Gotovo tri decenije poslije sukoba koji su odnijeli hiljade i hiljade života i duboko oblikovali one koji su uspjeli preživjeti, još uvijek ostaje otvoreno pitanje u državama Zapadnog Balkana: kako se glasovi, iskustva i potrebe onih koji su najviše pogođeni mogu staviti u središte politike i društvenog djelovanja.
Posjeta spomen obilježjima za porodice žrtava i preživjelih ima višestruku važnost, ali najčešće ostaje zatvorena u okvirima pojedinačnih zajednica. Iako je takav način komemoriranja važan, stručnjaci upozoravaju da ne doprinosi suočavanju s prošlošću.
Memorijalizacija u postkonfliktnim društvima često se zanemaruje, iako je sjećanje je jedan od najefikasnijih alata za definisanje sadašnjosti i legitimizaciju trenutnog sociopolitičkog okruženja.
Javna memorijalizacija, koja uključuje podizanje spomenika i spomen obilježja, jedan je od integralnih aspekata tranzicione pravde i suočavanja s prošlošću.
Uz turbulentnu historiju i složene mirovne sporazume, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Irska dijele još jednu sličnost - rastuću stopu nasilja nad ženama i djevojčicama.