Pravda i odgovornost za preživjele silovanja i seksualnog zlostavljanja počinjenog u ratu u Bosni i Hercegovini (BiH) mogu biti korisna iskustva i prakse za međunarodnu zajednicu, nevladine organizacije ali i preživjele ratnih zločina koji se čine u Ukrajini više od 25 godina kasnije.
U prvom od tri dijela obrađujemo pitanje u kojoj je mjeri pravda i odgovornost za preživjele ratnog seksualnog nasilja u BiH pomogla u dokumentovanju i istraživanju seksualnog nasilja u Ukrajini.
Od 1992. do 1995. godine, prema procjenama međunarodnih aktera, u BiH je silovano ili seksualno zlostavljano između 20.000 do 50.000 žena, djevojčica, muškaraca i dječaka. Seksualno zlostavljanje i silovanje je bilo široko rasprostranjeno i prema presudama je korišteno kao ratno oružje. Danas preživjeli seksualnog nasilja tokom sukoba (CRSV) žive u svim dijelovima BiH i još uvijek se suočavaju sa značajnim izazovima u svakodnevnom životu.
Ukrajina je upletena u oružani sukob s Rusijom od 2014. godine, ali je 24. februara 2022. Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu pod okriljem ‘specijalne vojne operacije’ za ‘demilitarizaciju’ i ‘denacifikaciju’ zemlje (The Economist, 2022). Ova potpuna invazija rezultirala je desecima hiljada smrti, kako vojnog osoblja tako i civila. Osim toga, izvještaji koji dolaze iz Ukrajine sadrže podatke o rasprostranjenom silovanju i seksualnom nasilju, pokazujući da CRSV ostaje prevladavajuće oružje. Budući da CRSV ima razorne trenutne i dugoročne posljedice za pojedince i društvo, a što je pokazatelj BiH, stručnjaci upozoravaju da je neophodno uvesti odgovarajuće mjere za rješavanje ovog problema.
Po pitanju rješavanja pitanja CRSV-a u Bosni i Hercegovini, ali i drugim sukobima, poduzete su razne inicijative s ciljem privođenja počinitelja pravdi, kao i pružanja potrebne podrške preživjelima. Jedna takva inicijativa je Inicijativa Ujedinjenog Kraljevstva za sprečavanje seksualnog nasilja (PSVI). Na temelju Rezolucije 1820 Vijeća sigurnosti UN-a, Inicijativa se bazirala na tri ključna područja: suzbijanje štetnih stavova prema preživjelima i žrtvama CRSV-a, pružanje boljeg pristupa zdravstvenoj zaštiti i pravdi te poboljšanje načina na koji sigurnosne i mirovne snage sprečavaju i reagiraju na seksualno nasilje.
Stoga će se prvi dio trodijelne serije o CRSV-u baviti pitanjem u kojoj je mjeri PSVI pomogao u osporavanju štetnih stavova prema preživjelima na putu postizanja pravde i odgovornosti.
Inicijativu su pokrenuli William Hague, tadašnji ministar vanjskih poslova Velike Britanije i Angelina Jolie, specijalna izaslanica UNHCR-a, a što je rezultiralo Međunarodnim protokolom o dokumentovanju i istraživanju slučajeva seksualnog nasilja u konfliktu, koji je 2014. godine potpisalo 155 zemalja, među kojima i BiH.
U Protokolu je navedeno da je njegov cilj „ne biti samo vitalno praktično oruđe koje se s vremenom poboljšava i jača, već i sredstvo za poticanje kontinuirane globalne pozornosti, djelovanja i zagovaranja ovog kritičnog pitanja“ za rješavanje zločina seksualnog nasilja pod okriljem međunarodnog krivičnog zakona. Kao prvi međunarodni protokol te vrste, PSVI je pohvaljen za postavljanje odlučnog akcijskog plana za nastojanja da se okonča seksualno nasilje u sukobu. Također istaknuto je načelo ‘ne naškoditi’ u interakciji s preživjelima od CRSV-a, što je od ključne važnosti obzirom na mogućnost ponovne traumatizacije žrtve tokom davanja iskaza i drugih interakcija.
Ured visokog predstavnika UN-a za ljudska prava (OHCHR) potvrdio je 43 slučaja CSRV-a protiv žena, djevojaka i muškaraca u Ukrajini, koji se uglavnom pripisuju ruskim oružanim snagama. (OHCHR, 2022).
Međutim, OHCHR je također naveo da je i dalje teško provjeriti i procijeniti širinu seksualnog nasilja koje se i dalje nedovoljno prijavljuje. Nadalje, Pramila Patten, specijalna predstavnica glavnog tajnika UN-a za seksualno nasilje u sukobima potvrdila je u intervjuu za Agence France Press (AFP) da je silovanje dio ruske „vojne strategije“ i da se koristi kao namjerna taktika rata. Patten je izjavila da, „kada žene drže danima i siluju ih, kada počnete silovati male dječake i muškarce, kada vidite niz genitalnih sakaćenja, kada čujete da žene svjedoče o ruskim vojnicima opremljenim Viagrom, to je očito vojna strategija.“ (France 24, 2022).
Empatija u pristupu prema žrtvama
CRSV i dalje ostaje nedovoljno prijavljen zločin, a Pramila Patten izjavila je da su izvještaji o CRSV-u koja dolaze iz Ukrajine samo „vrh ledenog brijega” (Patten, 2022). To je zbog kombinacije faktora uključujući logističke poteškoće u pristupu zonama sukoba i stigmu oko seksualnog nasilja koja odvraća preživjele i svjedoke od davanja izjava. U istraživanju OSCE-a iz 2019. godine, 24 posto ukrajinskih žena složilo se da je „nasilje nad ženama često izazvano od strane žrtve“, što je konsenzus koji naglašava u kojoj je mjeri ukrajinsko društvo još uvijek oblikovano pogrešnim idejama o seksualnom nasilju (OSCE, 2019). Međunarodna zajednica je itekako svjesna poteškoća u dobivanju pouzdanih statistika o CRSV-u tokom aktivnog sukoba i ima uspostavljene protokole za suočavanje s tim.
Adekvatno izvještavanje i dokumentovanje CRSV-a presudno je za postizanje odgovornosti i pravde za preživjele. Ovaj je cilj bio središnji za PSVI i Protokol budući da je prije svega bio praktičan alat za promicanje odgovornosti za zločine seksualnog nasilja prema međunarodnom pravu (PSVI, 2014). Poput pristupa koje zagovaraju UN i međunarodna tijela, PSVI je pristup usmjeren na preživjele koji se vrti oko potreba, rizika i dobrobiti onih koji su izravno pogođeni CRSV-om.
U BiH, izvještaji o CRSV-u protiv žena kružili su prvenstveno putem izjava svjedoka i svjedočenja preživjelih u zapadnim medijima. Slijedom toga, nevladine organizacije (NVO) i međuvladine organizacije (MVO) kasnije su počele objavljivati izvještaje. Unutar ovog okruženja, žrtve su rutinski bile lišene odgovarajućeg i osjetljivog zastupanja. Što se tiče problematičnog predstavljanja preživjelih od CRSV-a, novinarka Linda Grant je u članku “Anyone here been raped and speak English?” objavljenom u The Guardian-u (august, 1993) komentarisala da „postoji nešto seksi, u medijskom smislu, u hiljadama lijepih muslimanskih djevica koje jecaju pričajući svoje priče o seksualnom zlostavljanju.“ Priča o CRSV-u u BiH također je dovela do toga da su mnoge preživjele bile opetovano intervjuisane, što ih je učinilo ranjivima na ponovnu traumatizaciju.
Od tada su stručnjaci poduzeli korake kako bi osigurali da se ove prakse ne ponavljaju u budućim pokušajima. U aprilu 2022. godine, Vlada Ujedinjenog Kraljevstva proširila je PSVI na Muradov kodeks kako bi pomogla u borbi protiv problema u prijavljivanju i sprečavanju CRSV-a. Muradov kodeks izradili su specijalni predstavnik premijera za sprečavanje seksualnog nasilja u sukobima, lord Tariq Ahmad, i dobitnica Nobelove nagrade i preživjela CRSV-a, Nadia Murad. U saradnji s vladama, agencijama UN-a, nevladinim organizacijama i preživjelima od CRSV-a, Muradov kodeks je praktičan okvir koji ima za cilj osigurati da preživjeli mogu imati sigurno, etično i učinkovito zabilježeno iskustvo širom svijeta. Ono što je ključno, Kodeks naglašava četiri ključna načela: razumijevanje preživjelih kao pojedinaca, poštivanje kontrole i autonomije preživjelih, odgovornost i učiniti proces smislenim ili ne uraditi ništa.
Nazvana ‘zlatnim standardom’, ova su načela jedan od načina na koji međunarodna zajednica može pokušati postići odgovornost i pravdu za žrtve CRSV-a u Ukrajini.
Agencija Evropske unije za saradnju u krivičnom pravosuđu (EUROJUST) i Ured tužitelja pri Međunarodnog krivičnom sudu objavili su u septembru praktične smjernice za organizacije civilnog društva o dokumentovanju najtežih međunarodnih zločina (Eurojust i ICC, 2022).
U smjernicama je podržan Muradov kodeks:“…trebaju posebno voditi računa o načelu ne-čini zlo i biti proaktivni u svojim nastojanjima da identificiraju dostupne usluge pomoći i podrške“. Uz to, u smjernicama je postavljena zasebna grupa savjeta u vezi muških žrtava CRSV-a.
Specijalne policijske grupe za snimanje seksualnih zločina, sastavljene od posebno obučenih policajaca, tužitelja i psihologa, istraživale su CRSV u regijama Kijev, Sumy, Chernihiv i Harkov. Grupe su od 1. novembra počele s radom u regijama Herson i Donjeck (OHCHR, 2022). Ovo je dio vladinog sveobuhvatnog pristupa istraživanju ovih zločina, koji također uključuje distribuciju letaka za informiranje civila o dostupnoj podršci. Vladin pristup stoga predstavlja pozitivan korak prema osiguravanju pravde za žrtve CRSV-a (IWPR, 2022).
Međunarodno (ne)djelovanje
Veliki dio postizanja odgovornosti i pravde u slučajevima CRSV-a oslanja se na mobilizaciju međunarodne zajednice da pomogne žrtvama. Sarajevska feminističko-aktivistička organizacija Fondacija CURE tvrdi da Ukrajina mora biti dio globalne kampanje za jačanje međunarodnog odgovora na CRSV i da međunarodna zajednica mora biti u partnerstvu s lokalnim akterima, dodijeliti dodatna sredstva za rješavanje CRSV-a i promicati žrtve i preživjele – centrirani pristupi (Fondacija CURE, 2022).
Od prvih izvještaja o CRSV-u u Ukrajini, međunarodna zajednica je djelovala izrazito energično. Ukrajinska vlada i posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a za seksualno nasilje u sukobima su 3. maja potpisali UN-ov okvir saradnje. U skladu s Ukrajinskim nacionalnim akcijskim planom za Rezoluciju 1325 Vijeća sigurnosti o ženama, miru i sigurnosti, ovaj okvir uspostavlja osnovu za partnerstvo za sprječavanje i odgovor na CRSV. Ovo je bio prvi međunarodni korak za formaliziranje akcijskog plana u vezi s pojavama CRSV-a. Međutim, OSCE je upozorio da je tekst okvirnog sporazuma prilično općenit te da ostaje za vidjeti u kojoj će mjeri sporazum poboljšati živote onih koji su pogođeni CRSV-om (OSCE, 2022).
Takve proaktivne mjere su izrazito izostale nakon prvih izvještaja o CRSV-u u BiH. Međunarodna zajednica jeste djelovala, ali je trebalo puno više vremena da adekvatan odgovor stigne u BiH. Uz to, saradnja između međunarodne zajednice i lokalnih nevladinih organizacija koje vode žene bila je od najveće važnosti za pomoć preživjelima CRSV-a, posebno za preživjele u Foči. Nevladine organizacije koje se fokusiraju na CRSV pojavile su se širom zemlje i odigrale su ključnu ulogu u pružanju podrške preživjelima. Organizacije kao što su Vive Žene i Medica Zenica i danas su aktivne i ostaju ključni resurs za preživjele seksualnog nasilja.
Vlade iz cijelog svijeta obećale su sredstva za pomoć Ukrajini u suočavanju s raznim posljedicama rata, uključujući CRSV. Kao dio svoje mjere odgovora na krizu u augustu, Evropska unija donirala je 16 milijuna eura za pomoć žrtvama seksualnog nasilja i podršku pristupu obrazovanju (Evropska služba za vanjsko djelovanje, 2022). Naime, Ujedinjeno Kraljevstvo je najavilo paket potpore od dva i po milijuna funti za pomoć glavnom tužitelju Ukrajine u istrazi ratnih zločina, uključujući CRSV.
Populacijski fond Ujedinjenih naroda također je bio ključan u pokretanju potpore žrtvama CRSV-a u Ukrajini. Pokretanje ‘Aurore’, online platforme koja pruža podršku preživjelima rodno zasnovanog nasilja, popraćeno je uspostavom mobilne aplikacije za žene koje su pretrpjele ili su u opasnosti od tog zločina. Prerušena u standardnu aplikaciju, aplikacija omogućuje korisnicima da obavijeste vlasti pritiskom na SOS gumb. Ove aplikacije omogućuju žrtvama iz cijele Ukrajine pristup podršci 24/7 (UNFPA, 2022).
Otkako je prvi centar za pomoć preživjelima otvoren u Zaporišžju 1. jula prošle godine, sada postoji 101 mobilni tim koji djeluje u 56 gradova i zajednica u Ukrajini. Ovi timovi podrške pružaju besplatnu medicinsku, pravnu i psihološku pomoć preživjelima od CRSV-a u sigurnom okruženju, s ciljem sprečavanja ponovne traumatizacije preživjelih (UNFPA, 2022). Ove su inicijative podržale vlada Ujedinjenog Kraljevstva, kao i kanadska vlada, koja je pridonijela s dodatnih sedam milijuna kanadskih dolara za jačanje programa (UNFPA, 2022).
Od događaja u BiH 1990-ih, napravljen je veliki napredak kako bi se osiguralo da se prema preživjelima od CRSV-a postupa s poštovanjem i osjetljivošću u procesu traženja pravde i odgovornosti. Stoga je ohrabrujuće vidjeti da se nove inicijative poput britanskog Muradovog kodeksa uspješno provode kako bi se izbjeglo ponavljanje štetnih praksi koje su karakterizirale proces dokumentiranja CRSV-a u BiH. U Ukrajini su ovi programi i inicijative dali pozitivne rezultate te je imperativ da nastave primati sredstva potrebna kako bi se osiguralo da mogu nastaviti djelovati na ovom nivou tokom trajanja sukoba.
