Borba za ljubav i ravnopravnost

U Skupštini Crne Gore 1. jula 2020. godine izglasan je Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, što predstavlja značajan i ohrabrujući napredak u smanjenju diskriminacije prema LGBTIQ zajednici u ovom dijelu Evrope.

Istospolno partnerstvo u regionu legalizovano još samo u Hrvatskoj. Dok LGBTIQ zajednica u ostatku regiona još uvijek čeka na usvajanje zakona o istospolnom partnerstvu, aktivistička zajednica opredijeljena je u zajedničkoj borbi za slobodu, ravnopravnost i ljubav u javnom prostoru. Organizujući proteste, imaju cilj podići vidljivost potreba i problema s kojima se LGBTIQ osobe susreću svakodnevno, u svojoj porodici, na poslu, u zdravstvenim ustanovama, školama, državnim institucijama  i javnom prostoru.

,,Mnogi saveznici i veliki broj pripadnika LGBTI zajednice pitaju se zašto je potrebno organizirati Pride. Šta čini razliku? Mnogi od njih ne razumiju niti percipiraju odgoj, odrastanje u ormaru, skrivanje, sa osjećajem stida i straha koji se svakodnevno isprepliću u našem postojanju. Pride znači biti ponosan – neopozivo ponosan na to ko smo i koga volimo. Ljubav ne poznaje granice, a ljubav je uvek odgovor“, govori Antonio Mihajlov, član Organizacionog odbora Skoplje Pride.

Diskriminacija, homofobija i transfobija kojoj je izložena LGBTIQ zajednica na Zapadnom Balkanu još uvijek je na visokom nivou. Ona je prisutna u medijima, u javnim istupima političara, u komentarima na društvenim mrežama, na ulici, dok je s druge strane nivo razumijevanja problema s kojima se susreće zajednica još uvijek na niskom nivou. Zbog toga je potreba za protestom, za zauzimanjem javnog prostora još veća, što naglašava i Marko Mihailović, član Organizacionog odbora Beograd Pride.

,,Upravo iz tog razloga jednom godišnje organizujemo Prajd –  simbolički obeležavamo borbu za bolji položaj LGBTI+ zajednice koja traje svaki dan u godini. Beograd Prajd se vodi parolom ‘We celebrate – we demonstrate’, borimo se za prihvatanje LGBTI+ zajednice i pravnu normalizaciju položaja LGBTI+ osoba, ali i slavimo našu različitost kao i činjenicu da smo, uprkos svakodnevnim poteškoćama – živi“, ističe Marko.

Međutim, aktivistima je jako bitno da kroz svoj protest solidarno ukažu na konstantnu diskriminaciju kojoj su izložene i mnoge druge marginalizovane grupe u našim društvima.

,,Povorke su jedan inkluzivan, solidaran i slobodan prostor za sve ljude kojima u ovim društveno-političkim okvirima nije dobro. I  zato je ovo protest i jedna borba koja neće prestati, a nadamo se da će sa promjenama biti i više razloga za slavlje, pa da će u budućim vremenima i povorke mijenjati svoje oblike“, naglašava Dajana Bakić, članica Organizacionog odbora BH. povorke ponosa.

Borba za vidljivost duga dvije decenije 

Prve povorke ponosa u regionu održane su 2001. godine u Sloveniji i Srbiji, nakon njih slijedile su povorke u Hrvatskoj (2002.), Crnoj Gori i Albaniji (2013.), na Kosovu (2017.), te u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji (2019.). Svaki od ovih događaja bio je historijski za aktivističke zajednice u državama Zapadnog Balkana i borbu protiv diskriminacije i marginalizacije. Ipak, borba za osvajanje javnog prostora bila je teška, s mnogo izazova koji su bili postavljeni pred organizacione odbore povorki.

Na ljeto 2001. godine, u pokušaju da organizuju prvi Beograd Pride, LGBTIQ aktivisti imali su nadu kako je Srbija spremna boriti se za ljudska prava jedne od tada najomrženijih manjinskih zajednica.

,,Ono što je sačekalo aktiviste je brutalno nasilje od strane velikog broja huligana i ekstremnih desničara kao i policija koja je bila nedovoljno spremna da ih zaštiti“, podsjeća Marko.

Naredni uspješan pokušaj organizovanja Beograd Pride desio se 2010. godine kada je povorka prošetala gradom. Tog dana učesnike i učesnice povorke štitilo je 10.000 policajaca koji su se sukobili sa velikim brojem huligana. Rezultat sukoba policije i huligana bile su destrukcije širom Beograda i zabrana da se organizuje Pride naredne tri godine. Iako je Ustavni Sud Srbije donio odluku da je ta zabrana neustavna, vlasti su i dalje nastavile da zabranjuju održavanje.

Prvi mirni Beograd Pride, održao se 2014. godine i od tada se održava u kontinuitetu.

,,Od tada pa do sada, svake godine (izuzev 2020. kada nas je sprečila pandemija COVID19) smo ponosno marširali Beogradom i borili se da budemo prihvaćeni kao normalni ljudi koji zaslužuju isti pristup pravima i mogućnostima za dobar život kao i svi drugi“, ističe Marko.

Organizacija prve BH. povorke ponosa trajala je osamnaest mjeseci, u tom procesu pred organizacioni odbor postavljeni su brojni izazovi. Naime, institucije su tada od organizatora i organizatorica zahtjevale da oni finansiraju dodatne mjere osiguranja poput protuterorističkih betonskih blokova, metalnih ograda, angažmana zaštitara i zaštitarki. Time su direktno prenijeli odgovornost na Organizacioni odbor, da se štite od homo/bi/transfobije i potencijalnog nasilja.

,,To govori o stvarnosti u kojoj žive LGBTIQ osobe, u kojoj radi Organizacioni odbor BH. povorke ponosa, ali i organizacije koje se danas bave LGBTIQ aktivizmom u BiH. U društvu u kojem su LGBTIQ osobe nevidljive i izložene svakodnevnoj diskriminaciji i nasilju, LGBTIQ organizacije i povorke postaju sigurni prostori za rad i borbu i stoga ih je potrebno jačati i sistemski podržati u misiji da čine  društva ravnopravnim za sve“, govori Dajana.

Prva BH. Povorka ponosa, održana je 2019. pod sloganom “Ima izać’”, a događaj je prošao bez incidenata. Usljed loše epidemiološke situacije i mjera koje su bile na snazi zbog pandemije koronavirusa, 2020. godine organizovan je niz uličnih akcija i online aktivnosti, uz slogan “Nije život četiri zida”. Treće godine, BH. povorka ponosa održana je u augustu, uz slogan “Otpor sa margine”.

Kao i u BiH, prva povorka u Sjevernoj Makedoniji održana je 2019. godine u organizaciji Skoplje Prajd, dok je druga povorka održana u junu 2021. Pored povorke, Organizacioni odbor Skopje Pride organizovao je niz najavnih aktivnosti i događaja, što je predstavljalo veliki izazov jer su, kao i u ostalim državama regiona, bili mala aktivistička grupa. Ipak, podrška zajednice koju su dobili pri organizaciji povorke bila je iznad njihovih očekivanja.

,,Nadmašili smo naša očekivanja u pogledu broja učesnika same povorke ponosa. Nismo morali voditi medijsku kampanju, jer su tokom oba mjeseca maja i juna mediji (domaći i međunarodni) redovno izvještavali  o Skoplje Pride. Naišli smo na kontraprotest od samo 200 učesnika, koji ni na koji način nije ometao niti kočio organizaciju prvog Skoplje Pride, zahvaljujući velikom profesionalizmu policije“, prisjeća se Antonio.

Borba za ljubav pobjeđuje

Svjesni činjenice da se značajne promjene ne mogu desiti preko noći, odlučni su u namjeri da istraju u svojoj borbi jer je to jedini način da donosioci odluka počnu pokretati zakonodavne procese koji će omogućiti svim LGBTIQ osobama da žive dostojanstven život iza granica margine.

,,Naš izlazak na ulicu kroz protestnu šetnju je neophodan kako bi se napravile značajne i dugotrajne promjene stanja prava i života LGBTIQ osoba, jer kao i sve marginalizirane grupe i većina građanki i građana u ovoj zemlji i mi živimo u teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji, ali uz svakodnevnu diskriminaciju i nasilje zbog onoga što jesmo. No, to nije samo jedan dan kada se maršira, kontinuitet borbe je važan svakodnevno, jer je mnogo problema na kojima se mora intenzivno raditi“, govori Dajana.

Bez obzira na sve prepreke s kojima susreću u svakodnevnom životu, ali i kao aktivisti, vjeruju kako će ipak zajedničkim radom pobjeđuju u svojoj borbi za ljubav i ravnopravnost.

,,Moramo se nadati, biti optimistični i dati sve od sebe u toj borbi. Nemamo drugog izbora. Srećom, s vremenom podrška i savezništvo rastu, a LGBTI osobe mogu živjeti otvorenije i autentičnije“, kaže Antonio.

,,Ljubav uvek pobeđuje – čak i kada ne deluje tako. U godinama kada je Beograd Pride bio zabranjen, uspeli smo da pridobijemo mnogo ljudi koji su se solidarisali sa našom zajednicom. Čak i kada se nalazimo u mračnom periodu, želja za slobodom je nešto što nam ni jedan opresivni režim ne može oduzeti. Zato mislim da je važno da kao LGBTI+ osobe nastavimo da negujemo duh zajedništva jer ćemo zajedno brže pobediti nego da se svi od nas bore samostalno“, zaključuje Marko.


Ovaj članak je ranije objavljen u prvom izdanju MIR Magazina (2021/2022.). MIR Magazin je godišnja publikacija i platforma za mlade inovativne ljude koju su razvili Centar za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskurs. Posvećen je pojedincima i organizacijama koje su nam ostavile u naslijeđe čvrste temelje za nastavak naše borbe za mir i pravdu.

Azra je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Kaknja. Strastvena je aktivistica za ljudska prava, izgradnju mira i zaštitu okoliša. Iza sebe ima osam godina iskustva na području prava i šest godina iskustva u novinarstvu i upravljanju projektima. Azra je diplomirala pravo na Univerzitetu u Zenici, gdje je bila aktivna kao vođa studentskih sindikata. Vrlo se strastveno zalaže za rodnu ravnopravnost, socijalnu i ekološku pravdu, zaštitu djece i žena koje su žrtve porodičnog, seksualnog i psihološkog nasilja.

Vezani članci

Zločini seksualnog nasilja pred MKSJ: Nasljeđe Tribunala u domaćem i međunarodnom pravu
Svijet je 1992. godine postao svjestan i uznemiren zbog seksualnog nasilja koje je činjeno u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, te je tražio uspostavu tribunala koji bi doveo počinitelje pred pravdu. 
Open Data Kosovo: Nove profesije ističu potencijal žene
,,Sudbina koju društvo tradicionalno nudi ženama jeste brak“, napisala je Simon de Bovoar (Simone de Beauvoir) u svojoj znamenitoj knjizi ,,Drugi spol“ 1949. godine. Sedamdeset jednu godinu kasnije, mnoge žene su suočene s društvenim pritiskom koji ih tjera da se odluče – porodica ili karijera.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu