U susret 20. godišnjici Srebreničkog genocida, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) donosi 100,000 kostiju na mjesto zločina. Suosnivačica centra, Leslie Woodward govori o motivaciji koja stoji iza projekta “Milion kostiju”, objašnjavajući važnost vizualizacije genocida.
“Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt miliona je statistika.”
Josif Staljin
Sjećanje na Srebrenicu
8. juna 2013. godine, cijeli svijet je gledao dok se hiljade volontera iz Sjedinjenih Država okupljalo u National Mall-u u Washingtonu da položi milion ručno izrađenih kostiju. Ova simbolična masovna grobnica je dio projekta “Milion kostiju”, koji predstavlja kolektivni protest protiv trenutnih genocida i masovnih zločina u mjestima kao što su DR Kongo, Sudan i Južni Sudan, Burma i Somalija. Insipirisani ovim poduhvatom, članovi Centra za postkonfliktna istraživanja u Sarajevu su se zapitali: “Šta kada bi ovaj projekat donjeli u Bosnu i Hercegovinu?”
11. jula ove godine počeće obilježavanje 20. godišnjice genocida u Srebrenici koji je uzeo živote više od 8,000 Bošnjaka. Svake godine na ovaj datum se okupljaju porodice žrtava kako bi sahranili posmrtne ostatke najmilijih koji su pronađeni u masovnim grobnicama širom zemlje. Za one koji ova stradanja nisu direktno doživjeli, teško je shvatiti i vizualizirati tako veliku tragediju i baš zbog toga je CPI odlučio da donese ovaj projekat u Srebrenicu i oda počast stradalima.
Od 8. do 11. jula, CPI će okupiti više od 100 mladih ljudi iz BIH, regiona i svijeta da zajedno polože 100,000 ručno izrađenih kostiju na mjestu gdje su mnogi Bosanci zadnji put vidjeli članove svojih porodica 1995. godine.
“Želimo da ovo polaganje kostiju služi kako mladima da se povežu sa iskustvima žrtava i preživjelih, tako i kao platforma koja će omogućiti preživjelima da podijele svoju bol sa svijetom,” objašnjava Velma Šarić, osnivačica i direktorica CPI. “Ovo će biti težak i emotivan događaj, ali i nešto što će naši učesnici dugo pamtiti.”
Pored ove kolektivne akcije volontera, CPI je planirao niz aktivnosti sa ciljem povećanja učešća mladih u procesu izgradnje mira, te edukacije učesnika o temama kao što su moralna hrabrost, međuetnička saradnja i prevencija genocida. Nakon ovih aktivnosti, svi učesnici događaja će zajedno da prisustvuju Komemoraciji 20. godišnjice genocida u Srebrenici, 11. jula.
”Također imamo i dugoročne planove za ove kosti”, objašnjava Velma. “CPI će da sarađuje sa Opštinom Srebrenica, Memorijalnim centrom Potočari, udruženjima žrtava, lokalnim i međunarodnim nevladinim organizacijama i umjetnicima na razvijanju plana trajne umjetničke postavke i memorijala koji će u svom nacrtu imati ručno izrađene kosti.”
Velma dodaje: “CPI stalno radi na dovođenju mladih ljudi u Srebrenicu i uvijek sam tužna kada vidim da nema dovoljno sadržaja koji bi mladima omogućio da bolje razumiju težinu događaja koji su se tamo desili. To i jeste razlog što smo se odlučili za ovaj projekat i propratnu edukativnu komponentu koji u posmatraču izazivaju neporeciv emotivni utisak.”
Donošenje kostiju u Bosnu nije bio lak zadatak za CPI. Mnogi donatori su projekat vidjeli ili kao previše osjetljiv ili previše riskantan. Nacionalni institut za demokratiju (NED), Vijeće Evrope, Švicarska ambasada u Sarajevu i Ured Visokog predstavnika su odigrali ključnu ulogu u realizaciji ovih aktivnosti. CPI je također organizovao online kampanju sa ciljem prikupljanja dodatnih novčanih sredstava. Ipak, najveći uspjeh centra jeste dobijanje podrške samih srebreničana, uključujući i gradonačelnika Ćamila Durakovića i udruženje ”Majke Srebrenice”.
Gradonačelnik Duraković je rekao: “Mnogi projekti vezani za Srebrenicu su urađeni, ali rijetko se pojavljuju inicijative koje imaju dugoročni efekat i održive rezultate. Ovo je istorijski projekat koji ima moć da vizuelno predstavi posljedice genocida, ne samo tokom komemoracije, nego i u nadolazećim godinama.”
Hatidža Mehmedović, osnivačica udruženja ”Majke Srebrenice”, izgubila je dva sina i muža u genocidu. Čvrsto podržava inicijativu CPI. “Kada mi, žrtve, ne budemo više ovdje, želimo da mladi znaju šta se desilo i želimo da svijet vječno pamti naše sinove, očeve, muževe i braću koju smo izgubili u ovom besmislenom zlodjelu. Vjerujem da će ovaj projekat pomoći očuvanju sjećanja na sve njih.”
Milion kostiju i Umjetnost revolucije
Organizacija ”Art of Revolution” (Umjetnost revolucije) je stvorila inicijativu Milion kostiju.
Naomi Natale, umjetnička direktorica organizacije, objašnjava da je ideja o projektu Milion kostiju nastala tokom njenog rada na The Cradle Project (Projekat Kolijevka), koji predstavlja društveno-umjetničku praksa koja vizuelno predstavlja neprilike djece – siročadi u supsaharskoj Africi.
“Tokom rada na ovom projektu prepoznala sam snagu kombinovanja edukacije sa fizičkim činom stvaranja umjetničkog djela. To je pristup koji može promijeniti uvjerenja ljudi i motivisati ih na akciju,” objašnjava Naomi.
Nedugo zatim, pokrenut je projekat Milion kostiju sa nizom kampanja podizanja svijesti i različitim aktivnostima, uključujući i pripremna izlaganja 50,000 kostiju u Albuquerque i New Orleansu, SAD. Nakon toga, Art of Revolution je počeo kampanju pod nazivom ”Put za Washington”, koja je uključivala školarce, studente, umjetnike, aktiviste i građane kao volontere u pravljenju 1,000,000 kostiju koji će biti postavljeni u National Mall-u.
“Mi projekat Milion kostiju vidimo kao način za bavljenje skoro neshvatljivim problemom. Strašna priroda genocida često dovodi do beznađa i uvjerenja da djela jedne osobe ne mogu da naprave razliku.
Ovaj projekat pokazuje da mnogo malih inicijativa može stvoriti jedinstven stav.”
