Tiha hrabrost čovjeka iz Kratine

(Photo by : Clara Casagrande)

Vojislav Petrović posljednji je stanovnik sela Kratina iznad Ahmića (opština Vitez). U selu nema ko da ga pamti i ponosi se njegovim djelom i hrabrošću koju je pokazao tokom ratnog perioda. Nije ni želio da se sazna kako je spasio od smrti roditelje Hajre Osmančevića zbog straha za vlastiti život i osude komšija. Vojislav se nije bojao u ratu, u doba kada je čovjek čovjeku vuk, oružja ali se bojao ljudske reakcije. Molio je Hajru da njegovu priču ispriča tek poslje smrti.

(Foto: Clara Casagrande)
(Foto: Clara Casagrande)

Prije ratnih sukoba, Hajro je živio sa roditeljima u Zenici. Njegovi roditelji, željni mirnijeg života, odlučili su kupiti zemlju u selu Kratina. Njihova kuća, kako je kazao postala je okupljalište komšija i mjesto druženja. Međutim, rat nije zaobišao Hajrine roditelje. Prema rječima njihovog sina, iskusili su upravo ono što se u ratu često dešava, prijatelji okrenu leđa prijateljima i komšije dižu oružje na komšije.

Prvi komšija, kako je kazao Hajro okrenuo je leđa njegovim roditeljima. Sa ciljem da se domogne njihove imovine, kako je prepričano njihovom sinu, prvi komšija pokušao ih je ubiti. Osmančevići se uspijevaju spasiti jer su pobjegli u obližnju šumu zajedno sa još jednim bračnim parom.

Prema Hajrinom kazivanju, skrivene i uplašene u šumi ih pronalazi Vojislav Petrović, komšija iz sela. Odvodi ih u svoju kuću, gdje živi sa tada 83 – godišnjom majkom, i skriva 43 dana.

“Znate li šta znači hraniti četiri osobe 43 dana u to vrijeme“, pita Hajro, koji Vojislava od milja zove Vojo.

Nakon 43 dana, u nemogućnosti da i dalje hrani četvoro ljudi, Vojo im daje staru odjeću svoje majke i krišom ih odvodi do Busovače. Hajrini roditelji su u Busovači prosljeđeni UNPROFOR-u.

Clara Casagrande
(Foto: Clara Casagrande)

Danas Hajro o Vojislavu govori ponosno i iskreno. Smatra da ono što čini Vojislava herojem je njegova duša. Priča o njemu, kako je kazao Hajro, treba biti ispričana i sačuvana kako bi se slavila hrabrost i požrtvovanost Voje, koji je bio spreman izgubiti sve svoje da bi spasio drugog. Hajro smatra da postoji još ovakvih priča koje nisu ispričane, a koje trebaju da dopru do mlađih generacija kako ne bi učili da se mrze. Ne smijemo dozvoliti, kako je kazao Hajro da eho zla vaspitava generacije koje dolaze.

Ovaj članak je nedavno nagrađen u okviru omladinskog takmičenja ”Srđan Aleksić” organizovanog od strane Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI). Takmičenje ima za cilj da pruži mladim ljudima priliku da otkriju, prikupe i dijele priče o izgradnji mira, moralnoj hrabrosti i međuetničkoj saradnji u njihovim lokalnim zajednicama i podržano je od strane Nacionalnog fonda za demokratiju (NED). Kroz ovo takmičenje, CPI želi da inspiriše mlade da preuzmu aktivnu ulogu u promociji pozitivnih primjera ljudi u Bosni i Hercegovini koji svojim postupcima mjenjaju živote drugih.

Amila Avdukić

Amila Avdukić i Vedran Vojinović su nagrađeni posebnim priznanjem u sklopu omladinskog takmičenja ''Srđan Aleksić'' kojeg je organizovao Centar za postkonfliktna istraživanja. Takmičenje ima za cilj da podstakne mlade u BiH da pronađu, prikupe i dijele priče o izgradnji mira, moralnoj hrabrosti i međuetničkoj saradnji iz njihovih zajednica i podržano je od strane Nacionalnog fonda za demokratiju (NED).

Vezani članci

Doba „žutog zlata“: Život hercegovačkih duhandžija pedesetih godina prošlog vijeka
Duhan je u Hercegovini već desetljećima način života nekih obitelji, ali pamte se i vremena kada je slobodna trgovina duhanom bila zabranjena. Oni koji su trgovali duhanom u to vrijeme, sjećaju ga se kao ''doba žutog zlata''.
Ko sam ja?
Šta je Bosanac i Hercegovac u Bosni i Hercegovini, i postoji li on uopšte?

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu