Umjetnički izražaj u čast majkama i ženama Srebrenice

Marame i šalove donirale su žene iz Bosne i Hercegovine, regije i svijeta, pa čak daleke Kube i Kenije, na inicijativu Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI), Memorijalnog centra Srebrenica i Udruženja ,,Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“. Staza koja vodi do mezarja žrtava bila je oplemenjena maramama i šalovima umjetničke instalacije „Majčina marama“, a koja je službeno otvorena 10. jula u sklopu obilježavanja 27. godišnjice genocida u Srebrenici.

Tokom službenog otvorenja umjetničke instalacije „Majčina marama“, marame su povezale majke Srebrenice zajedno s Alice Wairimu Nderitu, specijalnom savjetnicom Ujedinjenih nacija (UN-a) za prevenciju genocida, Kathryne Bomberger, generalnom direktoricom Međunarodne komisije za nestale osobe, Tali Nates, osnivačicom i direktoricom Centra za Holokaust i genocid u Johanesburgu, Dunjom Mijatović, povjerenicom Vijeća Evrope za ljudska prava, Annick Lacroix, potpredsjednicom Pariškog komiteta Majke za mir, kao i drugim stručnjakinjama iz različitih oblasti iz Bosne i Hercegovine i svijeta, a koje su prisustvovale međunarodnog konferenciji „Heroine Srebrenice“. 

Međunarodna konferencija „Heroine Srebrenice“ je bila cjelodnevni događaj na kojem su stručnjakinje, kreatorke politika i aktivistkinje iz Bosne i Hercegovine i svijeta odale počast žrtvama i preživjelima genocida u Srebrenici, ali i naglasile važnu ulogu žena tokom rata ali i u postkonfliktnoj izgradnji mira. 

Marame za umjetničku instalaciju „Majčina marama“ su bile izbor Centra za postkonfliktna istraživanja, Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ i Memorijalnog centra Srebrenica zbog njihovog kulturnog i vjerskog značaja za žene ne samo u Bosni i Hercegovini, već i diljem svijeta.  

Zagovornice mira i briga o voljenima

Munira Subašić, predsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“, kazala je da je marama simbol žene, pojasnivši da neke žene nose maramu ili šal oko vrata kao modni detalj, dok neke pokrivaju glavu. „Marama je simbol bošnjačkih žena koje su nosile teret na svojim leđima i za vrijeme i nakon rata“, kazala je Subašić. 

Teret, koji je spomenula Subašić, ima dvije strane. Prvi je taj što su im muževi ubijeni pa su žene Srebrenice nastavile da se brinu o svojim voljenima. „Radile su u fabrikama, pomagale su izbjeglicama, organizovale humanitarne inicijative i borile se da svojoj djeci osiguraju obrazovanje i svjetliju budućnost“, pojasnila je Subašić. 

Drugi teret je taj što su žene postale zagovornice izgradnje mira. Memorijalni centar Srebrenica u sklopu kojeg je i mezarje, gdje se ukopavaju identifikovani posmrtni ostaci žrtava genocida, ne bi postojali da nije bilo zalaganja i napora žena kao što je Subašić. Bez majki Srebrenice ne bi bilo moguće osigurati pravdu za izvršioce genocida i drugih zločina. Mnoge majke Srebrenice su putovale u Den Haag da svjedoče pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Čineći to, dale su suštinski doprinos izgradnji mira govoreći istinu o zločinima Srebrenice, pomažući da se ratni zločinci privedu pravdi i utičući zajedno sa ženama Istočne Bosne da seksualno nasilje bude kvalifikovano kao zločin protiv čovječnosti u međunarodnom pravu. 

Amina Sejfić, projekt menadžerica u Centru za postkonfliktna istraživanja, objasnila je da ,,bez Majki Srebrenice pravda ne bi bila postignuta“. Uprkos njihovom doprinosu, istakla je da ,,te žene nisu priznate od strane države koliko bi trebalo da budu za sve što su uradile“. 

Prepoznajući značaj Majki Srebrenice, Centar za postkonfliktna istraživanja je potaknuo Udruženje „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“, kao i Memorijalni centar Srebrenica da kroz umjetničku instalaciju „Majčina marama“, prateću izložbu i publikaciju, ali i međunarodnu konferenciju „Heroine Srebrenice“ odaju počast majkama i ženama Srebrenice ali i svim ženama koje se bore za istinu i pravdu i pokažu svijetu koliki je njihov doprinos. 

Zajedništvo i solidarnost

Centar za postkonfliktna istraživanja, Udruženje „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ i Memorijalni centar Srebrenica su pozvali organizacije i pojedince iz Bosne i Hercegovine, regije, Evrope i svijeta da pošalju marame i šalove, od kojih neki imaju jaku sentimentalnu vrijednost jer su ih nosili njihovi najbliži ili u posebnim prilikama, kao i poruke u kojima ističu vrijednost borbe za istinu, ali i snagu povezivanja s heroinama Srebrenice. 

Žene, majke i kćerke, donirale su više od 3.000 marama i šalova, koje su pripravnici Centra za postkonfliktna istraživanja, njih 14, a koji dolaze iz različitih država i prestižnih univerziteta, sortirali, fotografisali i katalogizirali po materijalima, bojama i uzorcima. 

Rezultati ovog rada postali su vidljivi kada su marame donesene iz Sarajeva u Srebrenicu. Učesnici Ljetne škole za mlade Srebrenica, osmodnevnog programa koji je organizovao Centar za postkonfliktna istraživanja i Memorijalni centar Srebrenica od 06. do 13. jula 2022., i tim Centra za postkonfliktna istraživanja, kao i drugi zainteresirani su izložili na stotine marama, vežući jednu za drugu u redovima organizovanim po bojama. Čvorovi između marama simbolizuju zajedništvo i solidarnosti među ženama širom svijeta. 

Ena Rizvić, jedna od pripravnica Centra za postkonfliktna istraživanja, je kazala da je bilo jako inspirativno vidjeti mlade iz cijelog svijeta da rade zajedno na stvaranju ove važne instalacije. 

Na dan Međunarodne konferencije Heroine Srebrenice, 10. jula, učesnici, panelistkinje, mnogobrojni novinari i televizijske ekipe, kao i obični građani su prošli putem lepršavih marama kako bi ušli u Spomen sobu Memorijalnog centra Srebrenica, gdje je održana konferencija. Između marama i šalova instalacije „Majčina marama“ prošle su sve delegacije koje su prisustvovale 11. jula na komemoraciji, kao i drugi koji su prisustvovali ukopu 50 identifikovanih posmrtnih ostataka ubijenih u genocidu.

Znak solidarnosti sa majkama Srebrenice u sklopu instalacije „Majčina marama“ dala je i  Kajsa Ollongren, holandska ministrica odbrane.

Sejfić je naglasila da ,,više nije dovoljno samo govoriti o nečemu što se dogodilo tokom rata. Više nije dovoljno samo imati komemoraciju, posebno zbog mlađih generacija koje su na svakom koraku okružene tehnologijom.“ 

,,Važno je,“ rekla je Sejfić, ,,koristiti kreativnu multimediju za izazivanje interesa u široj javnosti, preoblikovati ustaljene narative, pokrenuti dijalog i izdići nedovoljno zastupljene glasove.“ 

Sejfić je zaključila da se nada da će ova instalacija ,,potaknuti nadu, interkulturalno razumijevanje i saradnju među ljudima koji žive u postkonfliktnim i podijeljenim društvima“.

Koliko je ključno sjećanje u sprečavanju da se zločini iz jula 1995. ne ponove, naglasila je specijalna savjetnica UN-a za prevenciju genocida. ,,Izabrati da ne zaboravimo znači posvetiti se sprečavanju ponovnih sukoba“, istakla je Nderitu u bivšoj bazi Holandskog bataljona u Potočarima. 

Predanost prevenciji, prema njenim riječima, je još potrebnija u svjetlu nedavnog poricanja genocida, veličanja ratnih zločinaca i govora mržnje u regionu. To je obrazac koji, kako je kazala, ,,dijeli ljude, zajednice i države“.

Iako su ti obrasci još uvijek uveliko prisutni, utjeha je znati da su Majke Srebrenice, zajedno sa bezbrojnim drugim aktivistima u regionu, i dalje nezasitne u potrazi za pravdom. One su ustrajne u svojim ciljevima uprkos svim nedaćama i općem nedostatku priznanja za njihov rad. 

Kako je kazala Sejfić, one su ,,pokazale, riječima i djelima, svoju posvećenost“ i zbog toga je od najveće važnosti da Majke Srebrenice i dalje dobijaju priznanje i podršku koju zaslužuju.

Instalacija „Majčina marama“ je ostala izložena u Potočarima sve do kraja komemoracije i zajedničke dženaze 11. jula. Njeno se putovanje tu ne završava jer će instalacija „Majčina marama“ biti nomadski spomenik koji će putovati različitim gradovima širom svijeta. Na ovaj način, „Majčina marama“ će i dalje služiti kao pristupačan i upečatljiv način isticanja često potcijenjene, ali važne uloge Majki Srebrenice kako tokom sukoba tako i u izgradnji mira tokom decenija koje su uslijedile.