Ne piše ti na čelu šta si

Ali, oni kao par imaju još jednu karakteristiku koja se nakon rata u Bosni i Hercegovini sve manje susreće – njihova veza je tzv. “mješovita“. Darkovi roditelji su pravoslavci, a Ajlini islamske vjeroispovijesti. Uz pogled sa tvrđave na dijelove grada u kojem su oboje odrastali, započinjemo razgovarati kako su se njihovi putevi isprepleli.

Prvi poljubac za pamćenje

Darko je od Ajle stariji šest godina, ali kako nam i on sam govori, od trenutka njihovog upoznavanja, pa i danas skoro pet godina poslije, on je sa njom sazrio. Upoznali su se kad je on bio “solo igrač“, u klubu u kojem su oboje redovno izlazili. U velikoj gužvi i među gomilom ljudi oni su primijetili jedno drugo.

,,Banja Luka je prepuna djevojaka, i ti dođeš u klub i neko ti privuče pažnju. Ajla je stajala u svom ćošku i cirkala piće, i to je tako počelo s nekim pogledavanjem“, prisjeća se Darko i dodaje iako se smatrao frajerom, prilazak Ajli nije mu bio jednostavan – pomisao o odbijanju plašila ga je. No ipak, skupio je hrabrosti i odvažio se prići.

,,Jednom prilikom imao sam svirku i nakon svirke otišao sam sa drugom u isti klub, a Ajla je opet bila tu. Kad smo krenuli kući postoje dva načina da izađeš, lakše mi je bilo izaći na drugi izlaz, ali ne, okuražio sam se da joj priđem. Ajla je i dalje imala stav nedodirljive djevojke. I taj momenat ja njoj prilazim, gleda ona mene, ja nju, govorim ja njoj: `Ćao kako si`, a ona samo: `Ćaaaaaoooo`, i to je bilo to – gotovo“, prisjećaju se.

Nekoliko dana nakon sudbonosnog “ćao“, Ajla je sa drugaricom slavila 8. mart u istom klubu, a došao je i Darko, no taj put zbog treme nije joj prilazio, dok se Ajlina drugarica nije umiješala.

,,Moja drugarica je znala za to sve i govorila mi da mu priđem. Ma gdje ću ja prilaziti momku, ja bila puna sebe. U jednom momentu kad sam se nešto sagela, drugarica je mahnula njemu da priđe. I mi se zapravo uvijek zahvaljujemo njoj kako nas je ona povezala“, kaže Ajla.

Kroz smijeh govore kako je Darko prihvatio znak mahanja i prišao. Kad se već gledaju, lajkaju, zašto ne bi popili piće i upoznali se.

,,I tako popijemo mi piće i svako svojim poslom. U jednom trenutku ja sa drugom, pijemo, zezamo se, okrenem se – nema nje nigdje. Govorim ja njemu da idemo kući, nemam zbog čega više biti ovdje. Spremam se da krenemo kad iz mase prilazi Ajla, razmiče ljude okolo i poljubi me na prvu. Kaže ona: `Pa ne mogu otići da se ne pozdravim s tobom`, okrenu se i ode. Ja ono gledam u šoku, šta se desilo“, prisjeća se Darko.

Iako su na početku imali neformalniji odnos, ubrzo su shvatili da se sviđaju jedno drugom i da žele biti skupa. I tako je prije skoro pet godina započela njihova priča.

,,Zaljubila sam se u njega, a ne u ono šta je on po naciji“

Kako Darko ističe, kada su se upoznali znao je `ko je`.

,,Njeno ime je dovoljno reklo o svemu tome. Ja da sam imao nešto protiv toga, ne bih htio niti pogledati u nju, niti se upoznati s njom“.

,,Ne piše ti na čelu šta si, nisam ja znala šta je on, vidjela sam ga u klubu, vidjela sam lijepog momka. Zaljubila sam se u njega, a ne u ono šta je on po naciji“, dodaje Ajla i smatra srećom što se rodila poslije rata, te je zahvalna roditeljima što su je vaspitali tako kako jesu.

,,Moji roditelji su ostali ovdje, odrasla sam sa pravoslavcima i nikada se u mojoj kući nije govorilo, ‘to je pravoslavac ne možeš sa njim, ili Hrvat’. Svi su bili jednaki, i tako su se oni ponašali prema svojim prijateljima. Vjeruješ u svoje, poštuješ tuđe“, govori Ajla.

Otkako su zajedno nekih značajnijih neugodnih situacija nisu imali. Na početku veze, veći problem Ajlinoj porodici bila je razlika u godinama između Darka i nje. Ajla je tada imala 19 godina.

,,Moji roditelji su se brinuli da meni možda vjetar duva kroz glavu. I roditeljima je drugačije kad imaš nekog svog kraj sebe, bar oni to tako gledaju, a ja to tako ne gledam. Više puta sam im znala reći da su oni krivi što smo ostali ovdje i što nismo onda otišli kao i svi drugi. Opet kako je vrijeme odmicalo, sada kažu za njega da ga ne bi mijenjali“, s ponosom ističe Ajla.

Njihove porodice obilježavaju vjerske praznike, te su i oni razmišljali kako će to izgledati kod njih u budućnosti.

,,Kaže Ajla jednom meni: `Pa Darko, ako Bog da danas sutra živjet ćemo zajedno, kao šta ćemo?` Rekoh kako šta ćemo, jedan Bajram, drugi Bajram, Božić, slave, Nova godina, rođendani. Toooo! Oko nas će se samo slaviti. Šta nije jasno, sve može!“, kroz smijeh nam prepričava Darko.

Ne žive od toga šta će drugi reći

I dok su do rata tzv. mješovite veze i brakovi bili znatno brojniji, nakon rata u Bosni i Hercegovini situacija je drugačija. Prema podacima entitetskih zavoda za statistiku Republike Srpske i Federacije BiH, u Bosni i Hercegovini je tokom 2019. godine sklopljeno više od 18 hiljada brakova. Od tog broja tek oko 600 je nacionalno miješanih.

,,Ne može se porediti šta je bilo tad, ostavilo je traume tim starijim generacijama ljudi koji su prošli pakao. Najbolji prijatelj moga oca je bio musliman. I oni se, otkad je rat došao, nisu nikad više čuli jer je on odselio. Nije bilo društvenih mreža, nije bilo načina da ostvare kontakt, ali otac i dan danas o njemu priča kao o svom rođenom bratu. I meni je suludo da na osnovu takvih priča ja nekoga mrzim, ma dajte molim vas, bježite od mene sa takvim stvarima. Bilo je toga kao: kako vas dvoje? Pa lako, kao što ste i vas dvoje iste nacije“, objašnjava Darko, te dodaje da oni koji njihovu vezu sad etiketiraju – “neka karakterišu kako hoće“, oni se time ne zamaraju.

,,Meni to iskreno nije bitno, bitno mi je ono što ja imam s njim i ono šta ću graditi s njim“, govori nam Ajla.

“Ne živim od toga šta će mi ko drugi reći, već od onoga što ću ja graditi i za šta ću se ja boriti. Danas sutra ona je moja djevojka, imati ćemo dijete, biće ono šta izabere da bude. Ako hoće biti budista, budi budista“, kaže nam Darko.

Ne dijele nas nacionalnost i vjeroispovijest već pogrešni ideali

,,Ko je čovjek on će biti čovjek uvijek, nebitno je koje si nacionalnosti“, ističe Darko te se i prisjeća neugodnih situacija kojima je svjedočio u Banja Luci.

On je naime prije nekoliko godina naišao na momka iz Hrvatske koji je Novu godinu proslavljao u Banjaluci. Momak se izgubio, a neki koji su mu davali smjernice, dali su pogrešne. Darko kaže da ne razumije zašto bi to ljudi radili, te da je sa tim momkom i svojim društvom dočekao Novu godinu u kafiću, te su se sreli nekoliko godina poslije na bajkerskom skupu i izgrlili. Međutim, nije tako samo u Banjaluci.

Prisjeća se odlaska u Makarsku s prijateljem kada su šetajući rivom sreli djevojku is Hrvatske koja je svirala i pjevala jer nije imala novac za smještaj.

,,Htjela je da svira tu da zaradi i plati sebi noćenje. I mi smo kao hajd nas dvojica ćemo svirati, ti pjevaj, lijepo pjevaš, a mi znamo svirati. Šta god zaradiš tvoje je. I zaradila je ona tu smještaj za dva dana. I u tom trenutku, jedna stara baka je nama prišla i ona je nama ostavila parice u kofer gitare i ide komentar: `Joj djeco jeste li vi svi naši?` Ja gledam, pa rekoh: `Jesmo, svi smo naši!’, prisjeća se Darko.

,,Ne dijele nas nacionalnost, vjeroispovijest. Nas dijele ljudi i pogrešni ideali i to je ono što je najgore – ideali starijih generacija. Pogotovo generacija koji su živjeli u bratstvu i jedinstvu“, zaključuje Darko.

Ajla se nadovezuje kako veliki broj mladih iz Bosne i Hercegovine odlazi, pa tako kada se presele u Njemačku sve razlike se zaborave.

,,Drugarica moja, koja je otišla u Njemačku, govori mi ljudi moji jeste li svjesni koliku sreću čovjek doživi kada prođeš kraj nekoga i čuješ da priča naš jezik, ne kažeš priča srpski, ili bosanski – nego naš. To tek primjetiš kad odeš negdje“, zaključuje.

Djeca iz kvarta se nisu htjela igrati s njom zbog imena

Ajla nam kaže kako su oni danas te sreće da imaju `normalne`  ljude oko sebe, koji su im uvijek bili podrška i sa njima nisu imali nikakve neugodne situacije, ni kada su započeli vezu.

,,Imam dvije najbolje drugarice, jedna je islamske vjeroispovijesti, druga pravoslavne i nikada nismo imali nekih tenzija, niti su nas pitali kako ćete i šta ćete. Uvijek su bile podrška i gurali su me. I onda kad sam razmišljala kako će to biti s nama kasnije, a slagala bih da kažem da nisam o tome razmišljala, imala sam sreću što imam tako jake prijatelje.“

No nije uvijek bilo tako. Ajla je rođena 1996. godine i sjeća se da su druga djeca znala biti bezobrazna prema njoj. Samo zbog njenog imena.

,,Sjećam se situacija kad bih izašla ispred zgrade, a djeca su bježala od mene zbog toga što jesam, zbog imena i zato što su im roditelji rekli da smo mi muslimani i ne trebaju se družiti sa mnom. Imala sam te neke situacije i u osnovnoj školi i kao dijete. Mogu vam reći da mi je sada puno lakše, možda što sam ja postala svjesnija. Nekada se zahvalim što je to tako u djetinjstvu bilo jer me ojačalo i danas mi je puno lakše“, govori Ajla, te dodaje kako joj nije žao starijih generacija “jer su oni svoje odsvirali, meni je žao mladih“.

Ona je u osnovnoj školi išla na pravoslavnu vjeronauku, sjeća se da joj je tu bilo zanimljivo što se crta i boji, te da ju je vjeroučitelj obožavao. Prije toga je išla u Mekteb i pohađala islamski vjeronauk.

Pandemija koronavirusa ojačala njihovu vezu

Na početku njihove veze, Darko je taman bio napustio posao profesora i radio je kao menadžer u jednom banjalučkom kafiću. Ajla je tada takođe radila i imala je jedan period bez posla. Kažu kako su tada ipak imali više vremena da provode zajedno nego danas kada rade druge poslove.

Darko danas ima fiksno radno vrijeme, dok Ajla ponekad radi jutarnju smjenu, a nekad noćnu, te se zna desiti da Darko dođe po nju kada završi, samo kako bi je vidio na barem 15 minuta.

,,Ima dana kada uklopimo slobodne dane, pa uglavnom gledamo da odemo negdje, to nam je onako uvijek cilj, ili na planinarenje ili negdje van grada“, govori Ajla, a Darko se nadovezuje kako je njima epidemija koronavirusa poboljšala odnos.

,,Ova korona nam je zapravo spasila odnos. Ja sam imao priliku da radim od kuće, primao sam normalno platu. Do 12 sati odradim svoj posao i nemam više obaveza, nas dvoje u auto, i sad, Banja Luka ko Banja Luka, sve smo obišli“, pa su stalno pokušavali pronaći nova mjesta koja mogu vidjeti, te su za vrijeme proljetnog zatvaranja koje je trajalo skoro tri mjeseca na taj način i osvježili svoju vezu.

,,Vratilo nam je onaj odnos koji smo imali kada smo se upoznali, imali smo ponovo pregršt vremena jedno za drugo“, kaže Darko.

Tajna uspješne veze je ljubav

Darko gledajući u Ajlu s ponosom ističe da pored sebe ima iskrenu, poštenu, vrijednu i posvećenu osobu. Ajla kaže kako je on vrijedan i jedan veliki zezant:  ,,On ne odustaje, to je ljubav“, te kroz smijeh dodaju da nekad naravno i nerviraju jedno drugo, ali sve je to normalno. Kako kažu, za njih je ljubav upravo njih dvoje.

On kroz smijeh govori da je tajna uspjeha njihove veze u tome što Ajla njega trpi. Ipak, saglasan je sa Ajlom da je ljubav tu najvažnija.

,,Često smo komentarisali da bi rijetko ko mogao izdržati neke stvari koje smo mi prošli i što se tiče tih nekih familijarnih stvari i međusobno koje smo imali. Naprimjer moja nezrelost na početku veze, ja sam imala 19 godina. Bilo je tu prilagođavanja njega prema meni, mene prema njemu, tako da vjerujem da nas je to održalo“, govori Ajla, a Darko dodaje da je bitno imati volju, želja, ljubav, a Ajla dodaje i poštovanje. Bez toga ni jedan odnos ne može funkcionisati.

,,Pa što se tiče parova i onih mješovitih, ja sve gledam kroz poštovanje. Prvo poštovanje, pa prijateljstvo, pa sve ostalo. Ako nemaš prema nekome poštovanja i niste prijatelji teško se šta može graditi, pogotovo na početku veze. Ako se to izgubi i nestane, onda sve to kasnije pada u vodu. Ako neko nema poštovanja prema meni i onome šta sam ja, i ja prema njemu, onda od toga nema ništa“, zaključuje Ajla.

U Sarajevu se osjeća kao kod kuće

S obzirom da Darko svira u nekoliko bendova, Ajla je redovna podrška na svirkama, izuzetak su samo svirke kada smještaj nije osiguran ili ako ne stiže od posla. Kroz bavljenje muzikom, Darko je upoznao i mnoštvo različitih ljudi iz svih krajeva svijeta.

,,Idemo u Sarajevo u Under klub sviramo Pepperse i dođe nam 500 ljudi iz Sarajeva na svirku. Od tih 500 ljudi 300 ih je muslimana, 200 Hrvata ili stranci. Kada odem tamo osjećam se kao u svojoj kući. Zar ima potrebe da nekoga gledam kao ti si musliman. Pa dobro ja sam Srbin“, govori, te dodaje ,,ja ne mogu ništa poricati, ja sam Srbin pravoslavac, čovjek“.

Vladajuće strukture neće pokrenuti potrebne pozitivne promjene

Oboje vjeruju da živimo u vremenu kada se u društvu vrednuju stvari, koje po njima ne bi trebale. Darko je po profesiji sociolog, te ističe kako nikoga ne možeš ubijediti u nešto, svako ima svoj stav šta je vrijedno. Za njega je poštovanje prioritetna vrijednost.

,,Po meni prvenstveno poštovanje, vaspitanje koje ćeš ponijeti iz kuće. I kada ja budem vaspitavao svoje dijete ili kad moje dijete bude vaspitavalo svoje dijete, taj momenat iskrenosti i ljudskosti ako zadržiš u sebi, koliko god bude teško, a biće teško, pogotovo u današnje doba, ali ako zadržiš to ipak ćeš se isticati. Ići ćeš malo težim putem to je sigurno, ali ostavit ćeš u sebi ono dostojanstvo, samim tim moći ćeš lakše da razumiješ druge, da poštuješ druge, bez obzira da li ćeš sve to dobiti zauzvrat, to je na tim nekim drugim osobama“, govori Darko. Ajla dodaje kako je bitno da imaš volje i snage da se boriš kroz život.

Kada je riječ o stanju društva u Bosni i Hercegovini i vrijednosnom sistemu, situacija po njima ne ulijeva nadu u neku svjetliju budućnost. Do napetosti u međuetničkim odnosima najviše dolazi zbog retorike onih na vlasti, koja se od devedestih ne mijenja.

,,Svako vuče vodu na svoje korito, to je uvijek tako. Tako je bilo u ratu i poslije rata sve što se izdešavalo. Nažalost sve što je trebalo biti bolje, sve nam je gore i vjerujem da će to ostati tako. Sumnjam da će se nešto puno promijeniti, koliko god bih ja to voljela. Kad vidimo ljude koji su na vlasti i koji prave svu tu mržnju među nama…“, govori Ajla.

,,Dovoljna je jedna osoba koja te razumije, prihvata to tvoje, i to ti je cijeli svijet. Gubiš te momente kada se moraš dokazivati nekome. Kada sebe pogledam unazad 5-6 godina, ja sam htio biti svima dobar, da svi znaju da ja dobro sviram, da svi znaju da ja dobro crtam, ali ne ide to tako“, zaključuje Darko.

Moraš imati zid oko svog svijeta

Oboje vjeruju da je danas najvažnije imati pored sebe ljude s kojima dijeliš isti sistem vrijendosti, te se truditi ne obazirati se na negativne uticaje koje dolaze izvana.

,,Ako imaš svoje ideale, gradi ih sam i sa nekim koga voliš i ko te voli. Ne mislim ja da treba da se zatvaraš u sebe, ali moraš imati svoj zid oko svog svijeta, to je moje mišljenje, da ga ne bi kvario upravo tim uticajem“, govori Darko.

Darko i Ajla trenutno čekaju da im se poboljša finansijska situacija kako bi mogli započeti zajednički život. Kao mladi par u neuređenoj državi kao što je naša, vode egzistencijalne i sistemske bitke kao i većina njihovih vršnjaka. Njihova ljubav i poštovanje koje pokazuju jedno prema drugome, može služiti za primjer svima onima koji i dalje uporno pokušavaju razdvajati nas na ‘naše’ i ‘njihove’.

Urednik teksta: tim Balkan Diskursa; fotografija: Mitar Simikić; urednik fotografije: Dr. Paul Lowe. 

Ova priča je nastala u okviru projekta ,,Priče o ljubavi” kojeg realizuje Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) sa grupom mladih dopisnika Balkan Diskursa. Projekt se realizuje uz finansijsku podršku VII Akademije, BOLD programa Američke Ambasade BiH i razvojnih grantova CPI, sa ciljem dokumentovanja priča o uspješnim romantičnim vezama osoba različite etničke pripadnosti u BiH i razbijanja narativa da su ovakvi odnosi nepostojeći i neodrživi u trenutnom društvenom poretku.