U nerazvijenim i razbijenim društvima, tranzicijska pravda (TP) će izgubiti svaki kredibilitet ukoliko se ne bavi društvenom nepravdom, korupcijom, eksploatacijom resursa i ekonomskim nasiljem. Kretanje prema pomirenju u Bosni i Hercegovini zahtijeva ponovno razmatranje tranzicijske pravde od samog početka, dok je uključenje ekonomskih i socijalnih prava ključno za učinkovitost tranzicijske pravde.
„Od kraja rata prošlo je 19 godina i država se još uvijek traži, kao i čovjek, u tom periodu. Još uvijek boluje od nekih dječijih bolesti pa je važnija nacionalno-religijska pripadnost, od ekonomskih i socijalnih reformi. Tuzla, kao primjer multikulturalnosti, nema problema sa pripadnošću, ali to postavlja pitanje više. Zašto i pored takve beneficije ne napredujemo na polju egzistencijalnih pitanja?”
''Najveće prepreke na putu ka pomirenju su: javni diskurs, nepostojanje konsenzusa o nedavnoj prošlosti i nacionalistička retorika odnosno poticanje nacionalne mržnje vladajućih političara.“
U kontekstu ratova koji su se se vodili u bivšoj Jugoslaviji, činilo bi se logičnim pristupiti trgovini oružjem na Balkanu sa dozom razumijevanja. Postavlja se pitanje: da li ova trgovina čini regiju manje ili više sigurnom?
Bosna i Hercegovina je model „Jugoslavije u malom“, uprkos tome što je prošla kroz najbrutalniji oružani sukob od Drugog svetskog rata naovamo, očigledno je da je multikulturalizam u toj zemlji i nakon toga, mada prožet sada stravičnim sećanjima rata, najmanje tri nivoa iznad zapadnjačkog multikulturalizma
Luis Miguelom, izaslanik Ambasade Španije u Sarajevu sa predstavnikom Centara za post-konfliktna istraživanja razgovarao je o procesu rekonstruiranja mira, povlačeći paralele između iskustva Španije i BiH nakon ratova koje su narodi u navedenim zemljama proživjeli. Pričalo se i o načinu na koji je Španija doprinjela rekonstrukciji BiH i šta diplomatski predstavnici Španije prepoznaju kao potencijalne …