Dolaskom velikog broja izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu, a zbog složenog uređenja države, često su pojedinci bili ti koji su im ponudili pomoć.
Tako je bilo i sa Sanelom Lepiricom iz Ključa, današnjom predsjednicom dnevnog integracijskog centra Intergreat u Sarajevu, u kojem im pružaju različite vrste pomoći, boravak ali i načine i mogućnosti integracije u bosanskohercegovačko društvo.
Sanelina priča je počela 2018. godine, kada je u blizini njene kuće u Ključu, između Unsko-sanskog kantona i entiteta Republike Srpske (RS) uspostavljen policijski punkt. Policija je provjeravala putnike i uglavnom je boja kože bila karakteristika koja je određivala prekid putovanja. Tim ljudima pomoć je pružao mobilni tim Crvenog križa Općine Ključ, gdje je Sanela bila terenski koordinator. Tri godine kasnije na ovoj lokaciji je uspostavljena humanitarna servisna tačka Crvenog križa Bosne i Hercegovine.
Sanelina ideja o pružanju pomoći nastavlja se u Sarajevu, zbog velikog broja ljudi u pokretu, gdje je 2021. godine, osnovan dnevni integracijski centar Intergreat. Centar je koncipiran na način da su tu prostorije za boravak, ali i mjesto gdje se održavaju različite radionice i edukacije, među kojima je učenje bosanskog jezika, zatim druženja i slično.
„Pored Centra imamo i nekoliko stanova, gdje izbjeglice i tražitelji azila borave. Naš glavni fokus je integracija tražitelja azila i onih koji su dobili subsidijarnu zaštitu ili azil u Bosni i Hercegovini“, kazala je Sanela.
Uz širok program kompletne integracije, izdvojila je dugoročnu individualnu podršku osobama, od registracije, obaveza u uredu za strance, pomaganje kroz pravno savjetovanje, advokatska pomoć, učenje jezika, pomoć pri zapošljavanju, pa sve dok osoba ne bude samostalna na način da živi i brine o sebi.
Dnevni centar Intergreat radi i sa osobama koje imaju „iregularan“ status. To su osobe koje ne mogu da dobiju azil te je potrebno raditi na drugim načinima ostanka u BiH poput sklapanja brakova i izdavanja radnih dozvola, što čini Intergreat pionirima u ovoj aktivnosti u BiH. Po zakonu BiH, strane osobe koje žele da podnesu azil u BiH, imaju 15 dana da se prijave na adresu od dana kada su ušli na teritorij BiH.
„Ovdje se osjećam kao kod kuće“
Uz Sanelu, u Centru Intergreat su advokatica, profesorica bosanskog jezika i osoba zadužena zadužena za aktivnosti kulturnog medijatora. U svakodnevnim zadacima, pomoć im pružaju volonteri, koji su u većini slučajeva stranci koji borave u Bosni i Hercegovini. Među njima je i Bandar, koji dolazi iz Jemena, a odrastao je u Saudijskog Arabiji. U Bosni i Hercegovini je već šest godina i volontira u Intergreat-u.
„Ovdje sam dobio potrebnu medicinsku pomoć, kao i pomoć oko administracije. Bio sam iznenađen koliko su ljudi prijateljski nastrojeni. Način na koji sam prihvaćen mi je pomogao da se ovdje osjećam kao kod kuće“, kazao je Bandar, dodajući i kada bi se odeslio negdje drugo da bi se ponovno vratio u Bosnu i Hercegovinu.
Lokalno stanovništvo je takodjer uključeno u rad Centra kako bi se korisnici što bolje uklopili u bosanskohercegovačko društvo.
Svakodnevne potrebe i troškovi
Po pitanju migracija, stvari su usložnjene s obzirom na trenutni status Bosne i Hercegovine u odnosima s Evropskom unijom (EU). Do sada institucije u Bosni i Hercegovini nisu direktno dobijale novac od EU, nego je cjelokupan iznos uplaćivan na račun Međunarodne organizacije za migracije (IOM), oko 40 miliona eura godišnje, te je raspoređivan na vođenje kampova, administraciju, plate uposlenih i tako dalje.
Trenutno je aktuelan proces tranzicije po kojem EU traži od Bosne i Hercegovine da na državnom nivou preuzme brigu o finansijama i svemu onome što je obavezuje u skladu s tim. Međutim, vlasti iz RS-a ne žele da sudjeluju u ovim aktivnostima, niti dozvoljavaju izgradnju kampova na teritoriji tog entiteta. Dodatni problem je što cjelokupan proces tranzicije treba završiti do kraja ove godine, a s obzirom na dosadašnja iskustva, malo je vremena.
Kao i mnogobrojne druge nevladine organizacije, i Centar Integreat finansije dobija preko projekata i donatora. Sanela pojašnjava da im je novac potreban za kirije za Centar i stanove u kojima su smjestili korisnike, kao i medicinska podrška jer ne postoje više organizacije koje o tome brinu. Puno ljudi, kako pojašnjava, javlja se ne samo zbog potrebe za primarnom zdravstvenom zaštitom, nego i sekundarnom.
„Svakodnevne potrebe poput zubara, odgovarajućih naočara, troškovi za profesora bosanskog jezika i advokata, kao i troškovi plata za osoblje uposleno u našem centru“, pojasnila je Sanela.
Dok pokušavaju da priušte iole normalan život i osiguraju im prava, od državnih institucija u Bosni i Hercegovini nisu još dobili nikakva sredstva. Sve se i dalje svodi na projekte i pomoć međunarodne zajednice.
