U vremenima nepredvidljivosti muzeji prkosno čuvaju historiju svoga grada. Izuzetak nije ni Historijski muzej koji tretira kompletnu historiju Bosne i Hercegovine, od njenog prvog spominjanja do danas.
Centar za postkonfliktna istraživanja u suradnji s Memorijalnim centrom Srebrenica organizirao je četvrtu ljetnu Školu za mlade Srebrenica, na kojoj je 40 mladih ljudi iz zemalja Zapadnog Balkana, Bosne i Hercegovine i svijeta, imalo priliku steći znanja iz oblasti tranzicione pravde, memorijalizacije i gradnje historijskih narativa, ali i odati počast ubijenima u genocidu u Srebrenici.
U okviru obilježavanja 28. godišnjice od genocida u Srebrenici, u Istanbulu i Beogradu je postavljena instalacija „Majčina marama“ – postavka koja pokazuje da su sve žene svijeta uz majke Srebrenice i da se samo zajedno mogu boriti za istinu.
Povodom 31. godišnjice od početka opsade Sarajeva, najduže opsade u modernoj historiji, otvoren je muzej “Život u Sarajevu pod opsadom 1992-1995”, koji na autentičan način pokazuje svakodnevni život građanki i građana Sarajeva koji su bili izloženi teroru u sklopu kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja tadašnjih srpskih vojnih, političkih i drugih struktura.
Profesori/ce Srpskog jezika i književnosti u tim konkursima ne vide ništa sporno, no podebljavaju epitete bola, metafore patništva, hiperbole odanosti, da se osvijestimo i da nam se nikada ne ponovi. Vrlo često razmišljam o tome kako nastaje historijski revizionizam. Kako je moguće da neko može preći preko činjenica stvarajući narativ(e) koji odgovaraju jednoj grupici, nipodaštavajući …