Izborna legislativa u BiH je uređena izbornim zakonom, odnosno članom koji govori o zastupljenosti polova na kandidatskim listama. Međutim, realnost je drugačija, što nam pokazuje i statistika opštih izbora 2018. godine kad je samo 16 odsto žena bilo nosilac liste.
Izborna legislativa u BiH je uređena izbornim zakonom, odnosno članom koji govori o zastupljenosti polova na kandidatskim listama. Međutim, realnost je drugačija, što nam pokazuje i statistika opštih izbora 2018. godine kad je samo 16 odsto žena bilo nosilac liste. Rezultati istraživanja nisu bili ništa bolji ni 2020. godine kad je 135 mandata pripalo muškarcima (96,5 odsto) a pet mandata (3,4 odsto) pripalo ženama. Prema Centralnoj izbornoj komisiji BiH, na opštim izborima koji su raspisani za 2. oktobar, nalazi se 7.258 kandidata za pet nivoa vlasti od kojih je 3.058 žena, što čini 42,1 odsto.
Činjenica da trenutno govorimo o polu političkog subjekta je sama po sebi indikator disonance bh. društva, istakla je za „Balkan Diskurs“ Nevena Zelenika, aktivistkinja UG „Oštra Nula“.
Prema mišljenju Zelenike, Bosna i Hercegovina se vidno pokušava prilagoditi postmodernističkim trendovima na štetu marginalizovanih grupa društva, među kojima su i žene u javnom životu. Postmoderna je donijela i sa sobom postideološki talas političkih programa, stoga i politička scena sve više podsjeća na takmičenje u obaranju ruku i makijavelističku borbu za vlast.
„Kada govorimo o propisima i zakonima koji se odnose na položaj žena u svim sferama privatnog i javnog života, za mene kao mladu ženu i aktivistkinju oni svoj posao rade dok ne izađu na teren. I onda se desi potpuni krah. Jedna od pratećih pojava su i kvote i aktivisti_kinje nemaju jedinstven stav o istima (nazivaju je pozitivnom diskriminacijom i/ili nedemokratskim sredstvom). Ali moram naglasiti da je borba za opstanak kvota, pogotovo u poslijeratnom periodu na izborima 1998. godine, jedna od ključnih za stabilizaciju položaja žena u BiH“, rekla je Zelenika.
Prema njenim riječima, kada žene osiguraju sebi opstanak na svim nivoima vlasti i kada se ne bude propitivala validnost kvota, onda možemo govoriti o programima koje žene nude.
„Da bismo bile samoaktualizovan sloj društva, moramo pronaći prostor koji neće propuštati kišu, seksizam, mizoginiju, femicid i nečije uzvišeno mišljenje o našem frizeru koji je ustao na lijevu nogu. Da bi društvo imalo obrise progresa, ono nužno mora da bira struku i stručnost, a ne polovične diplome, besprogramske opcije i ispunjenje individualnih interesa političkih elita“, kazala je Zelenika.
Pojasnila je da je u svom aktivističkom angažmanu čula razne izjave, teorije i ubjeđenja, ali kao favorita izdvaja: „Zašto se borite za ravnopravnost kad ste sve dobile? Žene treba u rat poslati, pa da sa puškom na leđima traže ista ta prava“, zaključujući da ti ljudi ne znaju da se „u našoj priči Davidova praćka slomila, a naš Golijat je visok punih deset laktova“.
Jaz između učešća i zastupljenosti
Ljubiša Aćimović, diplomirani politikolog, pojasnio je da postoji izražen jaz između učešća žena u političkim procesima i zastupljenosti u formalnim političkim strukturama.
„Uprkos zakonskoj odredbi da se na izbornim listama mora naći 40 odsto manje zastupljenog spola, i dalje postoje velike razlike u zastupljenosti polova u zakonodavnim tijelima na svim nivoima vlasti. Možemo da primijetimo da je politička scena u BiH obojena tradicionalno muškim karakteristikama – puno svađe, uvreda, podignutih tonova, agresivnih ispada, ratničke zapaljive retorike“, izjavio je Aćimović.
Objasnio je da partije pretežno vode muškarci, a zajedničko im je da su autoritarno ustrojene, bez protivkandidata kada se glasa o liderskoj poziciji. Oni se trude da u svakoj prilici šalju poruke o sopstvenoj moći.
„Važno pitanje je šta bi žene motivisalo da se uključe u politiku. Kao glavne prepreke možemo da istaknemo nedostatak vremena zbog kućnih i porodičnih obaveza, nedovoljnu podršku porodice, nedostatak iskustva u javnim nastupima, ali i manjak samopouzdanja. I kada ʻuspijuʼ da se na političkoj ljestvici popnu do visokih pozicija, žene su češće nego muškarci izložene seksističkim komentarima, napadima u vidu fotomontaža, mimova na društvenim mrežama, kao i otvorenim uvredama. To svakako nije prijatno iskustvo“, rekao je Aćimović.
Mišljenje Aćimovića je da je nasilje nad ženama u politici veoma složeno zato što počiva na trostrukoj osnovi: rodnim nejednakostima (koje su utemeljene u nejednakoj moći žena i muškaraca), političkim nejednakostima (nejednakostima različitih političkih partija i pokreta), i političkoj kulturi. Ovu političku kulturu poslednjih godina u BiH karakteriše sve veća prisutnost rodnih stereotipa, seksizma, mizoginije i govora mržnje, što pogoduje porastu nasilja nad ženama u politici.
S ovim tvrdnjama složila se i Zelenika, koja je pojasnila da su se žene za pravo glasa izborile 1941. godine, a sve je arhivirano u dokumentima Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije, koji je u tom periodu imao vlast na teritorijama oslobođenim od nacističke okupacije.
„Vještačko forsiranje“
Borba naših pretkinja se, prema mišljenju Zelenike, svela na korištenje žena kao topovskog mesa i amortizatora udaraca mase koja prati snažnu mušku ruku i pljuje ženi u kosu. Osim toga, podsjetila je i na slučaj Darije Kisić Tepavčević u jeku ekspanzije COVID-19 virusa, prethodnih opštih izbora u BiH i komentara na račun fizičkog izgleda Željke Cvijanović. Osvrnula se i na komentare ispod tekstova gdje se pominju Jelena Trivić, Dušanka Majkić, Bisera Turković i ostala istaknuta ženska politička lica.
Aleksandar Stojanović, dugogodišnji i istaknuti novinar politike, naveo je za „Balkan Diskurs“ da je naše društvo, iako se nastoji drugačije predstaviti, ipak mnogo zrelije od mnogih zapadnih i “demokratskih” društava.
„Na primjer, SAD i Francuska ne mogu pohvaliti time da su imali predsjednicu, a evo Republika Srpska možda dobije treću. Ne bih volio da se tema žena u politici vještački forsira kao, na primjer, u SAD, jer to je potcjenjivanje žena i omalovažavanje njihovih sposobnosti“, kazao je Stojanović.
Prema Stojanoviću, kada se govori o šansama za žene, one zakonski imaju šansu, te ovih 42 posto govori da su je one iskoristile.
„Ko će proći na izborima, nije pitanje pola, nego političke sposobnosti. Lično smatram da su mnoge žene sposobnije od većine muškaraca, ali ovdje je pitanje ko su te žene koje ulaze u politiku i zbog kojih razloga. Isto kao s muškarcima. Ako sve bude onako kako bi trebalo biti, mislim da imaju jednake šanse kao muškarci. A nadam se da neke žene neće biti nečasne kao mnogi muškarci u politici, i da neće dati povoda bilo kome da ih primitivno ili mizogino optužuju“, naglasio je Stojanović.
Stojanović je naveo i da podatak da su od ukupnog broja kandidata na predstojećim izborima čak 42 posto žena, razbija onu mantru koja nam se „nameće sa strane“.
„Ipak, to ne treba da svodimo na puku statistiku. U Republici Srpskoj za dvije inokosne funkcije (predsjednik Srpske i srpski član Predsjedništva BiH) iz dva najjača bloka dolaze žene. Takođe, kandidatkinja za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda je Borjana Krišto. Dakle, hipotetički u Predsjedništvu BiH bismo mogli imati dvije žene, dok bi u Srpskoj predsjednik mogla biti žena. Mislim da to mnogo govori“, zaključio je Stojanović.
