Trans osobe su posebno ranjiva kategorija u Bosni i Hercegovini (BiH) u pogledu društvene prihvaćenosti, zakonskog priznanja i pristupa zdravstvenoj zaštiti. Nedostatak zaštite, prihvaćanja i podrške u državi ogleda se u ograničenjima i preprekama s kojima se pojedinci suočavaju prilikom interakcije s institucijama i medicinskim stručnjacima.
U Skupštini Crne Gore 1. jula 2020. godine izglasan je Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, što predstavlja značajan i ohrabrujući napredak u smanjenju diskriminacije prema LGBTIQ zajednici u ovom dijelu Evrope.
U bosanskohercegovačkom društvu još uvijek je taboo tema istospolno partnerstvo. Diskriminirajuće je da istospolne zajednice nisu priznate u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, odnosno nije moguće sklopiti istospolni brak, što sa sobom vuče i niz drugih problema, od prava nasljeđivanja, upravljanja imovinom, izdržavanja partnera, ostvarivanja socijalnih i zdravstvenih beneficija, penzije i poreskih olakšica, kao i ograničenja prilikom posjete partnerima u slučaju teške bolesti.
LGBTQI+ aktivisti su 2019. godine u Bosni i Hercegovini (BiH) u Sarajevu organizovali prvu Povorku ponosa. Događaj je popraćen međunarodnim medijima i dobio je niz pozitivnih reakcija zbog svog značaja. Akademsko istraživanje čak je pokazalo da je događaj pomogao promjeni javnog mišljenja prema ovoj zajednici među stanovnicima Sarajeva.
Za Sarajku A. i Čačanku D., definicija svake, pa i njihove ljubavi je poštovanje. Na tome već dvije godine ove dvije dvadesettrogodišnjakinje grade svoju ljubavnu priču odupirući se svim preprekama i predrasudama.
Kao i u mnogim drugim gradovima pripadnici LGBTQ tako i u Banja Luci susreću se mnogim izazovima jer su „drugačiji“ u odnosu na okruženje, zahtjevaju prava koja nisu prava većine, sukobljavaju se sa porodicom i prijateljima zbog načina života koji su izabrali.