Čuvari kulture: Mostarski Židovi u borbi za očuvanje naslijeđa

Bivša židovska sinagoga u Mostaru. Danas Pozorište lutaka Mostar. (Foto izvor: www.plm.ba)

Život Židova u Mostaru je danas sve, ali ne lagan. Malobrojni stanovnici grada na Neretvi koji pripadaju ovoj skupini ljudi se godinama trude da unaprijede svoj položaj u društvu i očuvaju bogato naslijeđe židovske kulture na ovim prostorima.

Da su Židovi bili stanovnici Mostara još od davnina pokazuju podaci iz 16. stoljeća kada je Daniel Rodriquez postao prvi židovski stanovnik Mostara. Spomenici na židovskom groblju pokazuju da se broj Židova znatno povećao od tada. Takozvani Sefardi su došli u Bosnu iz Španije, a u doba austrougarske okupacije na ove prostore su došli i Aškenazi.

Danas oko 30-etak bosanskih Židova živi u Mostaru i iako ih je brojčano malo, ovaj dio grada zaživi najviše tijekom blagdana kada se svi okupe. Svi oni su članovi Židovske općine Mostar koja se trudi čuvati kulturu i nasljeđe kroz sastajanje u iznajmljenim prostorijama gdje obilježavaju židovske blagdane, organizacijom izložbi za židovskom tematikom, te sudjelovanjem na predavanjima i događajima sa ostalim vjerskim zajednicama.

,,Židovi u Mostaru su ostavili značajan trag. Primjerice, prvu nogometnu loptu nabavio je gospodin Lajhner, prva modistica je bila Židovka kao i prva žena koja je vozila automobil. Naše groblje je proglašeno nacionalnim spomenikom”, kaže za Balkan Diskurs tajnica Židovske općine Mostar Sara Romano Vujinović koja ističe da financijski opstaju od donacija Židovske svjetske organizacije i malim dijelom od sredstava grada Mostara te dobrovoljnim prilozima.

Od grada Mostara dobiju, kako kaže Romano Vujinović, 3000 KM godišnje dok njihova najamnina za prostore iznosi 3600 KM. Ističe da, iako su se obraćali gradu za neke projekte, oni im nisu odobreni.

U Mostaru je 1889. postojala sinagoga, a nastala je preuređenjem objekta koji je prije toga služio za odlaganje sijena. Ta sinagoga je bila zajednička za Seferade i Aškenaze, a predstavlja i prvu općepoznatu zajednicu takve vrste u Europi.

Tada se pokazala potreba za izgradnjom većeg objekta te je formiran Odbor za izgradnju. Od prikupljenih sredstava, kupljeno je građevinsko zemljište u Brankovcu, gradnja je odobrena, a završena 1904. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata sinagoga je porušena, a nakon rata je prenamijenjena u Pozorište lutaka. Židovska općina Mostar je 1952. poklonila sinagogu Gradu Mostaru te ju je on iste godine obnovio i nadogradio dva krila. Grad je 1966. odobrio novu lokaciju, kao i projekt izgradnje nove sinagoge u okviru Židovskog kulturnog centra koji i danas čeka potrebne dozvole nakon što je kamen temeljac postavljen još 2001.

Spomenik Židovima Mostara žrtvama holokausta 1941 – 1945. (Foto izvor: www.most.ba)

„Mi kao Grad smo dosad učinili dosta toga da se Židovski kulturni centar izgradi, uključujući i potrebnu dokumentaciju. Nažalost, još nismo dobili od Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša odobrenje za gradnju, tako da gradnja ne može započeti. Međutim, ukoliko dođe do realizacije, tj. pozitivnog rješavanja zahtjeva od strane Židovske zajednice Mostar, mi ćemo također osigurati sredstva iz proračuna Grada Mostara”, objašnjavaju iz Gradske uprave Mostara.

Iz Židovske općine Mostar ipak kažu da razlog zastoja rješavanja ovog problema leži u politici, a koliko će se još dugo čekati, može se samo nagađati. Mnogi mladi mostarski Židovi su davno odselili te su njihovi stariji članovi obitelji jedini nositelji židovske kulture. Preostaje samo čekati i nadati se da će ovaj značajan dio kulture i naslijeđa u BiH biti prepoznat na vrijeme i da će članovi Židovske općine Mostar imati snage da nastave borbu za opstanak.


Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.

Realizacija programa za omladinske dopisnike Balkan Diskursa je omogućena kroz sredstva fondacije Robert Bosch i Nacionalnog fonda za demokratiju.

Kristina Gadže

Kristina is a Balkan Diskurs trained youth correspondent from Ljubuski. She studies informatics and journalism at the University of Mostar's Faculty of Philosophy.

Vezani članci

Holandski mediji i genocid u Srebrenici: reportaža ili prikrivanje?
Reportaža holandskih medija o ratu u Bosni djelomično objašnjava zašto su holandski političari i javnost u konfliktu oko uloge koju su imali Dutchbat vojnici tokom rata.
U potrazi za medijskom slobodom u Bosni i Hercegovini
Na prvi pogled, za bh. medijsku scenu bi se reklo da je obećavajuća. Sa Ustavom koji garantuje slobodu medija, velikim brojem medijskih kuća i finansijski nezavisnim nadzornim tijelom, ova mala balkanska zemlja djeluje relativno dobro, po regionalnim standardima. Ali ako malo bolje pogledamo, ove slobode su samo fasada koja krije neprekidnu borbu u ovoj podijeljenoj, …

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu