Blažene Drinske mučenice predstavljaju simbol stradanja ljudi podrinjskog kraja a ujedno su pouka da je ljubav vrednija i plemenitija u odnosu na mržnju te da rat nikome nije ništa dobro donio već samo stradanje i gubitke ljudskih života.
Vlastima u Bosni i Hercegovini u fokusu rada trebaju da budu mladi i porodice koje napuštaju državu zadnjih godina ali svakako i mnogobrojna dijaspora kao jedan od mogućih nosilaca ekonomskog razvoja matice domovine.
U Bosni i Hercegovini tijekom ratnog perioda mnogi vjerski objekti su srušeni, a predmeti, među kojima i Svete knjige (Kur'an, Biblija, Tora, Hagada) su bili oštećeni ili nestali. Brojne obitelji različite etničke pripadnosti su sačuvale neke od tih predmeta i kada su bili u prilici vratili su ih tamo gdje pripadaju.
Važnosti regionalne suradnje i solidarnost u borbi protiv desnog ekstremizma su dio zaključaka Podgoričkog plenuma „Quo Vadis Balkan“, koji je održan od 10. do 12. veljače/februara u Crnoj Gori, s predstavnicima intelektualne, akademske i političke elite iz država regije.
Dvije obične porodice različite etničke pripadnosti iz dva sela nadomak Kiseljaka i Visokog, tokom ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, povezuje borba za preživljavanjem, neizvjesnost i čekanje, ali i zajedništvo, solidarnost i ljudskost koja je prevazišla ratne nedaće.
U Višegradu, koji je tokom rata podvrgnut jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja, povratnici Bošnjaci koje smo posjetili tvrde da su međuetnički odnosi prijateljski, ali da nema turizma oko čuvenog mosta Mehmed paše Sokolovića i višegradske hidroelektrane „grad bi bio mrtav“.