Nasilničko ponašanje između vršnjaka mora se prepoznati, kako ne bismo imali tragične slučajeve sa smrtnim posljedicama.
Nakon uobičajnog zadirkivanja u školi, 12-godišnjak iz Jajca se povukao u sebe i otuđio. Na časovima likovne kulture njegovi crteži su govorili više nego što je sam htio reći. Korištenjem crne boje i likovima koji su visili sa stropova iskazivao je tugu, ljutnju i žalost. Njegovo ponašanje nije shvaćeno kao problematično, a on je u međuvremenu počinio samoubistvo.
Ove detalje saznali smo od njegovih usvojitelja koji i nisu bili otvoreni za razgovor. Da li kao društvo prepoznajemo nasilje između vršnjaka ili to smatramo prihvatljivim dijelom odrastanja sa obrazloženjem “tako djeca jačaju”.
“Istina je da je sukoba između djece uvijek bilo, no postoje razlike između dječijeg sukoba i bullyinga. Bullying je dugotrajan, kroničan, nema stvarnog povoda za sukob, a žrtva je uvijek zbog nečega slabija od počinitelja, odnosno grupe počinitelja. I zato je toj djeci potrebna pomoć odraslih”, kazala je profesorica Gordana Buljan Flander.
Prema njenim rječima i stručnjaci koji rade sa djecom opravdavaju izostanak reakcije nakon što dobiju informaciju o nasilju između vršnjaka.
Pojam vršnjakog nasilja, profesorica Tanja Dejanović Šagadin pojašnjava kao zlostavljanje ako se ponavlja ili postoji prijetnja za ponavljanjem na neki duži period.
“Važno je znati da to nije samo fizičko nasilje, bullying nije samo udaranje, već i razni drugi oblici nasilnog ponašanja. Osim fizičkog nasilja (udaranja, guranja, čupanja, podmetanja noge, oštećivanja ili bacanja stvari…) postoje i drugi oblici vršnjačkog nasilja koji nisu svima lako uočljivi. Vršnjačko nasilje je i ako te neko ogovara, zlobno trača ili širi laži o tebi, vrijeđa, omalovažava, ismijava ili izaziva, ignorira, govori drugima da se ne druže s tobom, prisiljava te da radiš nešto što ne želiš ili ti prijeti ili te prati na putu od škole”, pojasnila je Dejanović – Šagadin.
Prema njenim rječima, veoma je problematično ustanoviti oblike vršnjačkog nasilja jer kao što vidimo oni se kriju i u sferama koje nisu tako lako vidljive, a često mnogo više bole od fizičkih povreda.
Kod 12-godišnjaka koji se počinio samoubistvo izostala je pomoć. Nakon što se dogodilo samoubistvo, svi su skidali odgovornost sa sebe pravdajući se time da nisu to mogli predvijeti jer se činio zadovoljnim i družio sa ostalima.
Poučeni ovim primjerom, potrebno je preventivno raditi sa djecom jer su posljedice nikada ne mogu obrisati.
Owen
Thanks for raising the subject. Schools, social media, young people's role models and others all need to be tackling what seems to be a growing problem.