Protestima na kojima traže pravdu i podsjećaju da se ne zaboravi, šetnjom, čitanjem imena i prezimena ubijenih, različitim kulturnim ali i drugim događajima obilježava se genocid u Tuzli, Gradu, u koji su preživjeli uspjeli doći nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Zajednička poruka je: „Ne mrzimo, ali nećemo nikada zaboraviti.“
S ciljem izgradnje održivog suživota, perspektivnije budućnosti i međusobnog pomirenja ispočetka kao neformalna grupa građana “ADOPT Srebrenica”, a kasnije udruženje, kreirali su neutralan prostor gdje mogu slobodno razgovarati o zajedničkoj prošlosti, ratnim dešavanjima, posljedicama rata i aktuelnim prilikama.
Srpske vojne i policijske vlasti 14. jula 1995. godine pucale su na Mevludina Orića na stratištu u Orahovcu (općina Zvornik), jednom od više mjesta masovnih pogubljenja tokom činjenja genocida u i oko Srebrenice.
U Memorijalnom centru Srebrenica 9. jula, u sklopu obilježavanja 27. godišnjice genocida u Srebrenici, otvorena je izložba „Marame sjećanja“, koja obuhvata fotografije majki Srebrenice, s ciljem odavanja počasti njihovoj višegodišnjoj borbi za pravdu i istinu i upornosti za pronalazak posmrtnih ostataka njihovih najmilijih, dostojanstven ukop i „očuvanje života“ u godinama nakon genocida u Srebrenici. Izložbu „Marame sjećanja“ prati fotoknjiga o životu majki Srebrenice.
Više od 50 mladih iz Bosne i Hercegovine, Evrope i svijeta vezivali su marame i šalove s obje strane staze koja ide od Memorijalnog centra Srebrenica do mezarja žrtava genocida praveći umjetničku instalaciju „Majčina marama“ i odajući počast majkama i ženama – heroinama Srebrenice, njihovoj dugogodišnjoj borbi za pravdu i istinu.
ovogodišnjem pješačkom pohodu, protestnog naziva ,,Marš mira“, više hiljada učesnika prošlo je teško prohodne brdsko-planinske predjele, gusto pošumljene predjele s potocima, kao i određeni broj povratničkih naselja, od Nezuka (općina Sapna) do Potočara (općina Srebrenica) u znak sjećanja na ubijene u genocidu u julu 1995. godine.