vlade. Navela je i važnost angažmana mladih i podrške za ljudska prava i aktivizam, ističući da je njihova participacija ključna za izgradnju budućnosti regije.

„Ako niste dostupni, ako niste osoba koja može zaista biti tamo kada je potrebno, onda vidimo dodatni problem, jer je bit da smo zajedno na prvoj liniji,“ zaključila je Mijatović.

Na kraju panela je zaključeno da tranzicijska pravda zahtijeva šire i složenije djelovanje. Naglasak je stavljen na medije, vladavinu prava, civilno društvo i povezivanje ovih aspekata putem angažmana međunarodne zajednice.

Žrtve i reparacije

Na drugom panelu pod nazivom „Žrtve & reparacije: Lokalna perspektiva“, sutkinja Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog mehanizma za krivične tribunale, putem video poruke je istaknula važnost sudskog nasljeđa za regiju Zapadnog Balkana.

„Jasno je da naš rad ne završava sa izricanjem presude. Kao čuvar ovog naslijeđa, Mehanizam ostaje odlučan u svojoj misiji da sačuva i osigura pristup sudski utvrđenim činjenicama, kako bi se poštovale žrtve i kako bi se bolje služili širi ciljevi međunarodne krivične pravde, uključujući prevenciju“, kazala je Santana.

Važnost razmatranja reparacija iz perspektive žrtava i njihovu potrebu u društvu, istakla je Stappers, naglašavajući da reparacije imaju potencijal da pruže podršku žrtvama na različitim nivoima i da donesu konkretne rezultate koji mogu promijeniti živote žrtava. Ona smatra da je važno da reparacije budu inkluzivne i da obuhvate sve žrtve, te da njihova primjena treba težiti socijalnoj inkluziji i prevenciji podjela u društvu.

Selma Korjenić, Trial International, Bosna i Hercegovina, istakla je važnost uloge civilnog društva i žrtava u procesu reparacija, naglašavajući da su civilno društvo i žrtve morale biti aktivno uključene u zagovaranje, podizanje svijesti i borbu za mjere reparacija.

„Rad na reparacijama kao dio suočavanja s prošlošću i procesa tranzicijske pravde na Zapadnom Balkanu nije lagan. Moramo osigurati, u stvarnom svakodnevnom životu, zadovoljenje potreba preživjelih na temelju pristupa usmjerenog na preživjele. Kada osnažujete preživjele, to znači biti podrška. Oni su sposobni biti svoj glas“, kazala je Korjenić.

Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje, Crna Gora, navela je da postoji sistemski pristup zanemarivanja pitanja suočavanja s prošlošću i reparacija, što dodatno otežava napore civilnog društva u tom smjeru. Također ukazuje na regresiju koja se događa u posljednjih nekoliko godina, što ozbiljno narušava dosadašnje napore civilnog društva. Osvrćući se na istraživanja provedena u prošloj godini, Uljarević je navela, duboku polarizaciju i politizaciju crnogorskog društva. Naglasila je važnost edukacije i obrazovanja kao ključnih faktora u procesu suočavanja s prošlošću i osiguranju pravednih reparacija za žrtve.

Branko Ćulibrk, Omladinski centar KVART, Bosna i Hercegovina, smatra da su rad s mladima i pomirenje ključni za postizanje društvenih promjena. „Fokusirali smo se na stvaranje programa za rad s mladima, ali smo također shvatili da neke stvari ne možemo sami postići. Bitno je uključiti lokalnu zajednicu kako bismo stvarno promijenili društvo“, istaknuo je Ćulibrk.

Na panelu je naglašena potreba za širom političkom agendom za reparacije, s fokusom na žrtve, ali isto tako uz uključivanje šire društvene zajednice i struktura. „Pravda zahtijeva priznanje, a aktivizam, politički pristupi i regionalna integracija mogu donijeti značajne promjene. Suradnja s međunarodnim partnerima je ključna za postizanje napretka, zaključila je moderatorica Stappers.

Psihosocijalna podrška i obrazovanje

Na panelu „Liječenje (od) prošlosti: Psihosocijalna podrška i obrazovanje“, Margareta Blažević iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, naglasila je važnost obrazovanja i rada s mladima na temama koje se tiču suočavanja s prošlošću i tranzicijske pravde, kao i aktivizma i zagovaranja. Istakla je da je rad s mladima posebno važan jer mladi nisu samo resurs društva u sadašnjosti, već i predstavnici budućnosti kojoj težimo.

Šarić je također naglasila da Centar za postkonfliktna istraživanja u radu koristi inovativne mehanizme, kako u formalnim, tako i neformalnim a sve s ciljem da dopre do mladih i osnaži ih. Istakla je važnost regionalne saradnje i multidisciplinarnog pristupa.

Jasna Zečević iz Centra za terapiju i rehabilitaciju žena „Vive Žene Tuzla“ objasnila je da centar radi na uspostavljanju saradnje s drugim organizacijama kako bi podržao svjedoke, educirao profesionalce i radio na prepoznavanju traume i ljudskih prava. Dodala je da je i dalje važno raditi na prepoznavanju traume za sve strane sukoba i pronalaženju zajedničkog jezika.

Jasminu Lazović, Heartefact, Srbija, istakla je da je jako malo urađeno na institucionalnoj razini, ali da civilno društvo aktivno otvara raspravu o prošlosti i suočava se s njenim naslijeđem. Naglasila je ulogu umjetnosti u ovom procesu, navodeći: „Umjetnost služi kao moćan alat za pričanje činjenica, dijeljenje iskustava i pozivanje ljudi da suosjećaju s iskustvima drugih.“

Kate Fergoson, Protection Approches, Velika Britanija, je objasnila kako se primjećuje zatvaranje prostora za umjetnički izraz, kako u ovoj regiji, tako i drugdje, ističući to kao savremeni izazov. Naglasila je paradoks u kojem se prostor za izražavanje smanjuje kada je riječ o unapređivanju prava drugih, dok istovremeno raste prisutnost onih koji žele ograničiti ta prava, koristeći se paradoksalno slobodom izražavanja i govora.

Suočavanje s prošlošću i moderne tehnologije

Civilno društvo i mediji imaju ključnu ulogu u suočavanju s prošlošću u doba novih tehnologija, jedan je od zaključaka panela pod nazivom „Civilno društvo & mediji; Suočavanje sa prošlošću u dobu modernih tehnologija“. Na ovom panelu otvorena je diskusija kako digitalne platforme, društvene mreže i ostale tehnologije se mogu koristiti kako bi se promovisala istina, dijalog i pomirenje u postkonfliktnim društvima. Također će se razmatrati izazovi s kojima se susreću civilno društvo i mediji u pristupu ovoj temi u digitalnom dobu, kao i mogućnosti za inovativne pristupe i suradnju u ovom važnom području.

Moderirajući panel Branka Vierda iz Hrvatske istakla je veću potrebu za razmatranjem izazova i prepreka u korištenju novih tehnologija, te ulogu i potencijalnu saradnju između civilnih društava i medija u informiranju javnosti, posebno mladih generacija, o historijskim činjenicama i masovnim kršenjima ljudskih prava u prošlosti.

„Sa dokumentacijom o ratnim zločinima i izvještajima o ratnim zločinima, što je kompleksno, višeslojno, zahtijeva dodatnu kontekstualizaciju, i ta kontekstualizacija je teška jer za pet godina, ili možda čak i u jednoj godini, htjeti ćete nešto dodati nešto. I to je to čak i kada proizvodite sadržaj u klasičnom obliku, uvijek postoje dodatna pitanja; ali s formama koje su toliko sažete poput TikToka ili Instagrama, zadatak postaje više nego težak“, kazala je Vesna Teršalić iz Documente, Hrvatska.

Sofija Todorović iz Inicijative mladih za ljudska prava, Srbija, govorila je o potrebi širenja svijesti i mijenjanju percepcije kako bismo se suočili s prošlošću na temelju istinitih činjenica.

„Postoji ova monoetnička jednostrana verzija sjećanja, postoji ova militarizacija, stalno prisutni ratni zločinci svuda. Dakle, zapravo, ono što smo pokušavali u neku ruku, je na neki način promijeniti paradigmu narativa“, istakla je Todorović.

Mirza Avdić iz Centra za istraživačko novinarstvo Sarajevo naglasio je važnost suočavanja s govorom mržnje u online medijima. U protekle dvije godine, pojasnio je da su primijetili 97 različitih narativa govora mržnje u online medijima u Bosni i Hercegovini, posebno usmjerenih prema temama spola, etniciteta i migrantima. Glavni akteri ovih narativa su politički lideri, ključni donositelji odluka i influenseri.

Avdić ističe da trenutno ne postoji zakonski okvir za borbu protiv govora mržnje u BiH te da se jedino može provesti proces praćenja takvog sadržaja kako bi se online prostor učinio osjetljivijim.

____________________________________

Ovaj članak je nastao nakon regionalne konferencije o prevenciji zločina koju su organizovali Centar za postkonfliktna istraživanja, Impunity Watch i Koalicija za prevenciju genocida i masovnih zločina na Zapadnom Balkanu u martu 2024. godine u Podgorici, Crna Gora. Konferencija je omogućena uz podršku komesara Vijeća Evrope za ljudska prava, Fonda Rockefeller Brothers, Ministarstva vanjskih poslova Italije, Evropske unije u BiH i UNDP-a BiH (u okviru programa Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu).