U bosansko-hercegovačkom društvu, regiji, ali i svijetu sve više dolazi do spajanja vjerskog i etničkog identiteta, povezanosti religije i politike, postavljanja spomenika nekoj vojsci unutar ili na vjerskom zemljištu neke vjerske zajednice, a što može biti opasno i zbunjujuće za mlade generacije.
Kafa je veoma važan napitak u Bosni i Hercegovini. Dobri i loši trenuci, nova ili stara poznanstva – sve je to razlog da se, kako se kaže u narodu, popije kafa. Da je ovaj napitak važan dio socijalizacije bh. društva, dokazuju i pržionice kafe čiji se miris nadaleko osjeti.
Adnan Hamidović, poznatiji kao Frenkie – jedan je od rijetkih umjetnika na bosanskohercegovačkoj sceni koji gotovo već dvije decenije kontinuirano kroz svoj rad govori o najaktuelnijim problemima u BIH, ali i promiče pozitivne promjene mladih.
Jedna „road trip’’ priča ima smisla jedino kada putnici, makar pogrešno, vjeruju u nekakav cilj, završetak putovanja kojim će se riješiti svi problemi i okončati sva muka. U Bosni cilja nema, sve su ceste naizgled jednako učmale i besmislene, vode te ukrug čak i kada ti se čini da napreduješ. Voziti kroz Bosnu zahtijeva drugačiju dimenziju: jednog izvrnutog, kosmičkog crva koji ne vodi ka nekom vanjskom, stvarnom odredištu već u sumorne, jedva prohodne dubine tvog sopstvenog bića. Riječi su književnice Lane Bastašić koja se publici predstavila romanom prvijencem „Uhvati zeca’’, u kojem njene junakinje poput Alise tragaju za odgovorima.
Čini mi se da neću moći a da se ne vratim ponovo porušenim mjestima mog djetinjstva, jer ona su tu da razbude, da potresu, dio su mog identiteta; nasuprot svemu ona su tu da ponovo ožive.