U svijetu preplavljenom informacijama, digitalne kampanje dezinformacija postale su moćan alat kako za državne, tako i za nedržavne aktere. Ove kampanje sežu daleko van okvira konvencionalnog ratovanja. Danas se društva suočavaju s ogromnim uticajem dezinformacija, posebno u regijama sklonim nestabilnosti.
Stoga, potrebno je razlikovati dezinformacije od lažnih informacija. Lažne informacije su netačne informacije koje se šire bez štetne namjere, obično zbog nesporazuma podataka ili ljudske greške. S druge strane, dezinformacije su namjerno lažne informacije koje se prvo kreiraju, a zatim šire kako bi prevarile široku publiku u političke, finansijske ili ideološke svrhe.
U globaliziranom svijetu, kampanje dezinformacija od strane država posebno predstavljaju prijetnje međunarodnoj sigurnosti manipuliranjem javnim mnijenjem, narušavanjem društvene kohezije i destabiliziranjem političkih sistema. Državni akteri, poput Rusije, poznati su po korištenju sofisticiranih taktika poput lažnih profila, falsifikata i koordiniranih farmi trolova kako bi širili lažne narative i stvarali društveno nepovjerenje.
Kreiranje ekonomskih nepravdi kroz dezinformacije
Ekonomske krize često su jedan od mnogih faktora koji stvaraju plodno tlo za kampanje dezinformacija, jer ljudi koji se suočavaju s teškoćama mogu biti podložniji narativima koji nude žrtvenu jagnjad za nepravde koje čine. Ovaj fenomen mogao se primijetiti u bivšoj Jugoslaviji tokom 1980-ih i ranih 1990-ih.
Prije izbijanja jugoslavenskih ratova 1991. godine, zemlju je zahvatila ozbiljna ekonomska kriza. Epidemijska hiperinflacija se desila 1980-ih a kulminirala je stopom od 1.250 posto 1989. godine. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ,,godišnja prosječna stopa inflacije maloprodajnih cijena u Jugoslaviji porasla je sa 12,5 posto 1960-ih na 17,5 posto 1970-ih i 75 posto 1980-ih (do 1988). Dinar je devalvirao za gotovo 30 posto 1980. godine, a tokom te godine uslijedile su uzastopne devalvacije u skladu s inflacijom, kako bi održali stvarni efektivni devizni kurs na nižem nivou.“
Ove ekonomske teškoće vjerovatno su učinile milione ljudi u Jugoslaviji ranjivijima na nacionalističku retoriku i državne dezinformacije. Nacionalistički lideri uspješno su iskorištavali ekonomske nepravde kako bi demonizirali druge etničke grupe, čime su podsticali etničke tenzije i sukobe. Tadašnji predsjednici Srbije i Hrvatske, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, koristili su poruke zasnovane na strahu kako bi usadili podjelu “mi protiv njih” koja je produbila društvene podjele i postavila temelje za sukob. Međutim, nije samo politička elita koristila nacionalističku retoriku kao oružje. Jedan od najpoznatijih etnonacionalističkih ispada dogodio se 1986. godine kada je Srpska akademija nauka i umetnosti objavila memorandume u regionalnim novinama Večernje Novosti. Memorandum, za koji stručnjaci o ratu u BiH tvrde da je odigrao ključnu ulogu u eskalaciji tenzija u Jugoslaviji prije izbijanja rata, tvrdio je da su Srbi u Jugoslaviji ekonomski, politički i kulturno napadnuti od drugih etničkih grupa, čak su tvrdili da je genocid počinjen protiv Srba na Kosovu i Metohiji. Ova taktika iskorištavanja ekonomskih nepravdi kako bi se pospješila podjela i manipuliralo javnim mnijenjem historijski je česta strategija u kampanjama dezinformacija.
Postavlja se pitanje kako efikasno riješiti složene izazove kampanje dezinformacija. S ciljem boljeg razumijevanja ovog problema razgovarali smo sa Tamar Mitts i Darko Brkan.
Doprinos društvenih mreža
Tamar Mitts, asistentkinja međunarodnih i javnih poslova na Univerzitetu Kolumbija i članica Data Science Institute-a i Saltzman Institute of War and Peace Studies, posvetila je svoje istraživanje vezi tehnologije i konflikta.
Mitts je naglasila da taktike dezinformacija i lažnih informacija nisu novi koncepti, njihova trenutna manifestacija putem društvenih mreža značajno je pojačala njihov uticaj.
Historijski, propaganda je uticala na javno mnijenje putem tradicionalnih medija kao što su radio, TV i novine. Danas, društvene mreže omogućavaju kampanjama dezinformacija da dosegnu šire publike i brže i efikasnije prelaze granice. Mitts je istaknula da iskorištavanje postojećih socijalnih i političkih tenzija, naročito duž etničkih linija, može biti vrlo efikasno u kampanjama dezinformacija.
,,Državni akteri koji žele da promijene javno mnijenje mogu koristiti kampanje dezinformacija da promijene političke stavove“, napomenula je Mitts. Ove kampanje, prema njenim riječima, iskorištavaju postojeće socijalne i političke razlike, te pokazuju izuzetnu efikasnost u iskorištavanju ranjivosti unutar društva što može dovesti do kasnijih efekata koji pogoršavaju postojeće probleme.
,,Dezinformacije ne funkcionišu izolovano. Mnoge online kampanje koje nastoje da utiču na ciljne grupe fokusiraju se na pitanja koja bi odjeknula kod ljudi koji preživljavaju nepravde,“ objasnila je.
Mitts priznaje da istraživanja još uvijek nisu konačno dokazala efikasnost digitalne pismenosti u smanjenju nečije podložnosti dezinformacijama.
,,Kad se diskutuje o dezinformacijama i digitalnoj pismenosti, veoma je važno priznati da čak i digitalno pismeni i visoko obrazovani pojedinci mogu postati žrtve dezinformacijskih kampanja, što ukazuje da postoje i drugi faktori osim same pismenosti koje trebamo uzeti u obzir,“ kazala je.
Što se tiče rješenja, Mitts predlaže višestruki pristup. S jedne strane, ona ističe važnost osiguravanja visoke digitalne pismenosti i podučavanja javnosti kako kritički ocijeniti informacije. Na kraju, postoji potreba da politički lideri rješavaju društvene, ekonomske i političke probleme koji čine određene populacije podložnijim vjerovanju u dezinformacije i učešću u njihovom širenju.
S druge strane, Mitts naglašava važnost regulacije društvenih mreža i moderiranja sadržaja. Ona ističe potrebu za međunarodnom saradnjom na ovom aspektu.
Prema Mitts, prisustvo umjetničke inteligencije u kampanjama dezinformacija je još jedan razlog za zabrinutost. Iako je trenutno sadržaj generiran od strane AI-a prepoznatljiv i nedostaje mu kreativnosti, ona upozorava na rizik da je moguće da postane bolji u stvaranju uvjerljivih dezinformacija.
Nudeći preporuke za donosioca politika, Mitts predlaže pristup zasnovan na podacima kako bi se identificirale efikasne dezinformacijske nepravde i suprotstavile se njihovim korijenima.
Snalaženje u moru dezinformacija u BiH
Darko Brkan, osnivač i predsjednik organizacije Zašto ne, nevladine organizacije sa sjedištem u Sarajevu koja promoviše građanski aktivizam i odgovornost vlada, dijeli stav o uticaju kampanja dezinformacija na nacionalnu sigurnost i stabilnost Bosne i Hercegovine (BiH).
U BiH, uticaj kampanja dezinformacija briše granice između vanjskih i unutrašnjih izvora. Drugim riječima, i strani i domaći akteri doprinose širenju dezinformacija. On ističe da geopolitički položaj BiH, smještene između različitih globalnih interesa, uključujući Rusiju, Kinu, Sjedinjene američke države (SAD) i Zapadnu Evropu, je čini žarištem kampanja dezinformacija. Kompleksna dinamika regije privlači vanjske aktere koji nastoje uticati na javno mnijenje i lojalnost.
Brkan napominje da digitalna pismenost u Bosni nije glavni problem. „Digitalna pismenost je relativno visoka; međutim, informatička pismenost, sposobnost kritičkog ocjenjivanja izvora, nedostaje“, kazao je.
Uticaj narativa dezinformacija pogoršava se kada ih javni zvaničnici i influenseri podržavaju. Brkan vjeruje da bi promjena ove dinamike i promovisanje odgovornih medijskih praksi moglo bi značajno smanjiti problem dezinformacija u BiH.
Ekonomski motivi, kao što su modeli prihoda zasnovani na clickbait-u, prema Brkanu, doprinose širokoj prisutnosti dezinformacija u medijskom pejzažu.
Clickbait, dizajniran da privuče što više klikova, često daje prioritet senzacionalizmu umjesto tačnosti. Ovaj model motiviše stvaranje i širenje dezinformacija jer veći saobraćaj generiše više prihoda od oglasa, čime se perpetuira ciklus dezinformacija.
Kada je u pitanju suprotstavljanje dezinformacijama, Brkan naglašava potrebu za višestrukim pristupom koji uključuje provjeru činjenica, alternativne narative i suočavanje sa medijskim pristranostima. On se zalaže za motivisanje kredibilnog novinarstva i podršku inicijativama poput provjere činjenica i programa medijske pismenosti. Naglašava važnost motivisanja medijskih aktera da proizvode kredibilan sadržaj, osiguravajući da tačne informacije budu finansijski održive.
Što se tiče konkretnih rješenja, Brkan predlaže implementaciju mjerila koji će osigurati da se državna podrška pruža samo medijskim kućama koje proizvode kredibilan i tačan sadržaj. Također predlaže da marketinške agencije alociraju procenat svojih budžeta za podršku medijima koji imaju dokazanu historiju kredibilnog izvještavanja, čime bi se ovim medijima dala prednost u medijskom pejzažu.
Napori moraju biti međunarodni, kao i domaći. Brkan tvrdi da postoji kritična potreba da Evropska unija (EU) potpuno integriše zapadni Balkan u svoj zakonodavni okvir, posebno u jedinstveno digitalno tržište. Iako je postignut značajan napredak s novim EU planom rasta, koji uključuje korake prema ekonomskoj integraciji i pristupu jedinstvenom tržištu, potpuno usklađivanje i primjena ovih propisa su ključni. Brkan vjeruje da bi nastavak odgovornosti platformi kroz strogu regulaciju mogao biti prekretnica u borbi protiv dezinformacija.
Brkanove preporuke naglašavaju višestruki karakter suprotstavljanja dezinformacijama. Naime, postoji potreba za zajedničkim naporima na međunarodnom i domaćem nivou kako bi se očuvala nacionalna sigurnost i stabilnost u BiH i šire.
Jačanje otpornosti
Jugoslavenski rat pokazuje kako ekonomske teškoće mogu uspješno otvoriti put nacionalističkim liderima. Usred hiperinflacije i nezaposlenosti, lideri poput Miloševića i Tuđmana koristili su narative zasnovane na strahu kako bi druge etničke grupe predstavili kao prijetnje, podstičući podjele i postavljajući temelje za nasilni sukob.
Kako bi se spriječili slični ishodi, od esencijalne je važnosti adresirati ekonomske razlike koje podstiču nezadovoljstvo i podložnost dezinformacijama. Politike koje smanjuju nejednakost, poboljšavaju stabilnost zaposlenja i šire obrazovanje mogu ojačati zajednice protiv manipulacija populističkih lidera. Također, obrazovanje javnosti o opasnostima dezinformacija ključno je za zdravu demokratiju.
Pouke iz Jugoslavije naglašavaju potrebu za proaktivnim mjerama za suprotstavljanje dezinformacijama i promovisanje ekonomske sigurnosti, čime se smanjuje podložnost ekstremističkim agendama.
