Mjesta bivših logora i zatočeničkih centara u Bosni i Hercegovini iz perioda 1992–1995. godine, u kojima su bili zatvarani, mučeni i ubijani civili svih etničkih pripadnosti, danas su često bez ikakvih obilježja sjećanja ili su samo djelimično prepoznata.
Jedan od oblika memorijalizacije je podizanje spomenika i spomen-obilježja. Primarna uloga im je informiranje i obrazovanje ljudi o kršenju ljudskih prava.
Posjeta spomen obilježjima za porodice žrtava i preživjelih ima višestruku važnost, ali najčešće ostaje zatvorena u okvirima pojedinačnih zajednica. Iako je takav način komemoriranja važan, stručnjaci upozoravaju da ne doprinosi suočavanju s prošlošću.
Na okruglom stolu „Suočavanje s prošlošću kao preduslov sigurnije budućnosti“ koji je organiziran u Sarajevu povodom obilježavanja 32. godišnjice od zločina na Kazanima, razgovarano je o dokumentovanju ratnih zločina, inkluzivnoj memorijalizaciji, te šta kao društvo trebamo uraditi da krenemo ka svjetlijoj budućnosti poštujući prošlost svih.