Protestima na kojima traže pravdu i podsjećaju da se ne zaboravi, šetnjom, čitanjem imena i prezimena ubijenih, različitim kulturnim ali i drugim događajima obilježava se genocid u Tuzli, Gradu, u koji su preživjeli uspjeli doći nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Zajednička poruka je: „Ne mrzimo, ali nećemo nikada zaboraviti.“
Nuri Begović, predsjednici Udruženja „Žene Srebrenice“ u genocidu je ubijeno 18 članova uže porodice. Pronalazak i identifikacija posmrtnih ostataka predstavlja ponovnu proživljenu bol, ali i smiraj. Njeni ubijeni u genocidu pronašli su smiraj u Potočarima, izuzev tetka, čiji posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni. Najmanje posmrtnih ostataka pronašli su od njenog brata.
„Najviše boli kada ne znate gdje su kosti najmilijih. Ali, kada pronađete posmrtne ostatke tek vidite o kakvom se zločinu tu radi. Tek onda shvatite šta su uradili tvojim najmilijim“, kazala je Begović.
Na 28. godišnjicu od genocida u Srebrenici, ona poručuje da je negiranje genocida jako bolno.
„Zamislite izgubili ste kompletnu porodicu i onda dođe neko i kaže to se nije desilo. To nas vrijeđa. To boli. Ispade kao da nikada nikoga nisam ni imala“, kazala je Begović.
Svakog 11-og u mjesecu, „Žene Srebrenice“ opominju na genocid kako se ne bi zaboravio ali i traže pravdu.
„Mi tražimo da se kazne oni koji su to počinili. Da se prizna genocid. Nisu svi krivi. Krivi su oni po imenu i prezimenu“, kazala je, ističući važnost pronalaska i identifikacije ubijenih.
Naglasila je da ne mrze ali da nikada neće zaboraviti. „Kada negiraju genocid, negiraju i postojanje naših najmlijih. Ko nam ih je uzeo?“, zapitala se Begović.
Opominju i ne zaboravljaju ni studenti Filozofskog fakulteta. Studentsko vijeće Filozofskog fakulteta treću godinu zaredom na Trgu Slobode u Tuzli organizuju čitanje imena žrtava genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
„Na taj način želimo da produbimo refleksiju svega onoga što se desilo i da na taj način, čitanjem, svakoj od tih žrtava damo glas i da tako postanu vidljive na taj način“, kazala je Amina Hodžić, predsjednica Skupštine Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
To čine kako bi njegovali kulturu sjećanja. Međutim, najveći problem je u tome što na drugoj strani postoji drugačija vrsta kultura sjećanja. Tamo se ratni zločinci glorifikuju.
„Porazno je da mladi ljudi to gaje. Da se takva kultura sjećanja njeguje. Ovakve stvari i ova akcija nam mora poslužiti kao inspiracija da pokažemo šta je ispravno i šta je istina i pravedno jer svijet na nama ostaje“, zaključila je Hodžić.
Kultura sjećanja se njeguje kroz razne aktivnosti naročito one kulturne. Upravo zbog toga Bosanski kulturni centar Tuzlasnkog Kantona (BKC TK), već drugu godinu zaredom organizuje manifestaciju „Dani sjećanja na genocid u Srebrenici“.
„Program se sastoji od tri promocije knjiga, izložbe dokumenata koji pokazuju presude, i na kraju 10. jula program se završava šetnjom simboličnog naziva ʻMirna šetnja 8372 za Srebrenicuʼ, gdje građani Tuzle prave simbolično 8372 koraka od BKC TK do Trga žrtava genocida u Srebrenici“, pojasnio je Nedim Ćudić, stručni saradnik za odnose s javnošću javne ustanove BKC TK.
Opomena, njegovanje kulture sjećanja, oprost, ali ne i zaboravljanje. Bez mržnje, ali sa nadom da se pronađu posmrtni ostaci najmilijih jer onda, kako je kazala Begović, imaš gdje otići i proučiti Fatihu. Cijelu godinu, naročito 11. jula, u sebi ponavlja molitvu za Srebrenicu: „Molimo Te, Bože. Da tuga bude nada. Da osveta bude pravda. Da majčina suza bude molitva. Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica“.
