Jedinstvo različitosti i međusobna tolerancija su prisutne kao stil života u bosanskohercegovačkom društvu čak i u teškim vremenima. Da je tako, dokazuju priče dvojice vjerskih službenika koji su u teškim vremenima pronašli rješenje uprkos različitostima.
Ovo je svjetski poznata fotografija Melihe Varešanović koju je uslikao britanski fotograf Tom Stoddart. Ta fotografija je slala drugačiju poruku ljudima na drugoj strani svijeta koji su je gledali u novinama. Njima je ta slika predstavljala ljepotu, ali njena stvarnost je da je Meliha samo razmišljala kako preživjeti još jedan dan.
Predstava „Uspavanka za Mladenku“ na dokumentarno-poetski način, vrlo otvoreno problematizira zločin nad hrvatskim civilima iz sela Grabovica iz septembra 1993. godine. Toga dana pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) ubili su 33 hrvatska civila, od kojih je najstarija osoba imala 87 godina, a najmlađa tek 4 godine. Predstava je autorski projekt Seada Đulića, a izvodi ju Mostarski teatar mladih (eMTeeM).
Jedna „road trip’’ priča ima smisla jedino kada putnici, makar pogrešno, vjeruju u nekakav cilj, završetak putovanja kojim će se riješiti svi problemi i okončati sva muka. U Bosni cilja nema, sve su ceste naizgled jednako učmale i besmislene, vode te ukrug čak i kada ti se čini da napreduješ. Voziti kroz Bosnu zahtijeva drugačiju dimenziju: jednog izvrnutog, kosmičkog crva koji ne vodi ka nekom vanjskom, stvarnom odredištu već u sumorne, jedva prohodne dubine tvog sopstvenog bića. Riječi su književnice Lane Bastašić koja se publici predstavila romanom prvijencem „Uhvati zeca’’, u kojem njene junakinje poput Alise tragaju za odgovorima.