Srpske vojne i policijske vlasti 14. jula 1995. godine pucale su na Mevludina Orića na stratištu u Orahovcu (općina Zvornik), jednom od više mjesta masovnih pogubljenja tokom činjenja genocida u i oko Srebrenice.
Rasprostranjenost islamofobije u BiH i politici EU-a prema izbjeglicama potiče pitanja o promjenama i reformama, posebno uzevši u obzir neposrednu potrebu da se odgovori na savremene sukobe koji pogađaju muslimane.
U Memorijalnom centru Srebrenica 9. jula, u sklopu obilježavanja 27. godišnjice genocida u Srebrenici, otvorena je izložba „Marame sjećanja“, koja obuhvata fotografije majki Srebrenice, s ciljem odavanja počasti njihovoj višegodišnjoj borbi za pravdu i istinu i upornosti za pronalazak posmrtnih ostataka njihovih najmilijih, dostojanstven ukop i „očuvanje života“ u godinama nakon genocida u Srebrenici. Izložbu „Marame sjećanja“ prati fotoknjiga o životu majki Srebrenice.
Više od 50 mladih iz Bosne i Hercegovine, Evrope i svijeta vezivali su marame i šalove s obje strane staze koja ide od Memorijalnog centra Srebrenica do mezarja žrtava genocida praveći umjetničku instalaciju „Majčina marama“ i odajući počast majkama i ženama – heroinama Srebrenice, njihovoj dugogodišnjoj borbi za pravdu i istinu.
ovogodišnjem pješačkom pohodu, protestnog naziva ,,Marš mira“, više hiljada učesnika prošlo je teško prohodne brdsko-planinske predjele, gusto pošumljene predjele s potocima, kao i određeni broj povratničkih naselja, od Nezuka (općina Sapna) do Potočara (općina Srebrenica) u znak sjećanja na ubijene u genocidu u julu 1995. godine.
Svjedokinje, borkinje i heroine su riječi kojima su nazvane Majke i žene Srebrenice zbog 27 godina duge borbe za istinu, postojanje Memorijalnog centra Potočari, ustrajnosti u traženju posmrtnih ostataka njihovih najmilijih, doprinosu za kažnjavanje počinilaca najstrašnijih zlodjela i glasnosti zbog koje svijet nije mogao ostati nijem na genocid u Srebrenici.