Škola rokenrola u Mitrovici – sjedni i uživaj u muzici kosovskog grada rokerola

Zajedno sa šest drugih aktivnih bendova u ovoj školi, oni idu naprijed, noseći baklju za grad bogat muzičkim nasljedstvom koje je izgubilo svoj put nakon krvavog Kosovskog rata 1999. godine.

Grad rokenrola je 70. i 80-ih bio dom živahnoj muzičkoj sceni, iz koje su proizašli neki od najutjecajnijih Kosovskih bendova, uključujući TNT, koji je po etničkom sastavu albanski, i MAK, čiji članovi dolaze iz dvije različite etničke grupe. Ovaj grad je takođe bio domaćin nekoliko muzičkih festivala. Međutim, sa stalnim porastom tenzija 90-ih godina i izbitkom rata 1999. godine, agresivno etničko rivalstvo je preuzelo muzičku scenu u Mitrovici. S obzirom na to da se ovaj grad nalazi vrlo blizu granice sa Srbijom, sa značajnim brojem srpskog stanovništva, ali sa albanskom većinom, nije ni čudo što je postao simbol etničkih podjela koje su Kosovo trgale na dijelove. Nakon rata ostao je dubok jaz, a rijeka Ibar, koja protječe kroz centar Mitrovice, je postala fizička barijera koja razdvaja ‘srpski’ sjever od ‘albanskog’ juga.

U godinama koje su slijedile, osjetljiva situacija u ovom gradu je dovela do povremenih nasilnih ispada, a prelaženje novog mosta na rijeci Ibar se još uvijek smatralo opasnim. Stanovnici sa obje strane rijeke osjećaju posljedice neprijateljstva koje još uvijek traje, a grad nosi emocionalne ožiljke, zadobivene tokom skoro dva desetljeća etničkih sukoba. Iako je napredak u prošlim godinama vidljiv, još uvijek nema naznaka da se osnovni uzroci konflikta riješavaju na pravi način na političkom nivou. Podjela Mitrovice je još uvijek prepreka kulturološkom, emocionalnom i ekonomskom rastu ovog grada.

Naravno, ovakva napeta i često opasna situacija nije plodno tlo za kreativnu atmosferu koja je potrebna da bi grad rokenrola procvjetao. Talentovani muzičari, sličnih muzičkih ukusa, bi u prošlosti imali mogućnost da se slučajno sretnu i na prirodan način započnu bend. Ali ovi muzičari se sada ne ‘mješaju’ jer ne idu na drugu stranu rijeke. Međunarodne organizacije su zamijenile mnogobrojne posjetioce koji su se nekada jatili u gradove na koncerte i festivale. Sada EULEX policija i K-FOR vojnici, koji su tu da održavaju mir, sarađuju sa nevladinim organizacijama (NVO) da ponovo izgrade zajednicu koja će prelaziti etničke granice. Međutim, problem je što mnoge inicijative za izgradnju mira i brisanje podjela još više osvjetljavaju razlike između kultura ovih ljudi, što je zapravo upravo ono što ova škola rokenrola pokušava ispraviti.

Mitrovica Rock School je osnovana 2008. godine, kao alternativa za tradicionalne metode izgradnje mira koje su se realizovale u okolini. Ovaj projekat je saradnja između međunarodne NVO ‘’Musicians Without Borders’’ i lokalne NVO ‘’Community Building Mitrovica’’. Centralna ideja ovog projekta je da je muzika nešto što zbližava ljude i stvara osjećaj zajedničkog identiteta, koji je neovisan o etničkoj pripadnosti ili jeziku koji se govori.

Emir Hasani, menadžer projekta i učitelj u ovoj školi, naglašava da najpoznatiji ‘etnički mješani’ bendovi iz 70 i 80-ih nisu bili poznati kao ‘mješani bendovi’, već samo bendovi. Oni nisu bili srpski ili albanski muzičari, već rokenrol zvjezde. Otrovna politika identiteta, koja je zamaglila javni život u Mitrovici ne mijenja činjenicu da veliki dio omladine još uvijek sluša istu muziku i želi da svira iste instrumente.

Zbog sveprisutnih etničkih tenzija, jedini način da ova škola funkcioniše bio je da se podijeli na dvije lokacije – sa svake strane rijeke – nudeći časove za muzičare svih nivoa. Da bi omogućili socijalizaciju preko etničkih linija (nešto što se smatralo nemogućim tada), škola je počela organizovati ljetne škole u Skoplju, u Makedoniji, kao i kampove i treninge za bendove. To je značilo da, par sedmica svake godine, studenti rock škole su mogli da se druže, pričaju o i sviraju muziku zajedno, bez straha koji bi inače osjetili ‘kod kuće’. Iz ovih iskustava su se počeli formirati bendovi koji su prelazili etničke granice.

Od 2011. godine, ova škola njeguje etnički mješane bendove, koji pišu, snimaju i sviraju zajedno. Neki od njih sviraju čak i u Italiji i Holandiji. Neki od ovih bendova su 2016. godine imali svoje prve izvedbe u Kosovu, svirajući u Prištini i Gračanici. Sljedeći korak je organizacija koncerta u Mitrovici, ali to nije jednostavan zadatak zbog dugotrajnih podjela. Članovi benda trenutno mogu vježbati zajedno samo jednu sedmicu svaka dva mjeseca, jer u ovom slučaju škola pruža siguran prevoz za studente koji žele da pređu na drugu stranu grada. Tek su se prošle godine neki od studenata počeli osjećati dovoljno sigurno da pređu most pješke. Ovo pokazuje koliki su put prevalili ova škola i ovaj grad.

Nove generacije umjetnika koji se probijaju kroz ovu školu, guraju granice još dalje od svojih prethodnika. Dok su bendovi u prošlosti bili vrlo oprezni u vezi planiranog koncerta u Mitrovici, novi bendovi su posvećeni njegovoj realizaciji. Njihov poriv da nastupaju u Mitrovici ne proizilazi iz političke želje, već iz želje da sviraju svojim prijateljima i porodici, da pokažu šta su naučili u školi i da predstave ono što su stvorili zajedno sa svojim kolegama. Iako je ova škola uistinu projekat sa političkim i mirovnim ciljevima, ne želi se definisati kao samo takva, jer njihov najveći ponos leži u tome što su jedna od malobrojnih institucija za alternativnu muzičku edukaciju u jugoistočnoj Evropi.

Muzika je bjeg. Ona je proslava onoga što ljudi mogu postići kada rade zajedno. Muzika nije vezana za etničku pripadnost, kulturu i jezik ali jeste vezana za humanost. Dok god u Mitrovici postoje mladi ljudi koji su voljni da prate svoju strast, bez da se brinu o politici identiteta iz prošlosti, ovaj grad će nastaviti da se liječi. U gradu u kojem su svi preokupirani problemom etničke pripadnosti i nacionalnosti, Mitrovica Rock School šalje jednostavnu poruku: sjedite i uživajte u muzici zajedno.

Novi singl Proximity Mine, pod imenom “Mwah”, možete preslušati ovdje:

Cover photo: Etnički mješoviti bend, Proximity Mine (foto: škola rokenrola u Mitrovici).