Zvižduci granata i memljiva skloništa tih dana bili su svakodnevnica. Gdje god se okreneš susrećeš se sa strahom u očima, unezvijerenim pogledima ali i voljom za životom, posebno kod onih najmlađih. Djeca k'o djeca, trčkaraju ulicama, između kuća, na poljima tragaju za zapuštenim malinjacima i jagodnjacima. Ponekad i potrče za konvojima, posebno onim na čijim …
Vojislav se nije bojao u ratu, u doba kada je čovjek čovjeku vuk, oružja ali se bojao ljudske reakcije. Molio je Hajru da njegovu priču ispriča tek poslje smrti.
Sa ciljem prevazilaženja predrasuda i kreiranjem prostora za mlade, gdje mogu iznijeti svoja mišljenja, doprinjeti razvoju zajednice, a istodobno da budu uvaženi i poštovani, formirana je platforma “Mladi za pomirenje”.
„Rat je kao kad udari bujica i onda ona izbaci đubre na površinu. Odakle li oni isplivaju, hajde znaj. Sve što ima đubreta ono ispliva, a oni pošteni ljudi, oni se povuku.To đubre pliva i pliva, sve dok ono pliva oko nas, neće nam se izbistriti. Nažalost mnogo đubreta ima oko nas.”
U susret 20. godišnjici Srebreničkog genocida, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) donosi 100,000 kostiju na mjesto zločina. Suosnivačica centra, Leslie Woodward govori o motivaciji koja stoji iza projekta "Milion kostiju", objašnjavajući važnost vizualizacije genocida.