PTSP je normalna reakcija na nenormalne situacije

Foto: privatna arhiva

Život čovjeka isprepleten je stresnim događajima čije posljedice mogu biti traumatične u tolikoj mjeri da uveliko prelaze mogućnost čovjeka da se s njima nosi. To je ujedno i osnovni uvjet za nastanak posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).

Upravo se u liječenju PTSP-a i u stručnoj pomoći žrtvama rata ističe dr. sc. Naser Balić – diplomirani pravnik, psiholog i psihoterapeut. 

Naser Balić rođen je u Kozarcu kod Prijedora. Početkom 1992. odlazi u Njemačku gdje nastavlja svoje obrazovanje te magistrira i doktorira na Univerzitetu u Kelnu. Kasnije osniva ordinaciju za psihološko savjetovanje u Wuppertalu te s većinom klijenata radi online. Balić termin „posttraumatski stresni poremećaj“ smatra neadekvatnim te ga mijenja terminom „posttraumatski stresni sindrom“ naglašavajući kako oznaka „poremećaj“ obezvrjeđuje žrtve traume, a naročito žrtve teških ratnih trauma.

„O posttraumatskom stresnom sindromu govorimo onda kada se posljedice psihičke traume u određenom vremenskom periodu ne zaliječe same od sebe, prirodnim putem. U centru PTSP-a je traumatični doživljaj, tj. trauma kao normalna ljudska reakcija na nenormalne situacije“, kazao je Balić.

Kao najčešće simptome klasičnog PTSP-a Balić izdvaja „flashback-ove“ odnosno prisjećanje i ponovno preživljavanje traumatizirajuće situacije. Budući da su ova prisjećanja jako neugodna, osoba nastoji da izbjegne sve što podsjeća na traumatizirajuću situaciju iz prošlosti. 

„Traumatizirana osoba nije u stanju da se opusti, umiri, da slijedi svoje ciljeve, da se raduje“, naglašava Balić.

Pored klasičnog PTSP-a, postoji i njegov teži oblik – kompleksni posttraumatski stresni poremećaj o kojem se, kako navodi Balić, radi kada su u pitanju naročito teški slučajevi traumatizacije, tj. oni koji ekstremno ugrožavaju život i zdravlje jedne osobe, pri čemu je bijeg iz te situacije jako težak ili nemoguć, poput genocida, mučenja zarobljenika, dugotrajnog fizičkog ili seksualnog zlostavljanja i slično. 

„Ovaj teži oblik PTSP-a ima za posljedicu smetnje u regulisanju i kontroli emocija i reakcija, trajna negativna ubjeđenja o sebi i drugima, trajni osjećaj manje vrijednosti, krivice ili sukrivice te trajnu nemogućnost da se uspostavi veza i bliskost s drugim ljudima“, dodaje Balić.

Uprkos tome što je većina ljudi čula za PTSP, diskusije u javnosti i buđenje svijesti o istom na prostorima BiH i regije su novijeg datuma što dovodi do toga da mnogi od njih ne znaju šta su njegovi simptomi, pa time nisu ni svjesni da boluju od PTSP-a.

Veliki broj oboljelih od PTSP-a jedna je od posljedica rata u BiH. (Foto: privatna arhiva)

„Svi oboljeli od PTSP-a osjećaju njegove simptome. Ali često ne postoji svijest da se radi o PTSP-u. Veliki broj žrtava teških trauma, posebno onih ratnih, tražilo je pomoć i obratilo se ljekaru, ali ima i dosta onih koji to nisu učinili i sami se nose sa teškim teretom prošlosti. Žrtvama traume je potrebno objasniti da nisu ‘ludi’, da je ono što se s njima dešava normalna reakcija na nenormalne situacije“, kazao je Balić.

Kako PTSP ne utječe samo na oboljelu osobu, nego i na cijelu njegovu porodicu i šire društveno okruženje, neizbježan je i njegov utjecaj na djecu roditelja oboljelih od PTSP-a. Balić objašnjava kako se traumatizacija djece roditelja koji boluju od simptoma PTSP-a dešava se na dva načina: „S jedne strane djeca mogu biti traumatizirana kroz ‘transfer’ emocija roditelja. Roditeljski strah i panika se prenose na djecu, naročito u ranom djetinjstvu, a da djeca i ne shvataju o čemu se radi. S druge strane, nemogućnost kontrole emocija i ponašanja od strane roditelja – naročito ljutnje i bijesa, te njihova ‘zarobljenost’ u traumi i emotivna nepristupačnost mogu biti jedan od uzroka traumatizacije djece“.

Veliki broj oboljelih od PTSP-a jedna je od posljedica i međunarodnog oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini. Kao osnovnu razliku između PTSP-a uzrokovanim drugim faktorima i onog uzrokovanim međunarodnim oružanim sukobom, Balić izdvaja intenzitet, navodeći da se zapravo radi o težem obliku PTSP-a kojeg prati poremećaj u samoj srži bića oboljelih osoba. Jedan od najčešćih oblika pomoći osobama oboljelim od teškog oblika PTSP-a jesu upravo medikamenti, međutim, Balić navodi kako se na ovaj način ublažavaju simptomi PTSP-a, ali da terapija medikamentima ne dovodi do izlječenja.

„Izlječenje od simptoma PTSP-a nije moguće putem medikamenata. Za to je, najčešće uz medikamente, neophodna psihoterapija. Moderne metode koje se bave tretmanom traume, među kojima se ističe EMDR, u stanju su da izliječe oboljele. Statistička istraživanja pokazuju da je tretman traume pomoću EMDR metode u 80% slučajeva uspješan. To znači da su te osobe trajno oslobođene emotivnog tereta i posljedica traumatizirajućih događaja“, objašnjava Balić.

Navodi da žrtve teških traumatizirajućih ratnih dešavanja troše dosta energije u potiskivanju nemilih događaja iz prošlosti i da ta prisjećanja mogu biti jako bolna sve do stepena koji ugrožava fizičko zdravlje, pa i život te osobe.

„Ukoliko traumatizirana osoba ne želi da priča o svojim doživljajima iz prošlosti, ona za to ima razlog. Njenu odluku treba poštovati“, kazao je Balić. 

Jedan od Balićevih ciljeva jeste da motiviše one koji rezigniraju i koji misle da su nesanice, depresije, napadi panike i straha njihova sudbina. Naglašava kako je bitno potražiti pomoć i ne odustati sve dok se ne pronađe pravi lijek i terapija te da nikada nije kasno za sretan život.

Jasmina Horić je obučena Balkan diskurs dopisnica iz Vranduka. Studira na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici. Potpredsjednica je Sektora za akademske aktivnosti unutar Upravnog odbora Evropskog udruženja studenata prava Zenica. Najviše je interesuje proučavanje historije Bosne i Hercegovine te njene tradicije i kulture.

Vezani članci

Umjetnica Hanna Dujmović: Uz mnogo rada, svaki cilj je ostvariv
Hanna Dujmović je akademska kiparica koja za sebe kaže da je maštovita, ambiciozna i nesvakidašnja djevojka koja živi svoje snove. Za razliku od mnogih svojih vršnjaka, Hanna po završetku studija  nije čekala da se promjena desi sama od sebe, već je aktivno radila na ostvarivanju svojih ciljeva.
„Borba“ sa diskriminacijom na osnovu izgleda
Arabella Lakić iz Breze, nedaleko od Sarajeva, studentica je poslovne ekonomije i mlada poduzetnica, koja se uspjela izboriti sa diskriminacijom na osnovu izgleda, a kojoj je bila izložena zbog prekomjerne tjelesne težine.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu