Miss Sarajeva pod opsadom: Moda i ljepota kao simboli otpora

Meliha Varešanović u Sarajevu, 1994. godine (izvor: knjiga ‘Bosnia 1992-1995’)

Ovo je svjetski poznata fotografija Melihe Varešanović koju je uslikao britanski fotograf Tom Stoddart. Ta fotografija je slala drugačiju poruku ljudima na drugoj strani svijeta koji su je gledali u novinama. Njima je ta slika predstavljala ljepotu, ali njena stvarnost je da je Meliha samo razmišljala kako preživjeti još jedan dan.

„Obukla sam jednu od svojih najdražih haljina i sandale. Sjećam se da je to bilo prvo jutro koje sam imala novu kratku frizuru. Morala sam se ošišati jer nije bilo vode i šampona za održavanje duge kose, ali uprkos tome sam je uspjela nekako namjestiti da liči na nešto. Stavila sam karmin, maskaru i nalakirala nokte. Dignute glave sam polako hodala. Nikada nisam trčala, pogotovo tokom rata. Nisam trčala jer nisam htjela da snajperisti vide da sam uplašena. Uvijek sam se voljela šminkati, ali tada sam baš nešto posebno to htjela. Tokom rata sam oblačila samo najbolju odjeću koju sam imala u ormaru,“ kaže Meliha.

Sarajevo je bilo pod opsadom punih 1460 dana. Uprkos nestašici hrane, vode i struje, ljudi su brinuli o svom izgledu, te tako privlačili pažnju stranih novinara. U odsustvu drugih oblika moći, žene su koristile svoju odjeću i ljepotu kao način izražavanja. Tako su slale poruku da ne planiraju samo sjediti i čekati da se rat završi. Izgled i ponašanje, odosno stav, bili su vid otpora.

Organizovane su brojne izložbe, radionice i okrugli stolovi posvećeni kulturi urbane mode u Sarajevu tokom istorije, uključujući i ratni period. Normalna pravila oblačenja su se poštovala do vanrednog stanja. Šta ste nosili je zavisilo od vašeg zanimanja. Ali devedesetih se sve to promjenilo i sva pravila su odbačena. Frizeri su radili u skloništima za bombe, većina ih nije ni naplaćivala svoje usluge. Žene nisu odustajale od svojih kožnih kaputa, šešira, torbica i štikli, čak i kad su morale hodati kilometrima.

Modna dizajnerica Amna Kunovac je u toku opsade u Sarajevu dizajnirala svakodnevne odjevne predmete koji su bili „spremni za obući“. Za vrijeme velike nestašice, takvu odjeću su uglavnom kupovali ljudi koji su radili za međunarodne organizacije u Sarajevu, ali i Sarajke koje su štedile kako bi sebi kupile neki nov, lijep odjevni predmet.

Medijski izvještaji o Sarajevu pod opsadom su uglavnom bili puni slika i fotografija uništenja i ubijanja. Uprkos svemu manifestacija „Miss Sarajeva pod opsadom“ održana je 1993. godine. Iako se to činila kao suluda i čudna ideja, pokazala je da ljepota i dalje može poslati jaku poruku.

Inela Nogić je osvojila titulu „Miss opkoljenog Sarajeva“ 1993. godine. Slika na kojoj drži transparent sa natpisom „Ne dajte im da nas ubiju“ je postala simbol otpora. (izvor: knjiga ‘Bosnia 1992-1995’)

Sedamnaestogodišnja Inela Nogić je proglašena pobjednicom. Dok je izlazila na modnu pistu uz pjesmu „Eve of Destruction“, zajedno sa drugim učesnicama držala je transparent na kojem je pisalo „Don't let them kill us“ (Ne dajte im da nas ubiju). Ta slika je kasnije postala dio mnogih reportaža o Sarajevu pod opsadom.

„Cilj ovog takmičenja je bio da se pokaže da rat može biti nešto više, ne samo ljudi i oružja. Cilj je bio da se pokaže da su i žene imale ulogu u otporu tako što su podizale moral i slavile život i životarenje. To je bila suluda stvar tokom rata, ali mi smo morali pokušavati voditi što normalniji život. Bio je to neki odbrambeni mehanizam koji smo svi imali“, prisjeća se Inela Nogić.

Filmski režiser Bill Carter je iskoristio amaterske snimke tog takmičenja u svom dokumentarcu „Miss Sarajevo“ koji je emitovan širom svijeta. Snimka je i dio video spota za pjesmu „Miss Sarajevo“ koju je snimila grupa U2 sa Italijanskim operskim pjevačem Lucianom Pavarottiem.

Fotografije Melihine haljine i Inelinog kupaćeg kostima su predstavljale nešto puno više od odjevnih predmeta: to su bili simboli otpora.

__________________________________________________________________________________

Ovaj članak je ranije objavljen u bosanskom izdanju ASBO Magazina tokom 2019. godine. ASBO je nezavisna publikacija koju je osnovala Fondacija D kao produžetak svoje misije otkrivanja i prikazivanja novih talenata. Magazin ima za cilj da prikaže umjetničke talente i potencijale Bosanaca i Hercegovaca kako bi ih osnažio i pružio međunarodnu platformu da podijele svoj rad, ideje i mišljenja o muzici, modi, umjetnosti i kinematografiji.

Anja je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Banja Luke. Diplomirala je novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Banja Luci, a magistrirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, gdje trenutno živi i radi. Novinarsko iskustvo stekla je pisajući za pojedine bh.medije, a dvije godine provela je kao novinarka na portalu za studente gdje se bavila temama iz studentske svakodnevice i sektora obrazovanja. U martu 2021. godine vraća se u civilni sektor i pridružuje se timu Zaklade SOLIDARNA, kao programska asistentica.

Vezani članci

Sportske tribine – nacionalna podkusurivanja
Fenomen ispoljavanja mržnje na tribinama i stadionima bosanskohercegovačkih fudbalskih klubova još uvijek ne jenjava. Stručnjaci smatraju da se na tribinama ispoljava bijes nagomilan u ličnom životu.
Žene na političkom nebu BiH – Priča u kojoj se Davidova praćka slomila
Izborna legislativa u BiH je uređena izbornim zakonom, odnosno članom koji govori o zastupljenosti polova na kandidatskim listama. Međutim, realnost je drugačija, što nam pokazuje i statistika opštih izbora 2018. godine kad je samo 16 odsto žena bilo nosilac liste.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu