Kako nove generacije Bosne i Hercegovine ponovno otkrivaju antifašizam

Antifašizam se obično definiše kao ono što antifašizam nije, ili bolje rečeno, kao ideologija protiv koje se pokušao boriti. Prvi put se pojavljuje u Italiji sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća. Jaki protivnici režima koji je uspostavio Benito Mussolini osmišljaju antifašizam kako bi izrazili neslaganje s ideologijom obavijenom bojama nacionalizma, diskriminacije, hijerarhije, militarizma i autoritarizma – ideologijom čija je nasilna i antiegalitarna priroda izazvala najmračniji sukob 20. stoljeća.

Kako su se nacističke rasne teorije i fašističke ideologije širile Evropom, tako su i imale veliki uticaj na hrvatske ustaše i srpske četničke ideologije širom Kraljevine Jugoslavije. To je dovelo do sistematske saradnje s nacistima u njihovim terorističkim aktivnostima u Jugoslaviji i pogoršalo etničke podjele i antagonizme. U Jugoslaviji je antifašističku borbu navodno vodila Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) predvođena Josipom Brozom Titom, i to uglavnom protiv četnika, ustaša, nacista i drugih fašista. Ona je izrodila oružani pokret otpora sastavljen od poznatih jugoslavenskih partizana.

Tako su, na neki način, fašističke ideologije dopustile postojanje antifašizma. U visoko militariziranim društvima strane su definisane ratom, život znači opstanak, a borba za prava znači imati ta prava. U ovakvim je kontekstima prepoznavanje manifestacije fašizma i antifašizma lakše i jasnije.

Danas su stvari drugačije. Kako možemo uistinu prepoznati manifestacije fašizma i antifašizma u društvima koja su oslobođena neposrednog fizičkog sukoba, gdje definicija „druge strane“ postaje sve nejasnija i sofisticiranija za shvatiti?

Sada se u BiH nove generacije aktivista bore protiv različitih oblika fašizma i u skladu s tim reinterpretiraju antifašizam. Rade na ponovnom pronalaženju koncepata koji su previše zamršeni nitima konzervativne prošlosti i koji su izgubili značenje.

Njihova strategija? Razumijevanje vrijednosti antifašizma i zabrinjavajućih faktora fašizma u svjetlu savremenih pitanja, praćenje napretka i socijalne zaštite. Sugovornici za potrebe ovog članka su iz različitih organizacija i inicijativa iz cijele BiH, uključujući Omladinski Pokret Revolt (Tuzla), Oštra Nula (Banja Luka), Bh. Povorka ponosa (organizacijski odbor povorke ponosa BiH), Antifa 2.0, Građani protiv terorizma (CAT) i Partyzan Clothing.

Nove manifestacije fašizma u BiH

Danas se fašizam u BiH očituje kroz nacionalističke priče i podjele o ratu 1992-1995. godine – govori mržnje, kršenja ljudskih prava i historijski revizionizam. Ovo posljednje definisano je kao reinterpretacija historijski utvrđenih činjenica, poput negiranja genocida u Srebrenici, veličanja ratnih zločinaca i širenja narativa koji opisuju četnike i ustaše kao antifašiste, a ne kao nacističke saradnike. Prema riječima predsjednice Oštre Nule, Milice Pralice, ova revizionistička dinamika zabrinjava posebno u Republici Srpskoj gdje se generacijama djece i studenata prenose lažni narativi o njihovoj prošlosti od 1992. do 1995. godine i ulozi četnika u Drugom svjetskom ratu.

Na pitanje o tome što je fašizam danas, svi su ispitanici imali isti odgovor. Prema njihovim riječima, antifašizam je stigmatizacija i diskriminacija manjinskih skupina te kršenje njihovih ljudskih prava samo radi njihove navodne različitosti. Zalažu se za nenacionaliziranu verziju ove perspektive, smatrajući da se fokus ne bi trebao staviti samo na Srbe, Hrvate i Bošnjake, već i na prava migranata, LGBTIQ+, Roma, osoba s invaliditetom, žena i drugih marginaliziranih identiteta.

,,Mi samo govorimo o pravima Srba, Bošnjaka i Hrvata i pretvaramo se da su oni jedini koji zaslužuju prava, a za mene je to fašizam“, kaže Pralica.

Kao izvršna direktorica Antife 2.0, Irena Petrović govori o tome kako je organizacija pokrenuta zabrinjavajućim antidemokratskim i netolerantnim razvojem događaja u BiH koji doprinose da mladi ljudi simpatiziraju totalitarna, antidemokratska politička rješenja. Nespremnost javnosti prema konceptu antifašizma leži u njegovom pogledu na komunizam i Titov režim.

,,Dakle, ovo je problem: mnogi ljudi, posebno u BiH, imaju vrlo negativno mišljenje o komunizmu zbog njegove represije slobode vjeroispovijesti i zanemarivanja nacionalnosti i nacionalnih identiteta“, objašnjava Petrović pijuckajući sok od naranče. Naglašava da je jedini način rada s novim generacijama koje su rođene tokom ili nakon rata 1992-1995. godine pritisak na institucije da potaknu tranzicijsku pravdu, što trenutno nedostaje.

Ovi mladi ljudi iznose svoje iskustvo buđenja u društvu koje je obojeno fašističkim i nacionalističkim bojama, govorom mržnje i propagandom sa sve tri strane, bilo na ulici putem natpisa na majicama ili na društvenim mrežama. Ova retorika uključuje pozivanje na ustaše, četnike i bosansku vojsku i veličanje ,,velikih nacija“.

Nacionalizam može lako pridonijeti drugim oblicima ekstremizma. Od 2012. godine, BiH se smatra mjestom aktivizma džihadista i regrutacije za IS i front Al-Nusra, što je rezultiralo odlaskom bosanskohercegovačkih državljana u Siriju i Irak. To se desilo i 2016. godine kada je izbio rat u Ukrajini. Bosanski državljani otišli su boriti se i na ruskoj i na ukrajinskoj strani.

Slobodan Blagovčanin iz CAT-a kaže: ,,Shvatili smo da je naše okruženje vrlo radikalizirano.“ On nastavlja: ,,Odlučili smo osnovati CAT 2017. godine dok su mnogi naši vršnjaci napuštali BiH kako bi se borili za Islamsku državu Irak i Levant (ISIL) ili za rat na strani Ukrajine ili Rusije. Muslimani bi išli na ratišta u Siriji i Iraku, srpski pravoslavci pridružili bi se ruskim snagama, a hrvatski katolici borili bi se na strani Ukrajine. Sva tri entiteta iz BiH gubili su ljude koji su se borili za tuđe ciljeve.“

Mladi umjetnici, članovi ovih organizacija i druge inicijative mladih došli su na ideju oživljavanja antifašizma i oslobađanja od njegove historijsko negativne konotacije. Pojavljuje se moderno tumačenje antifašizma.

Pristup historiji i ratnim zločinima

Antifa 2.0 radila je na edukacijskoj izložbi koja putem video zapisa, slika i interakcije potiče svijest javnosti o historijskim korijenima fašizma i nacizma, kao i njihovoj povezanosti sa savremenim oblicima fašizma. Antifašizam je emancipiran od zaraćenog, komunističkog nasljeđa jer se niti Drugi svjetski rat, niti rat 1992.-1995. godine ne bavi njim direktno. Na taj se način prevladavaju postojeće podjele i nespremnost da se raspravlja o toj temi, te se može otkriti pravi smisao antifašizma. Nadalje, ova demilitarizacija antifašizma prenosi ideju da antifašizam nije samo borba za ,,prava vaše strane“ već za prava svih.

,,Nove generacije trebaju shvatiti šta antifašizam znači, a prije svega, ljudske vrijednosti koje on predstavlja. Želimo im dati alate za prepoznavanje modernih oblika fašizma i natjerati ih da prihvate njegovu borbu. Želimo da shvate da vrijednosti antifašizma ne isključuju sva druga ljudska prava“, objašnjava Petrović.

Ova strategija se pokazala uspješnom.

Emancipacija koncepta dobivenog nasljeđem ratova omogućila je timu koji stoji iza Antife 2.0 da bude u direktnom kontaktu s Ministarstvom obrazovanja Republike Srpske i s 10 kantona Federacije. Na taj su način uspjeli proširiti svoj uticaj kreirajući javni prostor za izložbu u često nepristupačnoj Banjoj Luci, de facto glavnom gradu Republike Srpske. Izložbi su prisustvovali srednjoškolci iz Sarajeva, Mostara, Pala, Banja Luke i Istočnog Sarajeva. Ovo je pravo postignuće jer se historija u tim gradovima danas tumači vrlo različito.

Slično, članovi CAT-a razvili su vlastiti pristup događajima iz prošlosti koje nisu doživjeli, budući da su rođeni tokom ili nakon rata 1992-1995. Mladi iz Bijeljine, Distrikta Brčko, Gradačca, Tuzle, Mostara, Prijedora, Zvornika, Viteza i Živinica okupili su se kako bi oslobodili novu generaciju osjećaja krivnje vezane za njihovu nacionalnu pripadnost. Zahvaljujući brojci od 20 miliona na svojim društvenim mrežama, oni djeluju kako bi spriječili radikalizaciju mladih, učinili da raznolikost procvjeta u svom punom sjaju i bore se protiv političke instrumentalizacije nedavnog rata. Oni se vode pravnim presudama i Daytonskim sporazumom.

,,Ne želim da se neka mlada osoba osjeća krivom zbog događaja koji se dogodio prije njegovog rođenja, već da prihvati da je bilo ljudi koji su počinili zločine. Govoreći o Srebrenici, ne osjećamo se kao da moramo dokazivati bilo kome da se dogodio genocid, za to imamo Haški sud – mi smo mladi aktivisti koji žele više prilika u BiH. Zaista se nadam da će nedavno doneseni zakon protiv negiranja genocida konačno zaustaviti sve te retorike i narative – mi (mladi) ne možemo živjeti svoj život noseći teret tih pitanja kada su činjenice utvrđene“, kaže Blagovčanin.

Uključivanje queer zajednice u antifašizam

Ako antifašizam znači pobunu protiv svih oblika ugnjetavanja, diskriminacije, nasilja i nepravde, u tu borbu treba uključiti i LGBTIQ+ ljude. Antifašizam je jedna od prvih vrijednosti za koje se tvrdi da je Povorka ponosa BiH naglasila. Povorka Ponosa je održana u Sarajevu 14. avgusta.

,,U bivšoj Jugoslaviji homoseksualnost se smatrala zločinom, kažnjavala se zakonom, a nama je bilo važno naglasiti da je antifašizam također garancija ljudskim pravima, uključujući i ljudska prava LGBTIQ+ zajednice“, objašnjava Zagorac.

Nije slučajno što su u maju ove godine, zahvaljujući snazi i originalnosti njihove perspektive, Organizacijski odbor Povorke ponosa BiH zajedno s Centrom mladih KVART iz Prijedora osvojili grant koji je dodijelila Mreža za izgradnju mira. Njihova umjetničko-aktivistička akcija, ,,Antifašizam je naš izbor“ desila se 9. maja na Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope. Akciju je sačinjavao niz uličnih aktivnosti i internetskih kampanja spajanjem antifašističke borbe i LGBTIQ+ prava i simbola. Ova kampanja dogodila se istovremeno u Banjoj Luci, Tuzli, Zenici, Prijedoru i Sarajevu.

,,Vjerujemo da su ove kampanje bile uspješne u svim gradovima. Ljudi su rado razgovarali s nama na ulici kako bi saznali više o povezanosti LGBTIQ+ zajednice s ljudskim pravima i antifašizmom. Želim naglasiti da smo aktivisti na nekoliko polja – za nas je svako kršenje ljudskih prava i nejednakosti dio antifašističke borbe. Želimo osnažiti ljude da shvate nove oblike fašizma jer borba nije gotova“, objašnjava Zagorac uz svoj cappuccino.

Novi načini za promovisanje angažmana novih generacija

,,Vjerujem da će okoliš i prirodni resursi biti nova borba koja će ujediniti ljude izvan njihove etničke pripadnosti jer se ljudi iz cijele BiH i s Balkana već bore za svoje rijeke i vode“, kaže Pralica iz Oštre Nule (Banja Luka).

To nam pomaže da razmislimo o načinu na koji se ljudi mogu okupiti i međusobno podržavati radi zajedničkog dobra. Međutim, angažman ljudi može biti učinkovit samo ako se izgradi zdrav osjećaj pripadnosti. Ovo razmišljanje potaknulo je Selvera Učanbarlića da osnuje Partyzan Clothing, marku koja obnavlja antifašističku simboliku i čini ljude vizualno povezanima s istim vrijednostima.

,,Shvatio sam da se nacionalistička i fašistička propaganda koristila simbolikom za stvaranje osjećaja zajednice. Zato sam odlučio stvoriti brend koji bi se mogao suprotstaviti nacionalizmu koristeći vizualnu strategiju i učiniti da antifašizam ponovno postane moda! Stari simboli antifašizma ne mogu više odgovarati našem današnjem društvu i zato ih je trebalo obnoviti. Moji su dizajni mješavina pop kulture (jer je popularna i ljudi to razumiju) s antifašističkim simbolima“, s oduševljenjem objašnjava Učanbarlić.

Fašizam u Evropi i BiH mijenja oblike i teže ga je prepoznati i boriti se protiv njega. Međutim, nove generacije širom BiH prihvaćaju izazov, prilagođavajući i oživljavajući antifašističke vrijednosti u skladu sa savremenim trendovima, društvenim pitanjima i potrebama. Prošlost, sadašnjost i budućnost kombiniraju se kroz inicijative mladih. Oni nadilaze strah javnosti od različitosti prihvaćajući ljudsku solidarnost stvaranjem novih umjetničkih simbola, uličnih i internetskih kampanja, radionica i prilika za okupljanje i razmjenu.

Njihov angažman i odlučnost trebali bi biti inspiracija svima onima koji vjeruju u bolju budućnost BiH.