Pomoć ,,crvenih“ na ruti Nezuk-Potočari

Foto: Adi Glavinić

U ovogodišnjem pješačkom pohodu, protestnog naziva ,,Marš mira“, više hiljada učesnika prošlo je teško prohodne brdsko-planinske predjele, gusto pošumljene predjele s potocima, kao i određeni broj povratničkih naselja, od Nezuka (općina Sapna) do Potočara (općina Srebrenica) u znak sjećanja na ubijene u genocidu u julu 1995. godine. Prisustvovali su kolektivnoj dženazi i ukopu posmrtnih ostataka 50 žrtava genocida. Među njima je veliki broj pripadnika Civilne zaštite Federacije BiH i Crvenog križa/krsta Tuzlanskog kantona takozvani „crveni“, koji pješače ali i pružaju prvu i svaku drugu pomoć učesnicima ako je potrebna.  

Volonter Crvenog križa/krsta Lukavac je Azmir Huseinović iz Konjević Polja (općina Zvornik) koji nije imao ni pune četiri godine kada je počinjen genocid u Srebrenici u julu 1995. godine. Nakon pada tadašnje zaštićene enklave Ujedinjenih nacija (UN-a) dio njegove porodice je otišao za Tuzlu, odnosno Lukavac, gdje je i on živio do 2019. godine, kada je odselio u Sloveniju. U genocidu su mu ubijeni otac, djed, dvojica amidža, dajdža i tetak. 

,,Moj prvi Marš je bio 2008. godine, otišao sam kao civil, pokušavajući da vidim i saznam što više stvari i informacija o Maršu smrti iz jula 1995. godine od ljudi koji su to preživjeli“, kazao je Huseinović.  

Zahvaljujući Crvenom križu/krstu grada Lukavca i Crvenom križu tuzlanskog kantona, Huseinović je 2011. godine otišao na Marš kao dio tima prve pomoći, što mu je bilo potvrda da je to njegov poziv i da će uvijek biti. 

Pripadnici Crvenog krsta u Potočarima 2021. godine (foto: Adi Glavinić)

„Pomagati drugima i prolaziti taj put zajedno s njima nevjerovatan je osjećaj jer dok sam tamo i pomažem često se sjetim doktora Ilijaza Pilava i doktorice Fatime Klempić koji su spašavajući živu glavu pomagali ljudima koji su pokušavali da se domognu slobodne teritorije kroz razne zasjede i minirana područja“, pojasnio je Huseinović. 

Svaki Marš za Huseinovića je otvaranje starih rana, jako emotivan i težak put jer su članovi njegove porodice negdje na tom putu ubijeni pokušavajući doći do slobode i svojih porodica. 

Njegovi najbliži su ukopani u Memorijalnom centru u Potočarima. Kada Marš dođe do Potočara, Huseinović je kazao da zajedno sa svojom „crvenom porodicom“, kako se međusobno nazivaju volonteri Crvenog križa/krsta, odlaze na mezarje njegovih najdražih i učenjem dove odaju im počast. 

„Imati porodicu poput njih, armiju ljudi u crvenom, koji su tu uz tebe je nevjerovatan osjećaj“, kazao je Huseinović. 

Poteškoće na ruti Marša za Huseinovića su relativne bez obzira koliko ima intervencija, da li je pretoplo ili kišovito vrijeme jer želi da prođe taj put i pomaže ljudima, a sve zaboravi kad dođe u polje bijelih nišana. Samo ističe: „Da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica“.

Volonter Crvenog križa/krsta Sapna je 24-godišnji Dino Hasanović, koji već nekoliko uzastopnih godina prolazi rutu Marša, kako bi pomogao ostalim učesnicima ako im nešto zatreba. 

„Kao volonter Crvenog križa/krsta uvidio sam želju ali i obavezu da prođem trasom kojom su prošli Srebreničani u julu 1995. Smatram da svaki čovjek treba da prođe put od Nezuka do Potočara“, kazao je Hasanović.

Pojasnio je da imaju i određenih poteškoća sa kojima se susreću na putu Marša, ali da zahvalnost i osjećaji da je nekome pomogao sve prevazilaze, kao i sam dolazak u Memorijalni centar u Potočare, u dolinu bijelih nišana. 

„Pozvao bih sve građane da prođu ovaj časni put i budu nosioci poruke: ‘Da se nikada i nikome ne ponovi'“, kazao je Hasanović. 

Drugu godinu zaredom na ruti Marša pomaže i 20-godišnji Belmin Alibašić, također volonter Crvenog križa/krsta Grada Lukavca. On naglašava da je oko njega mnogo pametnih, iskusnih i dobrih osoba i da poteškoće koje se i dese na njih ne misle kada dođu do Memorijalnog centra u Potočarima. 

U sklopu obilježavanja genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice na hiljade učesnika iz Bosne i Hercegovine i svijeta prolaze rutu Marša sa ciljem sjećanja na ubijene u genocidu. Marš traje tri dana, od 8. do 10. jula, od Nezuka do Potočara. Učesnici prolaze maršutom: Nezuk – Baljkovica – Parlog – Crni Vrh – Snagovo – Liplje – Jošanica – Donja Kamenica – Bakrači – Glodi – Udrč – Cerska – Kaldrmica – Đugum – Mravinjci – Burnice – Kameničko Brdo – Ravni Buljim – Jaglići – Šušnjari – Budak – Potočari. 

Pripadnici Crvenog krsta pružaju prvu i svaku drugu pomoć učesnicima Marša mira. (Foto: Adi Glavinić)

U toku Marša na određenim lokalitetima održavaju se kraći historijski časovi na kojima se mogu čuti svjedočenja preživjelih osoba, učesnika „Marša smrti“ iz 1995. godine, a mnoge od njih je moguće upoznati jer budu u koloni učesnika. Upoznati su i sa mjestima masovnih pogubljena zarobljenih Bošnjaka, kao i sa mjestima na kojima su pronađene primarne ili sekundarne masovne grobnice.

Za one koji se ne osjećaju dovoljno fizički spremnim da prođu trasu iz Nezuka do Potočara, postoji alternativa trasa od Boraka do Potočara, koja traje dva dana. 

Selmir Smajić je obučeni Balkan Diskurs dopisnik iz Lukavca.Student je druge godine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, a iza sebe ima nekoliko značajnih godina iskustva u nevladinom sektoru. Prepoznatljiv je po svojoj pozitivnoj energiji, samopouzdanju i čvrstim prijateljstvima. Sebe opisuje kao altruističnu i asertivnu osobu, i vodi se Siltanenovim citatom: "Ljudi koji su dovoljno ludi da misle da mogu da promijene svijet, zapravo su oni i koji mogu to da urade". Svoju budućnost isključivo vidi u zajedništvu i rodnoj Bosni i Hercegovini. Teme koje možemo da očekujemo od Selmira jesu priče bazirane na pozitivnim promjenama koje mladi pokreću u svojim zajednicama, neophodni humanitarni rad, a kao jedan od mladih, nastaviće da se trudi i u budućnosti da utiče na svoje vršnjake za promjene koje će donijeti bolje sutra za sve nas.

Vezani članci

Nismo imali mnogo, ali smo bili okruženi dobrim ljudima
Svjesni smo da se većina njih neće zadržati, ali svaka od tih osoba donosi moguću životnu lekciju koja će nas naučiti o svijetu i samom sebi. Međutim, postoje one osobe koje zauvijek promjene put naših života. To su rijetke osobe koje vam poboljšaju život ili ga čak i spasu. To su obični heroji.
Samo potpuna zabrana duhana može smanjiti crnu statistiku
Bosna i Hercegovina ima jednu od najvećih prevalenci pušenja u Evropi. Prema posljednjim podacima najnovije studije Svjetske banke, više od milion odraslih i dvije hiljade djece uzrasta od 10 do 14 godina u Bosni i Hercegovini (BiH) svakodnevno koristi duhan. ,,Situacija sa upotrebom duhana u BiH dostiže katastrofalne razmjere. Ljudi puše sve više, a duhanski dim …

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu