Teško je razumjeti ubistvo djeteta. Namjerno i nemilosrdno ciljanje djece tokom opsade Sarajeva tragično ilustrira kontrast između dječje nevinosti i brutalnosti rata. Da bi se obilježio početak okupacije Sarajeva, dokumentarni film “Djeca Sarajeva” premijerno je prikazan 4. aprila u Gradskoj vijećnici Sarajevo.
U bosansko-hercegovačkom društvu, regiji, ali i svijetu sve više dolazi do spajanja vjerskog i etničkog identiteta, povezanosti religije i politike, postavljanja spomenika nekoj vojsci unutar ili na vjerskom zemljištu neke vjerske zajednice, a što može biti opasno i zbunjujuće za mlade generacije.
Mračni turizam (ENG: dark tourism) veže se za područja u kojima su počinjeni ratni zločini, genocid, teror ili su specifični po strašnoj prošlosti. Web stranica dark tourism za Bosnu i Hercegovinu navodi Sarajevo, Srebrenicu i Mostar kao mjesta koja mogu turistima ponuditi mračni turizam.
Židovski pravni teoretičar poljskog porijekla Raphael Lemkin prvi je skovao termin ʻgenocidʼ u djelu ʻVladavina osovine u okupiranoj Evropi: Zakoni okupacije, analiza vlade, prijedlozi za ponovnu uspostavuʼ 1944. godine. Lemkinov opis genocida podrazumijeva „zločinačku namjeru da se uništi ili trajno osakati jedna grupa“. Ovom definicijom postavio je temelje za Konvenciju o genocidu i studije o genocidu kao sociološku disciplinu.
Profesori/ce Srpskog jezika i književnosti u tim konkursima ne vide ništa sporno, no podebljavaju epitete bola, metafore patništva, hiperbole odanosti, da se osvijestimo i da nam se nikada ne ponovi. Vrlo često razmišljam o tome kako nastaje historijski revizionizam. Kako je moguće da neko može preći preko činjenica stvarajući narativ(e) koji odgovaraju jednoj grupici, nipodaštavajući …
Tamo, iza stambenih blokova koji su nekoć zaklanjali inauguralnu iteraciju Festivala 1994. godine od snajperista Vojske Republike Srpske, smjestili smo se za posebnu pretprojekciju još uvijek nedovršenog dokumentarca Jasmile Žbanić o Emeriku Blumu.