Veliki broj priča koje imaju herojski karakter se odigravaju u našoj neposrednoj blizini. Ipak, u moru negativnih vijesti nekako uspijemo ove priče staviti u drugi plan.
Suvišno je i naglašavati bitnost pozitivnih priča, ali moramo istaći da one u našu svakodnevnicu unose dozu ljudskosti i mogu poslužiti kao poluga kojom se odvajamo od negativnih tema. Jedna takva priča dolazi iz Jajca a riječ je o ženama koje su formirale Udruženje pasa Jajce i kroz godine u kojima postoje, dale su mnogo više od slobodnog vremena kako bi se pružila pomoć psima lutalicama.
Udruženje je formalno nastalo 2018. godine ali njihova borba je počela dvije godine prije kada su po prvi put organizovano nahranili pse lutalice u Jajcu. U samim počecima ovo udruženje je uspjelo da udomi oko tri do četiri psa mjesečno, dok danas nakon devet godina rada udomljavaju i do 120 pasa. Sve je krenulo pravljenjem facebook stranice na kojoj su postavljali slike pasa lutalica koje traže nove vlasnike. Sa vremenom su bili prepoznati kao organizacija koja radi za dobrobit zajednice, mada problem sa napuštenim psima u Jajcu još uvijek nije dobio jedno dugoročno i održivo rješenje.
„Danas sam ponosna na sve naše volontere i suradnike. Za razliku od samih početaka jasno je vidljivo da se i nivo svijesti po pitanju brige za nezbrinute pse kod naših sugrađana podigao, što nam je posebno drago“, govori Olivera Burek, jedna od osnivačica Udruženja Ljubitelji pasa Jajce.
Ljudska nebriga i zanemarivanje
Od početka djelovanja u svom kolektivu za pomoć psima oni broje četiri aktivna volontera. Pored njih, prisutni su i drugi volonteri a pomoć građana se u dosadašnjem periodu pokazala kao veoma korisna. Svakodnevne aktivnosti udruženja se sastoje od više aspekata. Osnovni aspekt jeste lociranje i hranjenje napuštenih pasa, objavljivanje njihovih slika na facebook stranici udruženja i kao završni aspekt je udomljavanje i pružanje sigurnog doma. Zajedno sa Općinom Jajce i lokalnom veterinarskom stanicom organizovali su masovnu kastraciju pasa lutalica. Pored pasa lutalica, svi građani su imali priliku izvršiti besplatnu kastraciju svojih kućnih ljubimaca kako bi se rasteretio grad od novih okota pasa lutalica.
Iako je urađeno puno toga, uspjeh u zajednici bi bio puno veći da postoji veća briga od lokalnih vlasti ali i ljudi općenito.
„Bez donacija je itekako teško funkcionirati, mada često sopstvenim sredstvima podmirujemo ogromne troškove i sigurno bi mogli puno više uraditi da imamo podršku nadležnih i da imamo još donatora. Svi psi na ulici su rezultat ljudske nebrige, zanemarivanja, bezosjećajnosti i to je jedini krivac postojanja pasa lutalica,“ navodi Olivera.
Udruženje Ljubitelja pasa Jajce je u saradnji s organizacijom „World of dogs“ spasilo više od 340 pasa za tri godine, dok su samostalno s jajačkih ulica spasili 200 pasa. Pored njih, Olivera nam izdvaja i još neke organizacije s kojima je njihovo udruženje ostvarilo suradnju.
„Za još 200 pasa sa naših ulica domove je našlo Udruženje Šapa iz Banja Luke preko organizacije “Zampak del Coure” iz Italije. Također sada imamo odličnu suradnju i sa našim prijateljicama Ajlom i Amilom Abazovski, koje nam isto tako uzimaju napuštene pse i preko suradnje sa češkom organizacijom “Nebelvira” također su udomili sada već preko 120 pasa u Češkoj“, objašnjava Olivera.
Neophodno sprovođenje zakona
Kako to obično i biva, entuzijazam pojedinaca ne može biti dovoljan. Ključni problem pojave pasa lutalica jeste ne sprovođenje zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, to jeste kažnjavanje nesvjesnih vlasnika. Olivera smatra da bi rigorozne kazne i uvođenje komunalne policije koja bi sprovodila ove zakone na terenu itekako poboljšalo cjelokupnu situaciju. Sličnog mišljenja je i Jasminka Gerstner, osnivačica organizacije “World of dogs”.
„Smatram da je ključno pronaći dugoročno rješenje koje obuhvata masovnu sterilizaciju i kastraciju uličnih pasa. Jačanje svijesti o odgovornom vlasništvu kućnih ljubimaca je također prioritet kako bi se smanjio broj napuštenih životinja. Potom, unaprjeđenje sistema za hvatanje, zbrinjavanje i najbitnije, udomljavanje napuštenih pasa i na kraju, stroga kontrola i sankcioniranje neodgovornih vlasnika“, zaključuje Jasminka.
Iako se broj spašenih pasa mjeri na stotine a njihovi domovi se prostiru od Jajca pa sve do cijele Evrope, činjenica je da humanost nekolicine pojedinaca ne može trajno nadomjestiti propuste koje ovaj sistem pravi već nekoliko decenija. Priča Olivere i Jasminke nije samo primjer predanosti, već i nešto što poziva na kolektivnu odgovornost po ovom pitanju. Ovo je zasigurno obaveza svih nas, a ne obaveza nekoliko pojedinaca koji ne mogu trpiti patnje životinja na našim ulicama.
