Iako u Bosni i Hercegovini nećete sresti veliki broj studenata koji volontiraju, upravo ovo iskustvo moglo bi studentima dati prednost, u zemlji koja pati od najveće stope nezaposlenosti u regiji.
Od ideje do njenog sprovođenja u djelo. Od sumraka do zore, ili od zore prema sumraku, u slučaju Bosne i Hercegovine. Prelaz uvijek sadrži jednu dozu rizika. Najčešće je to strah od gubitka trenutnog i strah od neuspjeha. Naše područje je, nažalost, zahvatilo oboje. Izgubljeno je sve što je nekad postojalo, a nastavljen je strah od sutrašnjice.
Mir, koji su narodi Jugoslavije gradili za vlastito dobro, je uništen i to zato što je stereotipna tvrdnja, da je mržnja među narodima Jugoslavije uvijek postojala, nadjačala naše bratstvo i jedinstvo. Ovu mržnju fabrikovale su velike sile koje su htjele da nauče Slavene kako da budu civilizovani i demokratizovani. Zapadnjačko licemjerje bilo je očigledno. Zašto …
„Od kraja rata prošlo je 19 godina i država se još uvijek traži, kao i čovjek, u tom periodu. Još uvijek boluje od nekih dječijih bolesti pa je važnija nacionalno-religijska pripadnost, od ekonomskih i socijalnih reformi. Tuzla, kao primjer multikulturalnosti, nema problema sa pripadnošću, ali to postavlja pitanje više. Zašto i pored takve beneficije ne napredujemo na polju egzistencijalnih pitanja?”
''Najveće prepreke na putu ka pomirenju su: javni diskurs, nepostojanje konsenzusa o nedavnoj prošlosti i nacionalistička retorika odnosno poticanje nacionalne mržnje vladajućih političara.“