Zabranjen pristup: očajne životne okolnosti jedne ilijaške porodice

“Moja djeca i ja nemamo gdje da idemo, a opština nam ne dopušta ni da uđemo u javnu kuhinju “- Husnije Iljazi – 
U Ilijašu – gradiću sjeverno od Sarajeva – jedna porodica gladuje dok se suočava sa zabranom ulaska u javnu kuhinju.

Život bez redovnih obroka je postao svakodnevica za porodicu Sadiki, što dokazuju izblijedjeli omoti hrane koje prazni leže u njihovom dvorištu. Pored gladi, oni su sada i izbačeni iz kuće u kojoj su živjeli preko 10 godina. Jedino trenutno rješenje ovoj porodici bilo je da se presele u objekat preko puta koji nema vode, grijanja, električne energije, čak nema ni vrata i prozore. Djeca su prisiljena da prosjače na ulicama te su, zbog ovakvog načina života, u većoj opasnosti da postanu žrtve trgovine ljudima.

Ubrzo nakon što smo čuli za probleme ove porodice, Balkan Diskurs tim je posjetio porodicu Sadiki u njihovom bivšem domu u Ilijašu, malom gradu 20 minuta sjeverno od Sarajeva. Po dolasku, njihovi trenutni uslovi života su postali bolno jasni.

Jedna, prljava česma daje ovoj šestočlanoj porodici jedini raspoloživi resurs i sredstvo za preživljavanje: vodu koju izvlače iz ručno iskopanog bunara. Vozovi prolaze u blizini, čineći podrhtavanje zemlje čiji zvuk prigušuje glas Husnije Iljazi dok kao majka četvoro objašnjava kako niko od njene djece nije išao u školu. Opori miris jasno pokazuje da je prošlo nekoliko sedmica od kako su ova djeca bila u stanju da se okupaju ili promjene odjeću. Uprkos hladnoći, djeca šetaju bez cipela i jakni. Komšije koje prolaze gledaju na ovu scenu sa prezirom i skepticizmom – tretman na koji se ova porodica navikla.

Djeca će biti primorana da prežive zimu bez odgovarajuće odjeće ukoliko ne dobiju pristup socijalnoj pomoći. (Foto: Myles Wallingford)

Njihovi životi su u stanju haosa, što je u suprotnosti sa lijepo očuvanom, smeđom kožnom futrolom koja sadrži njihove lične dokumente uključujući pasoš, lične karte i izvode iz matičnih knjiga. Očito uzrujana, 57-godišnja baka Nevrije Sadiki objašnjava sadržaj ovih dokumenata kroz suze. U više posjeta javnoj kuhinji koju vodi opština Ilijaš, porodici je odbijen pristup sa obrazloženjem da nemaju službenu dokumentaciju za pristup programu kuhinje ili da bi dobili pristup javnom smještaju. Njima su potrebni dokumenti koji dokazuju da su državljani BiH i stanovnici opštine, koje je, s obzirom na njihovo isključenje iz redovnog političkog i društvenog života, teško dobiti.

Nevrije Sadiki, 57-godišnja baka, u suzama objašnjava borbu ove porodice za pristup osnovnim životnim potrebama kao što su hrana, čista voda i stanovanje. (Foto: Myles Wallingford)

Ovo odbijanje dolazi bez obzira na činjenicu da je troje djece u ovoj porodici rođeno u Bosni i Hercegovini i da je njihov pokojni otac bio državljanin BiH. Ovo ih čini legalnim građanima. Bez obzira na njihovo državljanstvo, država je dužna da prema međunarodnom pravu osigura jednako uživanje ljudskih prava svim pojedincima na svojoj teritoriji. Pored toga, javne kuhinje kao program koji finansira vlada moraju obezbjediti hranu svim kvalifikovanim pojedincima bez obzira na njihovu rasnu, etničku, jezičku, religijsku i nacionalnu pripadnost ili socijalno porijeklo.

Centar za socijalni rad je vladina organizacija koja je na nivou lokalne zajednice odgovorna za pomoć porodicima u osiguravanju ispunjenja njihovih prava, ali do sada nisu ispunili svoje obaveze prema ovoj porodici.

Majka četvero djece, Husnije Iljazi, pregleda porodičnu papirologiju, koja uključuje pasoše, lične karte i izvode iz matične knjige rođenih. (Foto: Myles Wallingford)

Vjeruje se da je etnička pripadnost porodice faktor diskriminacije, naročito u svjetlu sistemske isključenosti Roma u cijelom bosanskohercegovačkom društvu. Osim toga, odbijanje narodne kuhinje da nahrani četvoro djece je, u najmanju ruku, ironično i u suprotnosti je sa njihovom zakonskom obavezom da pomognu porodicima u nevolji.

Situacija sa ovom konkretnom porodicom je samo simptom mnogo većeg problema koji se javlja u cijeloj BiH i regiji Balkana: uskraćivanje pristupa socijalnim uslugama iz etničkih razloga.

Balkan Diskurs trenutno radi sa nadležnim organima u nastojanju da pomogne porodici Sadiki da dobiju pristup hrani i smještaju.

Ako želite pomoći porodici Sadiki, molimo vas da kroz telefonske pozive, pisma i e-mailove kontaktirate organizacije ispod i tražite da ispune svoje obaveze i pomognu porodici Sadiki:

Budite slobodni da ovaj članak i više informacija o ovom problemu podjelite na relevantnim platformama, uključujući društvene mreže.

*Cover Photo: Husnijin sin Berin stoji na ulazu u zgrade u kojoj trenutno živi njegova porodica. (Foto: Myles Wallingford)

Myles Wallingford je pomoćnik urednika za Balkan Diskurs i program menadžer Centra za postkonfliktna istraživanja. Proveo je mnoge godine radeći u polju socijalnog poduzetništva, ljudskih i prava životinja, kao i lokalne samouprave. Diplomirao je u polju političkih nauka i novinarstva sa naglaskom na međunarodne medije.

Vezani članci

Ožiljci tranzicije: Prilike za Koegzistenciju
„Od kraja rata prošlo je 19 godina i država se još uvijek traži, kao i čovjek, u tom periodu. Još uvijek boluje od nekih dječijih bolesti pa je važnija nacionalno-religijska pripadnost, od ekonomskih i socijalnih reformi. Tuzla, kao primjer multikulturalnosti, nema problema sa pripadnošću, ali to postavlja pitanje više. Zašto i pored takve beneficije ne napredujemo na polju egzistencijalnih pitanja?”
Freddy Mutanguha: ,,Želim podučavati o empatiji“
Freddy Mutanguha, direktor Memorijalnog centra za genocid u Kigaliju u Ruandi, je u julu prisustvovao obilježavanju 29. komemoracije genocida u Srebrenici i na Školi za mlade Srebrenica, koja je održana od 7. do 12. jula u Potočarima. Podijelio je svoju ličnu priču kao preživjeli genocida u Ruandi te misiju aktiviste za ljudska prava i edukatora za mir.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu