Oni koji su preživjeli ratove na području bivše Jugoslavije ključni su za izgradnju mira. Njihova svjedočanstva služe kao podsjetnik na prekršeni imperativ “nikad više”. Priznavanje njihovih prava uključuje i pravo na reparaciju. Reparacije su ključne za pomirenje i sprečavanje ponavljanja zločina. Štoviše, reparacije će omogućiti postkonfliktnim društvima da marginalizaciju preživjelih iz rata izvuku iz njezinih korijena.
Ovo je stav predstavnika civilnog sektora iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova, i međunarodnih institucija, a koji je iznesen na regionalnoj konferenciji „Izgradnja zajedničke agende za prevenciju na Zapadnom Balkanu“, u sklopu panela „Žrtve i reparacije: Lokalna perspektiva“, u martu ove godine u Podgorici. Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, putem video poruke, kazala je da su žrtve kao svjedoci odigrale ključnu ulogu pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Mehanizmom, „njihove priče su svjedočanstva o otpornosti ljudskog duha i služe kao snažni podsjetnici za imperativ – nikad više“.
„Ohrabrujuće je primjetiti da prava žrtava međunarodnih zločina na traženje odštete je sada šire priznato. Brojni sudovi i tribunali uspostavljeni nakon MKSJ, uključujući povezana načela i postupke u svoje pravne okvire nastoje žrtvama pružiti sredstva za naknadu štete“, navela je Santana, dodajući da „postoji sličan razvoj i unutar domaće sfere“.
Reparacije: nesavršena borba
Selma Korjenić iz TRIAL International BiH, naglasila je važnost uključivanja žrtava u procese reparacija i tranzicijske pravde, podsjetivši da su „civilno društvo i udruženja žrtava morali aktivno zagovarati i podizati svijest kako bi postigli neke mjere reparacija“.
Istakla je ulogu međunarodne zajednice u podršci procesu pravde i reparacija, navodeći primjer uspješnog povećanja procesuiranja slučajeva seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini nakon što je pitanje postalo globalno prioritetno. Kroz rad sa žrtvama i prepoznavanje njihovih potreba, Korjenić naglašava da su postignuti konkretni rezultati, poput donošenja Zakona o pravima za žrtve torture u Republici Srpskoj.
Ovim zakonom uređuju se uvjeti i postupak za priznavanje statusa i prava žrtava ratne torture kao posebne kategorije civilnih žrtava rata, te prava temeljem njihovog utvrđenog statusa. Također se uređuje način ostvarivanja njihovih prava, način osiguranja sredstava za ostvarivanje tih prava, te druga pitanja od značaja za priznavanje statusa i prava prema ovom zakonu.
Daliborka Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje Crne Gore, smatra da reparacije su snažan mehanizam suočavanja s historijskom nepravdom. Pojasnila je da reparacije potiču pomirenje tako što priznaju patnje žrtava.
„Govoreći o reparacijama, one nam dolaze kao nešto potpuno udaljeno, ne samo političarima koji stvaraju ovu atmosferu, već nedostaje i podrške građana kako bi to gurali naprijed, kako bi barem djelomično nadoknadili dijelove pravde na koju žrtve još čekaju“, smatra Uljarević.
Bekim Blakaj iz Fonda za humanitarno pravo sa Kosova naveo je da je uloga civilnog društva u procesu tranizicijske pravde ograničena u vezi s reparacijama, ukazujući na problematiku zakona o statusu i pravima žrtava koji su diskriminirajući prema civilnim ratnim žrtvama. Uz to, dodaje da često memorijalizacija na Kosovu nije inkluzivna i ne pruža adekvatnu naraciju o prošlim događajima.
Naglasio je potrebu za pravednijim pristupom reparacijama, a koji bi uključivao sudsku komponentu, navodeći: „Kad je riječ o monetarnim kompenzacijama, poput onih koje pružaju fondovi, u Kosovu, nažalost, sve su administrativne reparacije. Nema jednog slučaja da je sud dodijelio reparaciju za određene žrtve“. Administrativna reparacija je vansudski postupak koji države provode radi pružanja naknade masovnom broju žrtava kršenja ljudskih prava.
Polarizirana društva i društvene promjene
Sagovornici panela složili su se da su društva zapadnog Balkana sve više polarizirana.
U Crnoj Gori, prema riječima Uljarević, postoji sistemski pristup zanemarivanju pitanja polarizacije i podjela bez obzira na razlike unutar vlasti jer „ono što svjedočimo u posljednjih nekoliko godina je zapravo regresija“.
Branko Ćulibrk, iz Centra za mlade KVART u Bosni i Hercegovini, vjeruje da promjene u društvu moraju proizaći iz samih građana.
„Naša je uloga zagovarati solidarnost i vidljivost žrtava, bez kritiziranja političkih struktura koje bi nas mogle marginalizirati“, smatra Ćulibrk, ističući važnost rada s mladima.
Prema njemu, rad na rješavanju problema prošlosti ključan je za ostvarivanje željenih društvenih promjena. KVART je usmjeren na rad s mladima, ali prepoznaje nužnost uključivanja cijele lokalne zajednice kako bi se pormijenili lokalni društveni okviri u vezi s prošlošću.
Marlies Stappers iz Impunity Watch, koja je moderirala panel „Žrtve i reparacije: Lokalna perspektiva“, naglasila je da ne možemo pričati o značajnim reparacijama bez priznanja počinjenih zločina.
„Pravda znači i priznanje i prihvatanje bez čega žrtve ne mogu ozdraviti“, naglasila je Stappers.
Uz to, dodaje Stappers, reparacije imaju ulogu u sprečavanju ponavljanja zločina i mogu doprinijeti rješavanju uzroka marginalizacije žrtava ratnih zločina.
____________________________________
Ovaj članak je nastao nakon regionalne konferencije o prevenciji zločina koju su organizovali Centar za postkonfliktna istraživanja, Impunity Watch i Koalicija za prevenciju genocida i masovnih zločina na Zapadnom Balkanu u martu 2024. godine u Podgorici, Crna Gora. Konferencija je omogućena uz podršku komesara Vijeća Evrope za ljudska prava, Fonda Rockefeller Brothers, Ministarstva vanjskih poslova Italije, Evropske unije u BiH i UNDP-a BiH (u okviru programa Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu).
