Pandemija, neimaština, težak socijalni položaj, besperspektivnost, period poslijeratnog odrastanja, neaktivan život, nedostatak zanimacije su neki od razloga zbog kojih osobe posežu za kockom/klađenjem, nikotinom, drogom i alkoholom, a naročito sada, i za internetom.
Pandemija, neimaština, težak socijalni položaj, besperspektivnost, period poslijeratnog odrastanja, neaktivan život, nedostatak zanimacije su neki od razloga zbog kojih osobe posežu za kockom/klađenjem, nikotinom, drogom i alkoholom, a naročito sada, i za internetom.
Prema studijama, dobna granica konzumiranja opojnih sredstava se pomjerila na 13, odnosno 12 godina. Da bi se popravilo stanje, odnosno uradila kvalitetna prevencija potreban je angažman cijelog društva, što uključuje sistemski pristup jer se često dešava da ovisnici u manjim sredinama nemaju ili ne znaju kome da se obrate za pomoć.
Nadija Bandić, pomoćnica federalnog ministra obrazovanja i nauke, kazala je da u bosanskohercegovačkom društvu postoje različite vrste socijalne patologije, a posebno je rizična adolescentska dob.
,,Taj mladi čovjek koji u najranjivijoj dobi, kao što je adolescencija, počinje da poseže za psihoaktivnim supstancama često je vrlo agresivan i nasilan. Također, mladi ljudi su i vrlo neaktivni, nezdravo se hrane što generalno utječe na njihov život“, istakla je Bandić.
Granice konzumiranja opojnih sredstava iz godine u godinu se pomjeraju, navodi Milena Latinčić, socijalna radnica iz Centra za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Mostar.
,,Slušajući na kongresima i druge ljude koji su radili slične studije svi su došli do tog zaključka da je 15-a godina najrizičnija. Međutim, nove studije pokazuju da se ta dobna skupina smanjila na 13, pa čak i na 12 godina“, kazala je Latinčić.
Uz ovisnosti o drogi i alkoholu, bosanskohercegovačko društvo suočava se i s ovisnošću o klađenju ili kocki. Istraživanja pokazuju da se gotovo polovina stanovnika nekada kladila, najčešće je to loto ili neke igre na sreću, a potom kladionice. Sanela Pekić, stručna saradnica za programe prevencije ovisnosti Udruženja “NARKO-NE”, kazala je da je zabrinjavajući podatak da je svaki treći stanovnik u dobi od 15 do 25 godina posjećivao kladionice.
Prema podacima Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), prošle godine je u kladionicama u FBiH potrošeno blizu 1,6 milijardi konvertibilnih maraka, a godinu ranije 1,3 milijarde konvertibilnih maraka.
Mali broj ljudi svjestan problema
Za bosanskohercegovačko društvo zabrinjavajući je i podatak da je još prije sedam godina u istraživanju utvrđeno da je bilo oko 50.000 patoloških kockara u BiH. Pekić smatra da je više razloga zašto se ljudi odlučuju na kocku, a među njima su veliki nivo stresa, neadekvatni načini nošenja sa stresom, siromaštvo i nezaposlenost, odnosno pokušaji da se nađe izlaz ili prividno iziđe iz situacije u kojoj se nalaze.
Marko Romić, psiholog u Udruženju liječenih ovisnika o kocki, pojasnio je da se kockanje u bosanskohercegovačkom društvu uvuklo u sve pore života, kako kod uzrasta šestog razreda osnovne škole tako i do starije životne dobi.
,,Mi imamo i to ne baš tako beznačajne napore naše vlasti da kockare okarakterišu kao društveno korisnu djelatnost jer pune budžete“, istaknuo je Romić.
Kako je pojasnila Pekić za Agenciju Anadolija u februaru ove godine, mali broj ljudi je svjestan da ima probleme s patološkim kockanjem. Kada i prihvate da imaju problem, ona naglašava, da se vrlo rijetko obraćaju za stručnu pomoć jer misle da mogu sami prevazići taj problem.
„Važno je naglasiti da ovisnost o kocki se razlikuje od ovisnosti o alkoholu i drugim psihoaktivnim supstancama i da bi se taj problem prevazišao potrebno je da se potraži stručna pomoć, a rješavanje patološkog kockanja je proces koji traje jako dugo. Potrebno je sigurno više pokušaja, potrebno je promijeniti kompletan način života i važno je da osoba ima podršku porodice i bližnjih“, kazala je Pekić u izjavi za Agenciju Anadolija.
Udruženje za prevenciju ovisnosti “NARKO-NE” pokrenuli su u martu ove godine program prevencije kockanja i klađenja pod nazivom “Ko zapravo pobjeđuje”. Program je namijenjen srednjoškolcima, nastavnicima i roditeljima i utemeljen je na naučnoj prevenciji ovisnosti.
Psiholog Romić vodi Klub liječenih ovisnika o kocki – KLOK Mostar, koji djeluje od 2010. godine, a osnovani su s namjerom pokušaja liječenja ove ovisnosti. U julu su imali 60. sastanak prve terapijske online grupe. U liječenju ovisnosti kockanja/klađenja uključeni su ljudi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bugarske.
O ovisnicima u Tuzlanskom kantonu brinu se ljekari na Klinici za psihijatriju Univerzitetsko kliničkog centra. Mevludin Hasanović, šef Odjela socijalne psihijatrije, pojašnjava da je u domenu socijalne psihijatrije briga o ljudima koji imaju problema sa bolestima i srodnim stanjima zbog upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, kao i nova fenomenologija vezano za bihevioralnu psihologiju ili ovisničko ponašanje gdje spadaju kocka, klađenje i naročito sada internet. Prema njegovim riječima, implementirali su novi program kada je u pitanju liječenje ovisnosti.
Programi prevencije
I u drugim većim gradovima u FBiH postoje centri za liječenje ovisnika, ali potrebno je raditi kako na liječenju ovisnosti tako i na prevenciji, u čemu prednjače nevladine organizacije. Među njima je Udruženje za prevenciju ovisnosti “NARKO-NE”, koje primjenjuje Evropski kurikulum, koji predstavlja kurikulum obuke o naučno zasnovanoj prevenciji za donosioce odluka, kreatore/kreatorice mišljenja ili politika na lokalnom, regionalnom ili nacionalnom nivou. Udruženje “NARKO-NE” u partnerstvu s Ministarstvom sigurnosti BiH provodi obuke iz Evropskog prevencijskog kurikuluma i na taj način povećava kvalitetu intervencija u BiH i značajno doprinosi smanjenju korištenja supstanci.
Amir Hasanović, direktor Udruženja “NARKO-NE” naveo je kao dugogodišnji cilj treninge kroz koje bi prošlo što više ključnih donosioca odluka. Na taj način, kako je istaknuo, povećali bi se kapaciteti i odabir finansiranja održivosti kvalitetnih programa prevencije.
