Cilj u Siriji je “terorisati stanovništvo i iscrpiti revoluciju. Režim se fokusira na hapšenje mirnih aktivista da bi situaciju pretvorili u čisto oružani konflikt.” Uistinu, prisilni nestanci se koriste kao dio namjerne strategije za terorisanje porodica i zajednica i za širenje straha u svrhu sakaćenja otpora i ušutkivanja disidenata.
Ljudi nestali u Siriji se jako često smatraju ubijenim ili zatočenim. Više od 99.000 Sirijaca nestalo je tokom gotovo 40 mjeseci sukoba, pokazuju statistčki podaci Odjela za statistiku i Centar za demokratsko-republičke studije iz juna 2014. godine.
Ovi podaci za Sirijski centar za statistiku i istraživanje, Sirijski centar za kršenja ljudskih prava i Damask centar za ljudska prava, samo su procjene koje ne mogu biti sa sigurnošću tačne.
Procjene broja nestalih u maju 2013. godine su bile slične. Kretale su se u rasponu od 10.000 do čak 120.000.
Veliki dio ovog dispariteta može se pripisati odbijanju sirijskih vlasti i raznih naoružanih skupina da daju statističke podatke o tome koliko ljudi je u pritvoru, kao i da informišu o statusu i sudbini mnogih od tih zatočenika. Osim toga, trenutačno ne postoje nezavisni promatrači ili predstavnici trećih partija koje mogu pristupiti nadgledanju situacije.
Nestala osoba, prema Međunarodnom odboru Crvenog križa je osoba čije mjesto boravka je nepoznato za njegovu ili njezinu rodbinu ili je na na temelju pouzdanih informacija prijavljena kao nestala tokom oružanih napada, unutrašnjih konflikata ili prirodnih katastrofa.
Za razliku od smrti voljene osobe, kad se neka osoba vodi kao nestala ne postoji prilika za zatvaranje slučaja i porodice ostaju u agoniji, suočeni sa tjeskobom o sudbini svojih očeva, majki, braće, djece i prijatelja. Za mnoge, ova nesigurnost se smatra oblikom psihološkog mučenja.
Prisilni nestanci su uobičajni u Siriji i čine znatan dio nestalih osoba u državi. Prema međunarodnim konvencijama, prisilni nestanak podrazumijeva: hapšenje, zatvor, otmicu ili bilo koji drugi oblik lišavanja slobode. Prema međunarodnom pravu prisilni nestanci se kvalifikuju kao ratni zločin.
Amnesty International i Human Rights Watch vjeruju da je većina zatočenika u Siriji prisilno nestala. Anwar al-Bounni, borac za ljudska prava u Damasku, izjavio je da je cilj u Siriji da se terorizira društvo i ugasi revolucija.
“Režim je fokusiran na hapšenje mirnih aktivista u svrhu stvaranja čisto oružanog sukoba. U biti, nasilni nestanci su postail jedna od glavnih strategija na koji način terorizirati porodice i zajednice, te širiti strah koji onemogućava pružanje otpora i smanjuje disidenciju”, izjavio je Anwar al – Bounni.
Ukoliko je neko ciljana grupa, prijetnja je konstantna i stavlja jaku sjenu na njegov svakodnevni život, smatra Rina Kamal, glasnogovornica Međunarodnog crvenog križa.
Prema njenim rječima, postoje poteškoće oko identificiranja ciljanih grupa iz kojih su nasilno nestajali ljudi. Kao razlog navela je da su ljudi nestajali iz svih sfera života.
Huffington Post je 2013. godine izvjestio da ljudi, često mirni aktivisti, civili, advokati, doktori, te ljudi koji su pružali pomoć, bili su oni koji su iz svojih kuća, ureda, bolnica nestajali i gubio im se svaki trag.
“Assadove snage nisu imale jednu ciljanu grupu ljudi, obzirom da su i djeca bila njegova meta. Krajem maja 153 tinejdžera, dječaka godina izmedju 13-16 su bili kidnapovani od strane ISIS vojske dok su se vraćali kućama u Kurdskom gradu Ain Al-Arab u blizini granice sa Turskom. Nakon polaganja ispita u gradu Aleppu. Konvoj sa 10 minibusa je bio zaustavljen i djeca su odvedena u religijsku školu u Manbeju na takozvane lekcije iz Šerijatkog zakona i Džihadske ideologije. Dok su dva dječaka uspjela pobjeći i 15 drugih je oslobođeno sredinom juna. Ostali su još uvijek tu. Porodice nestalih dječaka očajno čekaju bilo kakve vijesti vezano za nestanak i mole se za svoju djecu”, navedeno je u objavljenom članku u Huffington Post.
Porodice često ne dobivaju nikakve informacije o stanju članova svojih porodica. Kako bi ublažili preveliku neizvjesnost, Međunarodni crveni križ u Damasku šalje zahtjeve Assadovoj vladi i opoziciji vezano za nestale ljude, te zahtijevaju informacije. U prošloj godini je bilo preko 1.300 ovakvih vrsta zahtjeva. Odgovor je dobijen za 271 zahtjev, dok su ostali neizvjesni. Osobe bez validne dokumentacije su u mnogo većoj opasnosti od mučenja i maltretiranja i često ih se drži u tajnim pritvorskim jedinicama.
Od 15. do 19. juna, delegacija iz Sirije sačinjena od Sirijske Komisije za Tranzicijsku Pravdu na čelu sa dr. Radwan Ziadeh, posjetila je BiH u organizaciji Međunarodne komsije za traženje nestalih osoba (ICMP). Svrha posjete je bila da prouče iskustva BiH sa tranzicijskom pravdom sa posebnim osvrtom na nestale osobe za vrijeme rata u BiH.
Delegacija je upoznata sa iskustvima BiH u uspostavljanju sudova, razvoju zakonodavstva za podršku i zaštitu žrtava, nezaboravljanju i davanju počasti žrtvama. Ova posjeta pokazuje posvećenost identifikaciji nestalih osoba u Siriji i daje nadu za uspješnu tranziciju jednom kada sukobi prestanu.
Nezavisna Međunarodna istražna komisija u Sirijskoj Arapskoj Republici objavila je izvješće u junu u kojem se navodi da su “sukobi u Siriji dosegli kritičnu tačku, što predstavlja prijetnju cijeloj regiji. Zbog iluzije o vojnoj pobjedi zaraćenih strana nasilje je eskaliralo do besprimjerne razine”.
“Zločinci ne znaju za strah i ni ne pomišljaju na posljedice. Pod ovim uslovima, nemoguće je koristiti stručnost ICMP-a za početak dugog procesa pronalaženja, eshumacije i identifikacije mrtvih, te zbog toga, porodice nestalih će morati nositi teške terete neizvjesnosti vezano za sudbinu svojih najmilijih”, navedeno je u izvještaju Međunarodne istražne komisije.
